Društvene mrežeKulturaIzdvojeno

INTERVIEW – Leon Zrile: “Volim ličku hranu, pogotovo kalju s ovčetinom – jelo koje mi je supruga otkrila”

AUTOR PSEUDOHUMORA

Zagrepčanin Leon Zrile danas je gostovao u Facebok liveu Lika Cluba.


Po struci vatrogasni tehničar, Leon je široj javnosti poznat kao satiričar, humorist i komentator društvene svakodnevice. O svojim pogledima na život piše na blogu Profane misli, dok na Facebook stranici Pseudohumor objavljuje kratke fore i anegdote iz svog života.

Kako je započela njegova blogerska priča, gdje pronalazi inspiraciju za tekstove te na koji način je povezan s Likom, Leon nam je otkrio u razgovoru uživo putem Fabooka.

Za početak, recite nam tko je Leon Zrile.

Po struci sam vatrogasac, radim u KBC-u Zagreb, trenutno sam u rodilištu u Petrovoj. Imam 35 godina, u braku sam već skoro 3 godine i već dvije i pol godine vodim Facebook stranicu Pseudohumor.

Koliko što ste rekli, po struci ste vatrogasni tehničar. Kako ste se opredijelili za to zanimanje i jeste li oduvijek htjeli biti vatrogasac?

Htio sam biti vatrogasac od malih nogu, kao i dosta mojih vršnjaka, no nakon nekog vremena je ta želja nestala. Upisao sam povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu i nakon 3 godine sam shvatio da to nije za mene. Odlučio sam se prekvalificirati za vatrogasnog tehničara jer mi se učinilo da je to dosta tražen posao, ali i nešto u čemu bih mogao uživati.

U javnosti ste poznati kao autor bloga pod nazivom Profane misli. Kako je nastao blog i koje teme najčešće obrađujete u svojim tekstovima?

Blog je pokrenut u isto vrijeme kad i Pseudohumor na Facebooku. Pisao sam zaista o svemu –  o onome što me smetalo, o svojim pogledima na nešto o čemu sam razmišljao, kad me uzruja neka vijest onda znam staviti svoj osvrt na to.

Vaša Facebook stranica Pseudohumor ima skoro 12.000 korisnika. Kako je trajao taj rast i zašto je došlo do tog rasta?

Išlo je postepeno, u početku sam slao pozivnice prijateljima na Facebooku i sve se malo po malo zakotrljalo. Tu i tamo sam uplatio koji oglas na Facebooku. I eto, sad neko vrijeme rastem organski, 20 do 30 ljudi tjedno i ja sam zadovoljan s tim.

S obzirom na to da imate veliki broj fanova, smatrate li sebe influencerom?

Ne. Mislim da ni na što ne utječem, eventualno možda za preporuku gdje pojesti dobar burek u Zagrebu. O tome sam često pisao i nije u dogovoru buregdžinicom, nego su mi jednostavno toliko dragi da sam htio ljudima reći gdje se može pojesti dobar burek. A za druge stvari mislim da nemam baš neki utjecaj.

Kako dolazite do inspiraciju za vaše objave?

Godinama sam pisao raznorazne fore na svom privatnom profilu. Prikupljao sam ih na listu prije nego što sam pokrenuo stranicu kako bih imao neku zalihu, da mi ne ponestane inspiracije. Ostavim smiješni osvrt na nešto što mi se na poslu dogodilo, referiram se na nečiju izjavu ili mi se iz vedra neba stvori ideja koju onda moram staviti na papir. Pomislim – to mi je smiješno, možda bi moglo biti i drugima.

U pripremi intervjua smo čitali vaše objave pa smo se dobro nasmijali na priču o tzv. portiru. Prepričajte nam, jeste li vatrogasac ili portir?

To je vječni “problem” nas vatrogasaca u Petrovoj. Kolege i ja jesmo vatrogasci, ali naš posao je 95 posto portirski posao pa nam se onda i djelatnici i pacijenti bolnice obraćaju s “portir”, jer na prvu ruku stvarno tako djelujemo.

Tu je bila jedna gospođa koja je imala dosta uputnica i upitala me gdje treba sve otići. Ja sam joj sve detaljno objasnio, kako je bila nagluha morao sam i više puta ponoviti. Kasnije se došla zahvaliti, rekla je da sam ljubazan i obratila mi se s “portir”,  iako mi je na prsima pisalo da sam vatrogasac. Nikada ne ispravljam ljude, nakon što 12 godina radim ovaj posao to mi više ne smeta.

Je li vam se dogodilo da se netko zbog vašeg teksta uvrijedio?

Uh, jest. Jedan od mojih prvih tekstova koji sam napisao i koji je prenijelo nekoliko portala, gdje sam napisao da mi stvaranje potomaka nije prioritet u životu… Ljudi su bili strašno potreseni tom činjenicom, bilo je dosta negativnih komentara, ali je bilo i puno pozitivnih, tako da mi je to jedan od najkontroverznijih tekstova.

Jeste li iznenađeni reakcijom ljudi na taj tekst?

Dosta ljudi mi je govorilo “Oženjen si, u braku si, kad ćeš imati djecu, što se čeka” i  to mi je uvijek bilo naporno. Onda sam odlučio napisati taj tekst čisto da vidim svoje razloge i kad sam ih stavio na papir – to mi je imalo smisla. Ljudi su se uvrijedili jer valjda misle da ako nemaš djecu, automatski ti život nema smisla. Imao sam i tekst o psovanju, gdje sam opisivao što sve psujem, a na to se nitko nije uvrijedio.

Na neki način ste povezani s Likom, vaša supruga je iz Perušića. Kako je imati ženu Ličanku?

Upoznali smo se 2012. u noćnom klubu, počeli smo hodati i 2017. smo se oženili. Ona je prva Ličanka s kojom sam hodao. Bilo je to dobro iskustvo i još uvijek mi je lijepo pa nemam prigovora.

Koliko često idete u Liku?

Supruga i ja idemo u prosjeku svaka dva mjeseca u Liku. Volim ličku hranu, a pogotovo kalju s ovčetinom – jelo koje mi je supruga otkrila. Volim ličku prirodu, biciklirati po Lici, posjetio sam i špilju Grabovaču…

Spomenuli ste da ste nastupali kao amaterski komičar. Gdje ste sve nastupali i zašto ste prestali, s obzirom na to da vam osmišljavanje fora jako dobro ide?

Počeo sam u studiju smijeha, Marina Orsag mi je bila mentorica. Inače imam strašnu fobiju od javnog nastupa. Uspio sam prvi nastup preživjeti, iako mi je bilo užasno. S vremenom sam nastavio dalje i bilo je sve lakše i lakše. Tu i tamo sam znao imati loš nastup, a nisam znao prihvatiti poraz na stageu. Sve to mi je postalo previše stresno pa sam odustao. Jedno je napisati foru na Facebook stranici, a nešto sasvim drugo je to izvesti uživo. Moram još poraditi na tome, ali vjerujem da ću se vratiti.

Vratimo se na vašu Facebok stranicu. Imate li hejtera i mislite li da vaši statusi ipak imaju neki utjecaj na ljude?

Fore koje objavljujem na Pseudohumoru su fore koje nikoga ne vrijeđaju, najviše se šalim sam sa sobom i nekim svojim mušicama. Tako da baš i nemam nekih hejtera, jako rijetko mi se dogodi da netko napiše negativni komentar. A što se tiče utjecaja, ako i postoji – ja ga nisam svjestan.

Poznato nam je da se bavite i bicikliranjem…

Počeo sam biciklirati 2012. i sve ove godine to je bila jedina sportska aktivnost koja mi je bila zabavna. Bicikliram dosta često i volim međugradske udaljenosti do Varaždina, Siska, Čakovca, Karlovca… To je jedino s čim održavam svoju liniju jer volim puno pojesti i popiti, a posao mi je više-manje sjedilački.

Koja je najduža tura koju ste odvozili?

U jednom danu do Čakovca, okolnim putem sam prešao 240 km. Na više dana sam išao do Gorskog Kotara i to je bilo, sve skupa, oko 500 kilometara.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Malo sam zapostavio pisanje tekstova na blogu, tome ću se sigurno vratiti. Možda se jednog dana vratim i stand up-u. Zasad mi je cilj smišljati anegdote i fore koje će jednog dana možda biti dobar materijal za pozornicu, samo ih treba kvalitetno preraditi.

Poznato nam je da mnogi autori i blogeri nakon pisanja takvih statusa i tekstova izdaju i knjigu..

Palo mi je i to na pamet, ali trebao bih naći nekog izdavača koji bi uopće bio zainteresiran. Nisam siguran koliko ljudi danas kupuje knjige, pogotovo domaćih autora, ali svakako sam razmišljao o tome, pa ako bude interesa…

Poruka našim čitateljima za kraj.

Tko me ne prati još uvijek, slobodno zapratite Facebook stranicu Pseudohumor. Trudim se uvijek biti duhovit, bez da vrijeđam ikoga osim sebe. Hvala vam što ste me ugostili, gledao sam neke vaše prošle intervjue i drago mi je što sam bio dio toga.

UŽIVO IZ ZAGREBA – Leon Zrile, autor Facebook stranice Pseudohumor

Gepostet von LIKACLUB.eu am Mittwoch, 16. September 2020

 

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: Lika Club

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close