Moderna tradicija

Ja sam za ples – a ti?

Viktorija Rogić

Pošto je još uvijek vrijeme karnevala, a cijela veljača zapravo i je takva prepuna pjesme, plesa i okupljanja većeg broja ljudi, upravo me to navelo da razmislim malo baš o toj pjesmi i baš o tom plesu. Pisala sam već prije o pjesmama i pjevanju te načinu na koji se glazba nekoć živjela, no što je s plesom? Gledajući te veće velike skupine ljudi na okupljanjima, baš poput karnevala, shvatila sam da je sve manje onih što stvarno znaju plesati.

Naravno da nam je večernji izlazak nezamisliv bez glazbe, no jesmo li se ikad zapitali kako mi sami zapravo imamo mogućnost birati kakvu ćemo glazbu slušati. Danas postoji čitav niz glazbenih žanrova ( pop, rock, metal, hip hop, house, narodna glazba, duhovna glazba, jazz, techno itd.), a mi smo ti koji možemo izabrati što želimo slušati, a osim toga možemo u bilo kojem trenutku promijeniti svoje mišljenje i slušati nešto drugo. Upravo zato i izlazimo na ona mjesta i klubove koji puštaju onu muziku koja se nama sviđa i koju i mi slušamo. Osim što biramo glazbu, samim tim odabiremo i način na koji ćemo plesati jer je ples taj koji prati glazbu. Danas nije ni bitno zna li netko plesati ili ne jer se o tome niti ne razgovara. Danas se dovoljno njihati lijevo ili desno, ili samo skakati gore dole i mahati rukama ili samo stajati s čašom u ruci u masi i prepustiti se ritmu glazbe u mislima i reći ćemo da smo se ludo naplesali.

A znate li od kakve je važnosti ples nekoć bio?

Prije je znati plesti bilo jako važno i plesati je znao skoro pa svatko, a oni što plesali nisu slovili su pod ili jako lijenima ili jako smotanima. Plesati je prije značilo biti fin, dobro odgojen, pristojan, pametan, sposoban, a i kod svake je osobe ples podizao ugled. Dobro, uvijek je postojalo boljih i lošijih plesača, ali plesati se znalo. Prije svega nije postojalo toliko glazbenih žanrova već se slušalo ono što su seoski svirači znali svirati na tamburi ili harmonici i to je bila sva glazba pa se tako na nju i plesalo, što znači da je i ples bio poprilično sličan i nije bilo previše koraka ili načina plesanja.

Unatoč istom ritmu i plesu svi su se trudili pokazati što bolji plesni talent. Momci su curama prilazili i pitali ih za ples te im tako davali do znanja da im se sviđaju. Plesalo se u kolu ili u paru. Najbolji momci uvijek su bili oni što su i najbolje plesali. Gledalo se njihovo držanje, način na koji drže ruku od djevojke, da li previše zamahuju rukama ili ih elegantno i u ritmu njiše i dali zna voditi ples. Gledao se način na koji momak okreće djevojku, dali je siguran u sebe ili se vidi da u sebi još uvijek broji korake, dali se spretno i ritmično izmjenjuje s djevojkom u koracima ili joj stane koji put na nogu, zapne za nju ili krene u krivu stranu i sl. Sve su to bile finese koje su otkrivale tko je najbolji u plesu. Bilo da se plesalo u kolu ili u paru oni koji su znali plesati uvijek su bili poštovani.

Biti momak, a ne znati plesati bilo je sramotno pa su se i sami momci još jače i više trudili plesati, a znali su da će tako lakše prići i bolje proći kod djevojaka. Za djevojke se također podrazumijevalo da znaju plesati pa su i one bile te koje su se trudile što profinjenije plesati i pokazati se. U gradovima se plesalo uz orkestre, a u salonima su plesovi bili još zahtjevniji i elegantniji, to su bili gospodski plesovi ili salonski, neke od njih još i danas njeguju folklorna društva.

Danas je situacija skroz drugačija. Osim što je glazba drugačija i ples je drugačiji. Danas dečkima nije u interesu znati plesati, a i sve je više djevojka koje ne znaju plesati. Ples se više ne cijeni i ne poštuje.

Mama mi je uvijek pričala pričala kako se ona zaljubila u tatu  jer je on znao plesati i nije se bojao pozvati ju na ples. Nije li to predivno? Zamislite koliko bi drugačije bilo da u subotu kad iziđete van momci vas pozivaju na ples i tako vam daju do znanja da im se sviđate, osim toga plešući možete pričati i upoznavati se, a ne kao danas da priđu i pitaju „šta piješ?“ . Koliko god nam je širenje glazbe i njenih žanrova donijelo dobrog, toliko nam je dobrih i simpatičnih gesti i stvari zapravo odnijelo i uništilo, baš poput plesa i njegove važnosti. Stoga, ja ću uvijek biti za ples, a vi?

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!


Foto: Facebook Zavičajno društvo Sinac

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u