Hrvati putem interneta traže pravu ljubav

Iako Iskricu i druge internetske servise za traženje partner(ic)a ‘češljaju’ uglavnom u potrazi za srodnom dušom s kojom će stupiti u vezu, mnogi u Hrvatskoj kriju da to rade strahujući kako će biti proglašeni čudacima

Sociološko istraživanje ‘Pronalazak partnera u virtualnom svijetu: motivi i psihosocijalna obilježja korisnika internetskih servisa za upoznavanje u Hrvatskoj’, (preuzimanje, PDF), provedeno tijekom 2014. godine na uzorku od 594 ispitanika, jedno je od izimno rijetkih te vrste u Hrvatskoj. Rezultati su nedavno objavljeni u Reviji za sociologiju.

‘Tema korištenja interneta u svrhu upoznavanja partnera nametnula se sasvim slučajno. Upoznala sam nekoliko ljudi koji su imali iskustvo korištenja ovakvih servisa i to isključivo u svrhu upoznavanja partnera za romantičnu vezu. To su uglavnom skrivali od svojih poznanika.

Predložila sam profesoru Ivanu Landripetu s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu istraživanje nekih psihosocijalnih osobina korisnika servisa za moj diplomski rad. Jako se zainteresirao, pogotovo što ovakvih ciljanih istraživanja u Hrvatskoj dotad nije bilo, a broj korisnika ovih servisa je u neprestanom porastu.

Odlučili smo usporediti i korisnike s nekorisnicima te ispitati predrasude nekorisnika prema korisnicima, kao i imaju li korisnici ovih servisa osjećaj stigmatiziranosti od okoline zbog ove prakse’, objašnjava Antonia Matković iz splitske Udruge Mi, autorica i voditeljica istraživanja.

Internetski servisi za upoznavanje partnera privlačni su zato što nude mogućnost upoznavanja velikog broja ljudi u udobnosti i sigurnosti vlastitog doma. Potraga za partnerom u ‘stvarnom svijetu’ puno je sporija i zahtjeva puno veći angažman pojedinca.

Također, internet pruža i veće mogućnosti za upoznavanje pripadnika izoliranih i marginaliziranih populacija poput osoba homoseksualne orijentacije, stanovnika ruralnih sredina i osoba s tjelesnim invaliditetom.

Što se potencijalnog rizika ovog načina upoznavanja partnera tiče, iskustva onih koji koriste tradicionalne metode upoznavanja partnera često su kudikamo gora u pogledu pogrešne procjene osobnosti i izloženosti nasilju. ‘Kada upoznate nekoga putem interneta, imate dovoljno vremena za komunikaciju i istraživanje međusobnih osobina prije konačne odluke o susretu uživo. Ako vam se netko u komunikaciji putem interneta i ne svidi, lakše je odlogirati se nego u ‘stvarnom svijetu’ pobjeći s prvog spoja’, kaže Matković.

Cilj je isti: pronaći srodnu dušu

Prednostima unatoč, virtualni kontakti vjerojatno nikad neće u potpunosti zamijeniti fizičke kontakte, dodaje. ‘Za većinu naših ispitanika, korištenje interneta predstavlja nadopunu tradicionalnim načinima upoznavanja partnera prilikom izlaska ili na poslu, a ne zamjenu za te kanale. Medij se možda mijenja, no cilj ostaje isti – upoznati srodnu dušu. Nemojmo zaboraviti da se i veze koje se uspostave na ovaj način, održavaju u stvarnom svijetu, tako da je način upoznavanja za kvalitetu same veze u konačnici nebitan’, dodaje Matković

Uzorak na kojem je istraživanje provedeno nije reprezentativan za opću populaciju u strogo znanstvenom smislu. Unatoč tome, moguće je izvući neke zaključke. Korisnici servisa za upoznavanje partnera su obični ljudi kakve srećemo svaki dan, ali zbog različitih razloga odabiru upravo internetske servise. Između ostalog, motivi mogu biti i opterećenost poslom i užurbani stil života.

Većina ispitanika u potrazi je za romantičnom vezom (njih gotovo 50 posto), što prevladava kao glavna motivacija za korištenje ovih servisa i drugdje u svijetu. Potom slijede znatiželja, traženje partner(ic)a za neobvezatnu vezu ili flert, dok su na zadnjem mjestu potraga za prijateljstvom i neobvezatno čavrljanje.

Većina se u nekom trenutku i susrela s osobama s kojima su se dopisivali putem interneta (njih čak 90 posto) te ih je polovica ovim putem ostvarila romantičnu vezu, a oko 70 posto je s drugim korisnicima imalo seksualni odnos. Iznenađujuće, oko 70 posto je ostalo u prijateljskim odnosima s osobama s kojima su komunicirali ovim putem.

Strah od stigmatizacije

Unatoč izostanku nedvosmislenih predrasuda od strane nekorisnika (u najvećoj mjeri ih brine istinitost podataka koje osobe objavljuju na ovim servisima), dvije trećine korisnika od osoba iz svoje okoline taji kako traže partner(ic)e online u strahu da će biti smatrani nedruštvenim čudacima. ‘S obzirom na broj korisnika većih servisa za upoznavanje partnera (oko pola milijuna korisničkih računa u Hrvatskoj), vrijeme je da se ovo promijeni. U ovom načinu upoznavanja partnera nema ničeg sramotnog ni neobičnog’, uvjerena je Matković.

Rezultati istraživanja upućuju na zaključak kako nema značajne razlike između psihosocijalnih profila nekorisnika i korisnika internetskih servisa za upoznavanje partnera. Većina korisnika na tu aktivnost ne troši više od sat-dva dnevno, motivirana je ostvarivanjem prijateljstva ili veze, nesklona lažnom predstavljaju osnovnih informacija o sebi (iako to ne znači kako im je laganje strano), a druge korisnike susreće uživo i s njima ostvaruje intimne ili prijateljske odnose.

‘Korisnici iz našeg istraživanja su nešto manje društveni i nešto seksualno kompulzivniji (imaju neke teškoće u kontroliranju seksualnih impulsa, interesa i ponašanja) od nekorisnika. Također, prosječno imaju i više seksualnih partnera’, kaže Matković.

I religiozni traže partner(ic)e online

Kad je riječ o predrasudama koje nekorisnici imaju prema korisnicima, većinu brine istinitost podataka koje korisnici dijele o sebi, što je donekle i opravdano jer je trećina ispitanika barem jednom lagala o nekoj svojoj osobini (i to uglavnom o dobi).

Nekoliko stranih istraživanja pokazalo je da su muškarci češće u potrazi za neobveznom vezom ili flertom, dok žene više zanima romantična veza. To bi se poklapalo i s tradicionalnim razmišljanjem. ‘Ipak, u našem su uzorku muškarci uistinu bili zainteresiraniji za neobvezatnu vezu ili flert, ali i za ostvarivanje romantične veze. Žene su znatno češće navodile da su im primarni motivi prijateljstvo i znatiželja ili eksperimentiranje’, naglašava Matković.

Pokazalo se kako stupanj religioznosti ne utječe značajno na sklonost korištenju servisa, ali ni na primarni motiv njihova korištenja. ‘Brojna istraživanja u Hrvatskoj pokazala su kako je religioznost u nas usko vezana za etnonacionalni identitet (a ne toliko za religijsku praksu), osobito kod mlađih generacija, što se odražava i na njihovu seksualnost pa su tako skloni i prakticiranju predbračnog seksa i upotrebi kontracepcije’, smatra Matković.

Hakeri su nedavno pokrali i objavili podatke korisnika servisa Ashley Madison. Mogu li takvi incidenti značajnije utjecati na korištenje ovih internetskih servisa?

‘Ashley Madison hakerima je bio posebno zanimljiv jer je poznat kao servis na kojem osobe u braku traže partnere za izvanbračne izlete. Kod nas su ipak popularniji općenitiji servisi i velika većina naših ispitanika izjavila je kako nije u vezi. Objavljivanje podataka slobodne osobe (unatoč ranije navedenom strahu od stigmatizacije od strane okoline) predstavlja kršenje privatnosti, ali bi korisnike pretpostavljam puno manje uzbunilo nego objavljivanje podataka s Ashley Madisona’, kaže Matković.

---

 

Tekst: tportal