Arheološki vremeplov: Zavižan – Borba čovjeka i planine

Još od najstarije prošlosti brojni puteljci preko Velebita spajali su stanovnike primorske i gorske hrvatske. Ali, priroda je ponekad surova, a planina nepredvidljiva, i ne stigne svaki putnik kamo je naumio…

Jedanaesto je stoljeće. Oštar vjetar fijuče između bijelih stijena, a snježne pahulje padaju nam u oči. Nalazimo se na vrhu Zavižanu, na 1600 m nadmorske visine.

I baš kad smo pomislili da smo sami u ovoj hladnoj divljini, uočavamo nekakvo kretanje ispred nas. Jedan pognuti čovjek s mačem na leđima probija se kroz mećavu. Što je ovog usamljenog putnika nagnalo na opasno putovanje?

Zakasnio je, družina je krenula na put bez njega! Mislio je da će ih lako dostići. Za vrijeme ljetnih mjeseci prešao je preko Velebita nebrojeno puta. U početku je lijepo napredovao. Divio se plavom nebu i bijelom carstvu snijega i inja. Iako su visoki snježni nanosi potpuno izmijenili krajolik, s lakoćom je slijedio tragove družine u snijegu.

No, nije znao da je Velebit nepredvidljiv. Ubrzo je započeo jak i hladan vjetar s istoka. Za sat vremena bura se toliko pojačala da su ga na nekim mjestima udari vjetra skoro srušili na tlo. U cijelom danu vidio je samo jednu životinju, crnu pticu osamljenu poput njega. Čak je i ptica ubrzo potražila zaklon. Proklinjući kroz zube svoju lošu odluku, požurio je kroz snijeg. Još malo i stići će ih! Samo da nema tog strašnog vjetra…

Bura puše sve jače i kovitla snježne pahulje, a hladnoća prodire do kostiju. Dovoljno smo vidjeli. Slika ratnika u planini blijedi, a mi se nestrpljivo vraćamo u toplinu svog doma…

Ovaj davni putnik nikada nije stigao do svog odredišta. Prilikom uređenja ceste prema planinarskom domu na Zavižanu otkriven je njegov grob. Pored kostura nesretnog putnika ležao je željezni mač kakav su nosili hrvatski ratnici u 11. stoljeću.

U vječnoj borbi čovjeka i prirode, ovaj put je planina pobijedila. U zimskim mjesecima, kad Velebitom zavladaju bura i snijeg, on postaje negostoljubiv prema neopreznim putnicima. Ljudi u prošlosti nisu slučajno ovom velebitskom vrhu nadjenuli ime Zavižan (Zavijan). Ime koje podsjeća na ledeni vjetar koji zavija, na nesretne putnike koji su ga podcijenili i ostali zavijeni snijegom …

---

Izvori: Ante Glavičić, Stara i nova groblja, grobovi na području grada Senja i šire senjske okolice, Senjski zbornik, 19, str. 81-108., 1992.

Foto: NP Sjeverni Velebit