KarijeraIzdvojeno

INTERVIEW – Hrvoje Ostović: “Sve najljepše u mom životu, od mladosti pa sve do danas, vezano je uz vatrogastvo”

RAZGOVOR S VATROGASNIM ZAPOVJEDNIKOM

Povodom blagdana nebeskog zaštitnika vatrogasaca svetog Florijana te početka svibnja, mjeseca zaštite od požara, razgovarali smo s zapovjednikom Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije Hrvojem Ostovićem.


Koliko naša županija ima vatrogasaca, kako vatrogasci pomažu u borbi protiv koronavirusa, zašto je ove godine uvedena zabrana paljenja vatre na otvorenom prostru te kako se građani mogu uključiti u rad dobrovoljnog vatrogasnog društva – pročitajte u nastavku.

Za početak, recite nam nešto o sebi. Kako to da ste se odlučili postati vatrogasac, koliko dugo obavljate posao zapovjednika i jeste li zadovoljni s poslom?

Kad je riječ o dobrovoljnom vatrogastvu, najčešće se radi o obiteljskoj tradiciji. Tako je bilo i u mojem slučaju,  treća sam generacija vatrogasaca u obitelji. Nalazimo se u Vatrogasnom domu, gdje sam jedno vrijeme s obitelji i živio. Svaki dan u susretu s vatrogascima, s vatrogasnom tehnikom i vozilima, dogodila se ljubav na prvi pogled i to je moj put determiniralo u razvoju moje karijere.

Županijski vatrogasni zapovjednik sam postao 2013. godine i tu dužnost u drugom mandatu obnašam i danas. Ovo je zahtjevan posao, odgovornost je velika. Županijski vatrogasni zapovjednik je operativno tijelo, nadležno temeljam zakona za operativnu sposobnost među inim obavezama vatrogasnih postrojbi na području županije. Zadovoljan sam, u okvirima mogućnosti koje imamo, ako uzmemo sve čimbenike koji utječu na težinu obavljanja posla, poglavito u Ličko senjskoj županiji koja je površinom najveća. Nažalost,  broj stanovnika je u opadanju što ima velike reprekusije na vatrogasni sistem. Npr. u zadnjih 15 godina dojave o vatrogasnim intervencijama značajno kasne zbog male naseljenosti. Vatrogasci dobiju dojavu kad je požar već u razbuktaloj fazi i posao je onda puno zahtjevniji.

Trenutno pohađam Ratnu školu na Hrvatskom vojnom učilištu, no zbog situacije s koronavirusom nastava trenutno funkcionira online. Nadam se da bih do kraja lipnja trebao diplomirati. U tu školu sam, temeljem preporuke glavnog vatrogasnog zapovjednika, upućen iz reda Hrvatske vatrogasne zajednice, a to je najviša razina izobrazbe kako vojnih kadrova, tako i civilnih službi.

Jučer je obilježen Dan vatrogasaca. Kako ste vi to učinili s obzirom na koronavirus?

Dan vatrogasaca i dan nebeskog zaštitnika sv. Florijana je najsvečanija okolnost u godini koju vatrogasci obilježavaju povorkama po gradu, prezentacijom vatrogasne opreme, pokaznim vatrogasnim vježbama. U mjesecu svibnju, koji je mjesec zaštite od požara, radi se puno na prezentaciji vatrogastva i prevenciji. Nažalost, svi ti događaji koje smo organizirali zahtijevaju velika okupljanje ljudi i uslijed sadašnjih okolnosti morali smo ih  minimalizirati na najmanju moguću mjeru.

Jučer je bio Dan vatrogastva, s razine županijske zajednice smo zapalili svijeće kod spomenika hrvatskim braniteljima za sve poginule vatrogasce – hrvatske branitelje. Iako u smanjenom broju, diljem županije su organizirane svete mise na kojima su prisustvovali vatrogasci, ali to nije bilo u onom svećarskom tonu kao inače.

U narednim danima ćemo se baviti isključivo preventivnim radnjama. Aktivnosti koje svake godine radimo u ovom periodu ćemo intenzivirati i pripremat ćemo se za predstojeću požarnu sezonu koja započinje 1. lipnja.. Organizirat ćemo TDX vježbu koja će se odvijati putem komunikacijskih uređaja, radit ćemo na provjeri hidrantske mreže i evakuacijskih i požarnih puteva…

Vaše kolege vidimo često i na raskrižjima gdje surađuju s policijom.

To nije klasična vatrogasna zadaća, ali s obzirom na izvanrednu situaciju vatrogasce od ožujka ove godine možete vidjeti na prometnicama diljem županije kako kontroliraju propusnice. Na početku je to bila isključivo kontrola provedbe mjere samoizolacije, međutim intenziviranjem mjera provodimo i potporne zadaće hrvatskoj policiji. Uz to, obavljaju se i mjere dezinfekcije, prijevoza…svega onog što je po nalozima stožera i jedinica lokalne samouprave, ali i u našim vatrogasnim okvirima potrebno da bi tijek života funkcionirao što normalnije.

Koliko Ličko-senjska županija ima vatrogasaca i kako su organizirani?

Ličko-senjska županija je površinom najveća županija, s disperziranim jedinicama lokalnih samouprava. U svakoj lokalnoj samoupravi imamo vatrogasnu organizaciju, a negdje i više njih – ovisno o planovima i procjenama. Sveukupno na području županije postoji 21 vatrogasna postrojba, od čega su tri javne, profesionalne vatrogasne postrojbe te tri gradske vatrogasne zajednice – u Otočcu, Novalji i Senju.

Ukupno je 56 profesionalnih vatrogasaca, 17 vatrogasaca zaposlenih u DVD-ima, a ostatak su dobrovoljni vatrogasci. Ukupan broj vatrogasaca, koji su na raspolaganju, je oko 400, iako organizacije imaju značajno veći broj članova. Uz operativne članove, dobrovoljna vatrogasna društva imaju i drugi niz struktura članstva – od mladeži i veterana do podupirućih članova… Onda se ta brojka penje na oko 1200 vatrogasaca na području županije.

Koji su najčešći uzroci požara u našoj županiji?

Statistički, najveći broj požara su požari otvorenog prostora i oni nam zadaju najveće probleme. Pretpostavljamo da se tu radi o namjernom paljenju jer ih najviše ima od veljače do svibnja, a broj intervencija u ovom periodu je svake godine sve veći. S policijom izuzetno dobro surađujemo, međutim županija je velika, prostor je nenaseljen, i policija teško može utvrditi počinitelja koji često ostaje nepoznanica. Počinitelji se utvrđuju, ali ne u onom broju da bi to utjecalo na smanjenje požara jer, nažalost,  vidimo da svake godine broj intervencija raste.

Koja vam je intervencija posebno ostala u pamćenju?

Prošle godine, kad je bio veliki požar na Zrću. Intervencija nije bila toliko zahtjevna, koliko osjećaj bespomoćnosti  jer tamo je bilo oko 10.000 ljudi koje je trebalo, prema procjenama MUP-a, evakuirati. Požar je nastao oko 1 sat u noći, u zenitu zabave na Zrću. Imali smo veliki broj ljudi gdje uslijed noći i velikog vjetra jednostavno nismo mogli cijeli prostor prekontrolirati i uvijek je postojao strah da netko negdje ne ostane i ne izgori. Da se požar proširio na područje gdje se ne može kontrolirati, vjerojatno bi se ljudi morali evakuirati preko mora, a onda bi to bio puno veći problem.

To je bila jedna od značajnijih intervencija, ali dakako, najteže intervencije su one gdje se direktno spašavaju životi. Statistički, najveći broj intervencija je spašavanje u prometu. To su za vatrogasce zaista najteže intervencije, pogotovo u malim sredinama gdje se mahom svi poznajemo. Imali smo i požare hotela gdje smo morali evakuirati ljude, požare gospodarskih objekata i tvornica gdje su bili specifični uvjeti rada, radili smo u minski sumnjivim područjima… Dalo bi se puno o tome pričati i svaka je intervencija specifična i u određenoj mjeri opasna.

Kako su vatrogasne postaje u županiji opremljene, ima li dovoljno vozila, jesu li vatrogasna vozila i oprema zastarjeli?

U gradovima, gdje su jedinice lokalne samouprave malo veće i gdje je gospodarstvo izraženije, sustav je posložen kvalitetno odnosno operativno. Senj, Otočac, Novalja, Gospić, Plitvička jezera – njih svakako možemo staviti u prvi plan. Tamo gdje su općine male, jedinice lokalne samouprave koje su skromnih fiskalnih mogućnosti štite veliku površinu, najčešće pod šumom i neodržavanu. I onda kad se to u nekom reciprocitetu sagleda, postoji velika mogućnost požara i da požari poprime velike razmjere, a jedinica lokalne samouprave nije u mogućnosti toliko izdašno financirati vatrogasni sustav.

Što se tiče organizacije, sve jedinice lokalne samouprave su pokrivene vatrogasnim postrojbama. Tehnika je, uvjetno rečeno, stara. Vozilo koje je 15 godina u vatrogastvu ima par tisuća kilometara, ali ne može se sagledati kao osobno vozilo. Vatrogasna vozila se ne koriste tako često i najvažnije je kako su opremljena. Oko 11 godina  je prosjek starosti vozila u javnim vatrogasnim postrojbama, a 24 godine je prosjek u dobrovoljnim vatrogasnim društvima.

Prošle godine smo nabavili 2 vozila za dvije vatrogasne postrojbe U planu je nabavka još 6 iz sredstava Ministarstva poljoprivrede, putem HVZ-a koja je potpisala sporazum s Ministarstvom. U planu je i nabavka 5 vatrogasnih vozila putem MUP-a iz sredstava EU fondova. Ugovori su već potpisani i sad se očekuje njihova izrada te će kroz određeni period biti isporučena vatrogasnim postrojbama u županiji.

U protekle 3 godine su nabavljena i 2 vatrogasna čamca te možemo reći da se polako i sustavno krećemo prema naprijed. Uspostavljena je i komunikacija s Vladom austrijske Savezne države Tirol koja nam je donirala 9 vozila. To su vozila starijeg godišta, ali su u potpunosti ispravna i većina je došla potpuno opremljena. Možemo reći da su na cijelom području županije sva vozila i tehnika funkcionalni.

Zbog velikog broja požara na otvorenom ove godine je uvedena potpuna zabrana spaljivanja biljnog otpada na području cijele županije. Kako je došlo do te odluke i ima li pozitivne efekte?

To baš nije popularna mjera i nastojali smo se, koliko god smo mogli, nositi s požarima i bez zabrane, iako su sve županije iz okruženja zabranile spaljivanje. Onda smo jedan dan imali požare na gotovo cijelom području županije i definitivno se radilo o namjernom paljenju. Kako je tada bila u najvećem intenzitetu i potreba da pomognemo policiji, morali smo uvesti tu mjeru da enormne površina požare dovedemo pod kontrolu.

Za pravne osobe smo već dozvolili paljenje, ali uz prisutnost vatrogasaca. Kad od vatrogasnih zapovjednika dobijem povratne informacije o potrebama na njihovom području, vjerojatno ćemo u jednom intervalu prije 6. mjeseca odobriti spaljivanje na otvorenom, ali na maloj površini. Žao mi je ljudi koji su disciplinirani, koji osiguraju sve one mjere koje su potrebne da se požar ne raširi, jer su i oni obuhvaćeni ovom mjerom. Zbog takvih savjesnih ljudi ćemo naći način da u periodu prije požarne sezone omogućimo spaljivanje, ali to ovisi o meteorološkim uvjetima i informacijama s terena.

Kako još vatrogasci sudjeluju u suzbijanju širenja zaraze koronavirusom?

Najbolji primjer su vatrogasci s područja Grada Novalje. Oni su se u potpunosti stavili na raspolaganje jedinici lokalne samouprave odnosno građanima. Dva puta tjedno se provodi dezinfekcija i to ne samo gradskih površina, do te mjere da su čak dezinficrali košare i kolica u trgovačkim centrima. To je samo jedan od angažmana, tu je i dovoz sredstava za dezinfekciju, pomoć u okviru potreba stožera, pomoć Crvenom križu, kao i sve druge zadaće koje je potrebno odraditi da bi normalan život funkcionirao. Također, u trenucima krize kao što je ova vatrogasci su građanima prepoznatljiva snaga i djeluju pozitivno na njih, vatrogasna uniforma stvara veći osjećaj sigurnosti – to je ono što nam građani svakodnevno prenose i govore.

Kako se građani mogu uključiti u rad dobrovoljnog vatrogasnog društva?

Rekao bih da je prije 30 godina to sve funkciniralo jednostavnije. Danas su se okolnosti malo promijenile. Pokušavamo senzibilizirati mlade da se uključe u vatrogastvo, međutim to je strašno kompleksna priča. Vi mladog čovjeka dobijete kroz mladež, on završi srednju školu, ode na fakultet i vi ga više nemate. Netko tko je u starijim godinama, ako je zaposlen, a ne radi u državnoj, gradskoj ili županijskoj instituciji, on se može angažirati, ali vrlo je teško očekivati da poslodavac vatrogasca pusti. Iako postoje zakonske mjere na koji način da se poslodavac obešteti i da se nadomjesti sav trošak koji je nastao uslijed angažiranja vatrogasca, taj sustav nije u potpunosti profunkcionirao.

Kad je riječ o dobrovoljnom vatrogastvu, to je živo tijelo koje će biti sve teže i teže organizirati. Imali smo puno puta situaciju gdje poslodavac dozvoljava da vatrogasac jedan ili dva dana izostane s posla, ali već je treći dan problem. Da bi dobrovoljno vatrogastvo funkcioniralo u najvišoj mjeri, potreban je angažman svih čimbenika sustava – od čelnika jedinica lokalnih samouprava do vlasnika tvrtki i državnih institucija. To je nešto što nam lagano izmiče pred očima i to nije dobro

Jedina pretpostavka koju vatrogasac mora zadovoljiti jest da je psihofizički sposoban za obavljanje vatrogasne djelatnosti, što se provjerava pregledom u specijalističkoj ordinaciji medicine rada. Nakon toga vatrogasac završava tečaj najniže razine, nakon čega mu je omogućeno napredovanje. Međutim, teško je dobrovoljng vatrogasca danas dobiti, upravo iz tih razloga. Požari nekad traju i po sedam dana, a mi moramo imati kontinuitet ljudi, raditi smjenu na požarima i to je zaista zahtjevan i težak rad. Međutim, to se dogodi jedanput godišnje. Sve ono ostalo što vatrogasce veže jest pozitivna percepcija ljudi, vatrogasci imaju svoje mjesto u državnim okvirima i to je naš ponos.

Da bi netko postao vatrogasac, mora imati unutarnji priziv savjesti jer tu se čovjek mora više dati nego što u nekom trenutku dobije. Najveća nagrada je spašeni život, zahvala nekoga kome si spasio kuću ili urod tijekom žetvene sezone.. Svatko tko želi postati dobrovoljni vatrogasac treba doći u vatrogasno društvo prijaviti se,. Trenutno je izašao novi zakon o vatrogastvu, ali nisu doneseni svi pravilnici. Prema još postojećem pravilniku, vatrogasac treba šest mjeseci biti član vatrogasne organizacije, onda stječe pravo na polaganje ispita i ide na provjeru psihofizičkih sposobnosti. Vatrogasna postrojba ga opremi sa zaštitnom opremom i djeluje u organizacijskoj strukturi.

Vatrogasce na televiziji i u medijskim člancima najčešće vidimo u vatri, ali to nije uvijek toliko strašno, puno više tu ima humanog rada i zadovoljstva, puno više organizacije akcija i događanja u kojima se pomaže drugima, a to je najveća razina osobne satisfakcije. Na svom primjeru mogu reći, jer sam i u orkestru dugo godina aktivan kao glazbenik, sve najljepše u mom životu, od mladosti pa do danas, u obiteljskim okvirima i izvan njih, krenulo je, ide i nadam se da će završiti uz – vatrogastvo. To je najljepše moguće iskustvo i najljepši mogući način života, samo ga treba iskusiti. Rijetki su oni koji dođu, a odu bez nekakvog posebnog razloga.

Za kraj, vaša poruka našim čitateljima.

Želio bih pozvati naše sugrađane, poglavito mlade, ali i njihove roditelje, da dođu u vatrogasne organizacije, neka vide kako vatrogasni sustav funkcionira. Vatrogasna obitelj je jedinstvena i zasigurno je to okruženje gdje mlad čovjek može imati nekakav trasiran put za društveno prihvatljivo odrastanje, dok netko tko je stariji može imati osobnu satisfakciju. U vatrogasnom domu imamo pikado, biljar i stolni tenis, tu se gledaju utakmice.. Ovaj prostor živi, ljudi se svakodnevno okupljaju, poglavito preko ljeta. To je jedan specifičan način života, teško ga je opisati u nekoliko rečenica i prikazati nekome tko ga nije imao priliku iskusiti

Pozivam i sve građane na partnerski odnos jer  – bila to dojava o vatrogasnoj intervenciji,informacija koja je važna vatrogascima ili najmanji znak pažnje, vatrogasci će to itekako cijeniti.  Kako su gradonačelnici i načelnici temeljem Zakona o vatrogastvu odgovorne osobe za organizaciju vatrogasnog sustava, pozivam i njih da se druže s vatrogascima, da vide kako vatrogasci zaista funkcioniraju i da prepoznaju njihovu ulogu koja je multipraktična. U svim okolnostima vatrogasci dođu u prvi plan i stave se na dispoziciju građanima jer naša svrha i cilj postojanja jest da budemo na usluzi građanima, poglavito u sigurnosnom smislu.

Molim sugrađane da ne pale namjerno tamo gdje nije potreba. A ako baš postoji izričita potreba da se negdje nešto zapali, iz bilo kojeg razloga i ako je to jedini način…. lakše je da nazovete vatrogasce pa da se dogovorite s njima na koji način se to može odraditi u kontroliranim uvjetima pa da ne dođe do eskalacije

S obzirom da je jučer bio Dan vatrogasaca, želim im zahvaliti na požrtvovnosti i svemu onom dobrom što čine jer njihov doprinos nije isključivo kroz vatrogasnu djelatnost. Mnoštvo poslova koje je potrebno odraditi za društvenu korist rade upravo vatrogasci kad nisu na intervencijama i zahvaljujem im na tome. Čestitam i zahvaljujem gradonačelnicima i načelnicima što prate vatrogasce, što financiraju i prepoznaju njihovu važnost i ulogu.

Čestitam dan sv. Florjana svim vatrogascima i njihovim obiteljima, a poglavito suprugama jer vatrogasci se najčešće dižu i od nedjeljnog ručka da bi otišli na vatrogasnu intervenciju, a tu supruge malo trpe. Zahvaljujem i njima i svim članovima obitelji. Želim im puno sreće i zdravlja i neka ih prati sveti Florijan, prije svega u životnim aktivnostima koje obavljaju svakodnevno, a onda i u vatrogasnim intervencijama. Vatrogasci su kao organizacija u društveno gospodarskim okvirima nezamjenjivi i zato vatrogascima, poglavito kolegama iz županije, ali i svim hrvatskim vatrogascima, čestitam, zahvaljujem i  pozdravljam ih s “Vatru gasi brata spasi!”

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: Josip Durdov

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close