Svake godine 8. rujna obilježava se kao Međunarodni dan pismenosti, a cilj mu je upozoriti na problem nepismenosti i na važnost pismenosti na međunarodnoj razini.
Problem još postoji u velikom dijelu svijeta. Ideja o obilježavanju ovoga dana pojavila se u rujnu 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Međunarodni dan pismenosti inicirao je i utemeljio 1966. godine UNESCO, sa ciljem da važnost pismenosti promiče najrazličitijim programima. Ova inicijativa naglašava važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva, s nadom da će se jednoga dana riješiti problem nepismenosti u svijetu.
Jedno od temeljnih ljudskih prava
Pismenost je jedno od temeljnih ljudskih prava. Ono obuhvaća pravo na obrazovanje i temelj je za stjecanje znanja, osoban razvoj pojedinca i napredak društva u kojemu živimo. Apsolutno je nužan preduvjet društvenoga i osobnoga razvoja te se potencijal pismenosti za preoblikovanje života ljudi ne može precijeniti. Pismenost je za pojedince, obitelji i društva instrument osnaživanja, koji pozitivno utječe na zdravlje, prihode i odnose sa svijetom. Obilježavanjem ovoga dana različite organizacije nastoje potaknuti djecu i mlade da otkriju radost čitanja i učenja te da se ostvari njihovo pravo na obrazovanje u zemljama diljem svijeta.
Čak 20 posto svjetske populacije nepismeno
Tema ovogodišnjeg obilježavanja glasi „Pismenost i razvoj kompetencija“. U školama je bitno da učenici razviju sposobnosti(kompetencije) kako nešto napisati i organizirati, da se znaju sporazumijevati na materinskom, ali i minimalno na jednom stranom jeziku. Nažalost, u 21. stoljeću i dalje postoji problem osnovne nepismenosti jer još uvijek 750 milijuna ljudi, među kojima dvije trećine čine žene, ne posjeduje osnovne vještine čitanja, pisanja i računanja. Čak oko 20 posto svjetske populacije je nepismeno. Primjerice, 11 osoba u svakoj ulici u Europi ne zna dobro čitati ili pisati, a četvero djece u svakome školskom europskom razredu ima teškoća s vještinama čitanja i pisanja. U Hrvatskoj je val opismenjavanja počeo 1945. godine, a danas je u nas 0,8 % stanovništva nepismeno.
Četiri osnovna shvaćanja pismenosti
U UNESCO-ovoj studiji Razumijevanje pismenosti (Understanding of Literacy) postoje četiri osnovna shvaćanja pismenosti: kao autonoman skup vještina, kao primjena i uvježbanost, kao proces učenja i pismenost kao sam tekst. Pismenost kao vještina podrazumijeva vještine govorenja, čitanja i pisanja, odnosno pristup glasovnoj realizaciji, prepoznavanju riječi, pravopisu i rječniku. To je kompleksan skup vještina koji omogućuje ljudima da se izraze, da istraže, pitaju, komuniciraju i razumiju protok ideja između pojedinca i skupina u okružju brzih promjena.
Izvor: x-ica | Foto: pexels