INTERVIEW – Mami Kosakai: “Moj prvi susret sa sadašnjim suprugom ujedno je bio i prvi susret s Hrvatskom”

Broj Japanaca koji žive u Hrvatskoj u posljednjih se desetak godina znatno povećao – sve je više onih koji u Hrvatsku, osim iz privatnih, dolaze živjeti i iz profesionalnih razloga.

Krajem 90-ih su u Hrvatsku dolazili živjeti samo Japanci koji su se ovdje udali ili oženili, a danas dolaze i kako bi ovdje izgradili svoje karijere pa, uz intenziviranje gospodarske suradnje između Hrvatske i Japana, ima sve više profesija kojima se Japanci u Hrvatskoj bave, a jedna od njih je i – turizam, profesija kojom se bavi Mami Kosakai, Japanka sa zagrebačkom adresom. 

Sjećate li se trenutka kada ste prvi put čuli za Hrvatsku? Što vas je kod nas toliko očaralo?

Moj prvi susret sa suprugom ujedno je bio i moj prvi susret s Hrvatskom. Imala sam samo 17 godina kada sam ga upoznala. Kako bih vježbala engleski, pronašla sam aplikaciju za dopisivanje s ljudima iz različitih dijelova svijeta: Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike i Europe. Dobivala sam poruke iz preko 20 različitih zemalja, a jedna od poruka bila je i od mog sadašnjeg supruga. Još uvijek se sjećam da mi je u prvoj poruci napisao da je iz Hrvatske i to je bilo prvi put ikad da sam čula za zemlju koja se zove Hrvatska. Nisam imala pojma kakva je to zemlja, gdje se uopće nalazi i kakvi ljudi žive u njoj.

Danas u Japanu svi znaju za Hrvatsku, ponajviše zbog nogometa, ali i prirodnih ljepota. U to vrijeme, dakle 2015. godine, na internetu na japanskom jeziku gotovo da i nije bilo informacija o Hrvatskoj. Mogla sam pronaći samo četiri ili pet slika Hrvatske, od kojih su većinom bile fotografije iz Domovinskog rata. Uopće nisam mogla niti zamisliti Dubrovnik ili Jadran.

Da budem potpuno iskrena, u to vrijeme nisam mogla zamisliti da tamo putujem, kamoli da živim u Hrvatskoj. Nikad ne znamo kamo nas život vodi. Završila sam fakultet u Japanu i tamo počela raditi, no nakon samo dvije godine preselila sam se u Zagreb kako bih mogla početi živjeti s dečkom. Imala sam pravu sreću jer je ovo prekrasna zemlja, a ljudi su iznimno ljubazni i dragi. Kao turistički vodič, radim svoj posao iz snova.

U Hrvatsku ste prvi put došli 2013., što ste tada prvo primijetili?

U Hrvatsku sam prvi put došla još kao studentica. Nisam mogla vjerovati koliko je ovo mala zemlja. Odrasla sam u Osaki, koja sam ima duplo više stanovnika od cijele Hrvatske. Dok mi je avion slijetao u Zračnu luku Zagreb pitala sam se: “Kakva su ovo polja? Je li ovo stvarno glavni grad? Jesam možda u krivom avionu?”.

Čak je i sama zračna luka bila manja od naše lokalne u Osaki. Kad sam posjetila centar Zagreba, uistinu sam uživala u šetnji, ali primijetila sam da i nije bilo toliko muzeja koliko sam očekivala. Bila sam premlada i možda mi je ponekad bilo dosadno, ali sada volim Zagreb više od Osake. Nije ni premalen, a nije ni prevelik. Ima sve što je potrebno za ugodan život, ne morate ići na vlak ili podzemnu da biste se “motali” po gradu. Meni je savršen. U njemu se osjećam kao kod kuće.

Koji je bio vaš prvi posao u Hrvatskoj? 

Moj prvi posao u Zagrebu bio je u turističkoj agenciji, kao dio osoblja za goste iz Japana.

Što vam je bio potpuni kulturološki šok, nešto što Hrvati svakodnevno rade, a potpuno je nemoguće na to naići u Japanu?

Prilično sam sigurna da će većina stranaca na ovo pitanje dati isti odgovor, a to je: ispijanje kave.

Primjerice, dok radnim danom prijepodne vodim svoje goste po centru Zagreba, primjerice oko Tkalčićeve, uvijek dobijem pitanje: “Koji je danas dan? Je li danas subota?!” i onda kada im odgovorim: “Ne, danas je četvrtak”, oni pozelene jer im nije jasno kako ljudi u Hrvatskoj i radnim danom ispijaju kavu u gradu. Pitaju me: “Pa dobro, kada ljudi ovdje rade?!”, s osmijehom na licu te nastave kako zavide ljudima u Hrvatskoj.

“Mami, ti si takva sretnica što živiš u Hrvatskoj gdje vrijeme kao da je stalo”, redovno mi kažu na samom kraju ture.

Na koju se kulturnu razliku još uvijek niste navikli u Hrvatskoj?

Bilo je jako puno kulturoloških razlika koje su mi bile iznimno teške za usvojiti. Većinu razlika sam pokušala razumjeti, ali ako baš moram izdvojiti jednu to je da Hrvati nekako “prelako” sve shvaćaju, u usporedbi s Japancima.

Naravno, sve ovisi od osobe do osobe, ali rekla bih da su Hrvati općenito puno opušteniji i lakše shvaćaju stvari.

Japanci vole slijediti pravila, odlučuju o svemu unaprijed i pokušavaju izbjeći sve moguće probleme. Hrvati rješavaju problem tek kada ili ako se on dogodi. Japanci teže traženju “savršenosti”, a Hrvati se ne žale čak i ako smatraju da nešto nije savršeno.  se kao hrvatski narod, oni su tip ljudi koji će razmišljati kako riješiti problem kad se dogodi. No, ne generaliziram, neki moji prijatelji u Hrvatkoj uopće nisu takvi.

Ipak, ta “savršenost” mi stvara određen stres kada trebam raditi s klijentima iz Japana. Oni žele izbjeći sve moguće nevolje, a moji poslovni partneri u Hrvatskoj ne stvaraju toliki pritisak. Kao Japanka mogu razumjeti i jedne i druge. U Hrvatskoj sam naučila što znači živjeti sretan život pa vjerujem da je jedna od ključnih stvari i “pustiti da stvari teku svojim tokom”.

Nije loše tragati za savršenstvom, ali kada uvijek težimo savršenstvu, na kraju dosta toga propuštamo i stvaramo si stres puno više nego što uživamo u životu.

Je li Hrvatska skupa zemlja i kako komentirate uvođenje eura?

Hrvatska općenito nije skupa, ali nije ni jedna od jeftinijih zemalja. Neke stvari su skuplje u usporedbi s Japanom.

Uvođenjem eura troškovi života bit će veći nego prije, kao što je to bilo i u drugim zemljama koje su uvele euro, ali dugoročno vjerujem da je to dobro za hrvatsko gospodarstvo.

Napisali ste i dvije knjige za goste iz Japana koji planiraju posjetiti Hrvatsku. Planirate li još pisati?

Da, voljela bih napisati knjigu o načinu života u Hrvatskoj, ako mi se za to stvori prilika u budućnosti. Kako sam već spomenula, naučila sam puno od ove zemlje, ponajviše o tajnama sretnog života.  Želim svoje iskustvo podijeliti s Japancima.

Vodite turističke ture po Zagrebu i Plitvicama. Što najviše zanima turiste koji dođu u Zagreb?

Radim samo s turistima iz Japana pa vam mogu govoriti samo o njima. Japanski turisti uživaju u šetnji Zagrebom. Nama je Zagreb mali ljupki grad u kojem vrijeme sporo teče. Vole posjetiti Gornji grad, a tržnica Dolac jedna je od njihovih glavnih atrakcija. Također, neki od njih jedva čekaju uživati u kupovini, tražeći suvenire poput nogometnih majica, prirodne kozmetike, hrvatskih vina i kravata.

Koja je vaša omiljena lokacija u Zagrebu?  

Park Zrinjevac. Uvijek se dobro osjećam kad šetam Zrinjevcem. Divno je što grad jako dobro brine o parkovima, posebno o Zrinjevcu koji je za mene jedan od najljepših parkova u Zagrebu. Kad je sunčano, volim sjediti na klupi ili na travi.

Preporučuju li vaši turisti Plitvice svojim prijateljima? Jesu li se tamo tijekom vaših tura dogodile neke lijepe stvari – primjerice, je li se netko zaručio? Odabrao Plitvice za proslavu rođendana ili godišnjice braka?

Da, definitivno. Mnogima od njih su Plitvice glavni cilj njihova posjeta Hrvatskoj. Brojni od njih posjete Hrvatsku dva ili tri puta samo zato što žele ponovno posjetiti Plitvice.

Kada ih pitam koji im je cilj posjeta Hrvatskoj, brojni će odgovoriti: “jer sam htio/htjela posjetiti Plitvice”. Vide ih na televiziji ili na internetu i onda ih požele posjetiti.

Još uvijek nisam doživjela zaruke na samoj turi, ali brojni Japanci posjećuju Plitvice na svom medenom mjesecu ili godišnjici vjenčanja. Baš sam sretna što imam priliku dijeliti s njima takve trenutke.

Za mene je posao vodiča posao iz snova, jako volim ovaj posao, upoznajem ljude iz svoje domovine i vodim ih u prelijepu zemlju koju volim. Prava sam sretnica da sam mogla naći takav posao, za sve je zaslužna Hrvatska.

U Hrvatskoj ste pronašli i ljubav svog života. Jeste li ga vodili u Japan? Kako bi se on uklopio tamo? Koji su bili najveći izazovi u vašoj vezi, s obzirom na kulturološke i društvene razlike?

Posjetio je Japan sigurno desetak puta i stvarno ga voli. Kada je prvi put posjetio Japan, nije mu se svidjela hrana pa je često jeo sendviče, ali nakon nekog vremena mu se svidjela i sada jede gotovo sve što nađe u Japanu.

Ne osjećam često “poteškoće” u našoj vezi zbog kulturoloških ili društvenih razlika, ali ako moram nešto istaknuti, to je upravo ono što osjećam kod svih Hrvata – da ne teže savršenstvu poput Japanaca.

Ne mogu reći da je to zato što je Hrvat, možda je zbog njegova karaktera, ali ako želim da nešto napravi, često kaže da će to “ostaviti za sutra” ili “za kasnije”, a kad mi tako odgovorim, on to neće učiniti 99%. Dakle, kad god čujem “kasnije ću” ili “sutra ću”, već se pripremim da se to neće dogoditi da odmah izbjegnem razočaranje.

I za kraj, dajte nam tri razloga zbog kojih bi netko trebao posjetiti Hrvatsku.

1. Prekrasni gradovi i krajolici
2. Odlična hrana
3. Ljubazni ljudi

Mnogi mi turisti koje sam upoznala na turama, kada odu iz Hrvatske, kažu da su zadovoljni i sretni. Kažu kako su se zaljubili u ovu zemlju te kako im je nestao sav stres dok su ovdje odmarali. Spominju i kako će naporno raditi u Japanu samo kako bi se mogli ponovno vratiti u Hrvatsku.

Moja najdraža riječ u Hrvatskoj postala je: “pomalo”. Stvarno sam sretna što gradim život u Hrvatskoj.

 

---

Foto: Privatna zbirka