Vjernici laici u Crkvi- 50 godina nakon Drugoga vatikanskog sabora

“Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.” (Dj 1, 8 )

Vjernik laik je osoba koja nije svećenik, odnosno ne pripada kleru. Nije se uspio ustaliti hrvatski prijevod “svjetovnjak” ili “pučanin”, pa prevladava laik – grč. laos- narod. U Bibliji ova je riječ korištena u smislu označavanja Božjeg naroda nasuprot drugim poganskim narodima. Laici su tijekom stoljeća kršćanstva, od ranih vremena, sudjelovali u različitim službama, udruženjima, organizacijama i bratovštinama. Tijekom srednjega vijeka bila su to staleška udruženja koja su ustajala u obranu potlačenih, siromašnih i obespravljenih. Tridentski koncil (1545. – 1563.) započet će novo vrijeme apostolata u kojem će se dati uloga i laicima unutar Crkve.

U XIX. stoljeću dolazi do buđenja laičkog apostolata, koji se očituje u katoličkom pokretu- organiziranom na društvenoj, političkoj i odgojnoj razini. Bila je to svojevrsna reakcija na liberalizaciju društva utemeljenu na prosvjetiteljskom relativizmu, ali i obnoviteljski pokret unutar same Crkve. Počeci se vežu uz Catholic Association, osnovan u Irskoj. Službeno priznanje laikata počet će s Prvim vatikanskim saborom (1869.–1870.) U Hrvatskoj je pokretač katoličkog pokreta bio krčki biskup Antun Mahnić, a hrvatski su studenti na europskim sveučilištima osnivali udruge hrvatskih katoličkih studenata. U okviru katoličkog pokreta djeluje Hrvatski orlovski savez, čiji je istaknuti član bio prvi i zasad jedini hrvatski blaženik laik Ivan Merz. Nadbiskup Stepinac bezuspješno je nastojao ujediniti razjedinjeni savez pod vodstvom crkvene hijerarhije, kojemu je nakon drugoga svjetskog rata zabranjeno bilo kakvo djelovanje.

Smjernice Drugoga vatikanskog sabora

Drugi vatikanski sabor, dvadeset i prvi ekumenski sabor, održan je u bazilici svetoga Petra u Rimu od 1962. do 1965. Sama najava početka Sabora izazvala je u nekim crkvenim krugovima čuđenje, ali ubrzo se pokazalo kako je sabor itekako bio potreban Crkvi. Koncilski stavovi izraženi su u 16 koncilskih dokumenata- četiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. Na trećem saborskom zasjedanju (1964.) papa Pavao VI. dopustio je skupini od sedam laikinja te jednom bračnom paru da kao promatrači sudjeluju za zasjedanju, što je navijestilo drugačiji pogled na ulogu i poslanje vjernika laika u Crkvi. O njihovoj važnosti govore dokumenti: Dekret o apostolatu laika, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Dekret o misijskom poslanju i Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium koja će laicima posvetiti cijelo četvrto poglavlje. Drugi vatikanski koncil vjernikom laikom smatra svakog kršćanina koji živi i djeluje u svijetu, a ne pripada svećeničkom ni redovničkom staležu: “Pod imenom laika ovdje se razumiju svi vjernici osim članova svetoga reda i redovničkog staleža odobrenog od Crkve…učinjeni Božjim narodom i na svoj način postali dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, vrše, koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu misiju čitavoga kršćanskog naroda… pozvani su od Boga da, radeći svoje uobičajene poslove i vođeni duhom Evanđelja, mogu raditi na posvećivanju svijeta iznutra, poput kvasca. Na taj način mogu Krista učiniti poznatim drugima, osobito svjedočanstvom života što sja vjerom, nadom i ljubavi” (LG 31). Sabor ističe da laici mogu “vršiti duhovno bogoslužje na slavu Božju i spas ljudi” (LG 34), stoga je svaki vjernik laik ponajprije svjedok i navjestitelj Božje riječi “da sila Evanđelja sja u svagdašnjem, obiteljskom i društvenom životu” (LG 35) Laik se shvaća kao Kristov vjernik koji nije zaređeni službenik, ali je pripadnik Božjeg naroda koji sudjeluje u poslanju Crkve i suodgovoran je za svijet, kako je primijetio Pavao VI. u svom Apostolskom nagovoru o evangelizaciji u suvremenom svijetu Evangelii nuntiandi: “svijet politike, društvenog života, gospodarskih odnosa, ali i svijet kulture, znanosti, umjetnosti, međunarodnog života, sredstava društvenog priopćavanja, kao i ljubav, obitelj, odgoj djece i mladeži, stručni rad, patnja.” (EN 70)

Dekret Apostolicam Actuositatem- o vjerničkom životu laika, ulozi i zadaći i u Crkvi i u svijetu izglasan je 18. studenoga 1965., i to 2340 glasova bilo je “za” ili placet i 2 glasa “protiv” ili non placet. U početku dekreta pojašnjava se zašto je potrebno posvetiti se laicima: “Neprestani porast pučanstva, napredak znanosti i tehničkih umijeća i tješnji međuljudski odnosi ne samo da su u beskraj proširili prostore koji su samo njima otvoreni – nego su također potaknuli nova pitanja koja zahtijevaju njihovu stručnu skrb i zauzimanje“. (AA 1) Apostolat znači služba, služenje, vršenje zadaće. Stoga Sabor želi osvijetliti narav, značaj i raznolikost apostolata laika i dati načela i upute za njihovo provođenje.

Vjernici laici imaju veliko područje djelovanja i u Crkvi i u društvu. Obitelj je „prva i vitalna stanica društva.” (AA 11).Zajedno sa svim apostolskim pothvatima, apostolat učinjen u i po obitelji uvijek će imati temelju važnost. Za roditelje, njihov prvi i najvažniji apostolat, koji im je izravno Bog povjerio, jest obrazovanje i odgoj njihove djece.  Dekret naglašava: “U Crkvi postoji različitost zadaća, ali jedinstveni zadatak. Krist je apostolima i njihovim nasljednicima povjerio dužnost podučavanja, posvećivanja i vladanja u njegovo ime i po njegovoj moći. Ali i laici jednaku sudjeluju u svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi Kristovoj te prema tome imaju vlastiti udjel u zadaći cijelog Božjeg naroda u Crkvi i svijetu” (AA 2)

Laici ispunjavaju svoje proročko poslanje i evangelizacijom, navješćujući Krista svjedočanstvom života i riječju:”Apostolat ovakve vrste ne sastoji se samo u svjedočenju načinom života; istinski apostol traži prilike za objaviti Krista riječima upućenim bilo nevjernicima s ciljem njihovog približavanja vjeri, bilo vjernicima s ciljem podučavanja, ojačavanja i ohrabrivanja za život” (AA 6).Crkveno učiteljstvo inzistira na tome da je socijalni nauk Crkve izvanredan izvor za formaciju vjernika laika. Karitativna djelatnost danas može i mora obuhvatiti uopće sve ljude i sve oblike potreba. Neka se u prvome redu izvrši dužnost s naslova pravednosti, a tek onda neka se govori o daru ljubavi. Laici su pozvani prema svojim silama “pomagati karitativna djela i pothvate socijalne skrbi i privatne i javne, i međunarodne”. (AA 8). U takvim životnim situacijama dolazi do izražaja kršćanska ljubav prema Bogu i bližnjemu koja bi morala oblikovati svaki svjetovni oblik zalaganja.

Sabor očekuje da se društveni mentalitet i navike, zakoni i ustrojstvo zajednice prožimaju kršćanskim duhom. A tu je uloga laika nenadomjestiva. Oni su pozvani svjedočiti riječju i primjerom na polju rada, zvanja, studija, u mjestu stanovanja, na odmoru i u druženju i tako na najprikladniji način pomoći svojoj subraći. Prednjačit će u vjeri i čestitosti i na zgodan način bližnjima navijestiti Krista: “Mnogi ljudi, naime, mogu čuti evanđelje i upoznati Krista samo preko laika koji su u njihovoj blizini”. (AA 13)

Nakon Sabora

Duh Sveti je duša Crkve, a vjernici laici pozvani su biti dušom svijeta. Međutim, počesto vjernici laici ostaju po strani, žive svoju vjeru u tišini i skrovitosti, ostaju obični suradnici umjesto suodgovorni nositelji i donositelji evanđeoske poruke. Apostolat laika ne smije ostati na razini dobre organiziranosti, nego istinska snaga Crkve u suvremenom svijetu. Živimo u vremenu lažnog čovjekoljublja i dvosmislenog humanizma, u kojem se na različite načine pokušava ostvariti napredak utemeljen na nesigurnim idealima, daleko od Boga. U tu brigu za čovjeka kršćanin svojim djelovanjem i društvenom angažiranošću ne zaboravlja duhovnu dimenziju, stvara okruženje nesebičnog sebedarja, utemeljeno na Bogu kao jedinoj istini. Štoviše, briga za opće dobro smatra se kršćanskom dužnošću, u duhu smjernica Drugog vatikanskog sabora: “Laici, koji aktivno sudjeluju u čitavom životu Crkve, ne samo da su dužni da prožimlju svijet kršćanskim duhom nego su također dužni da u svemu, i to usred ljudskog društva, budu Kristovi svjedoci.” (Gaudium et spes 45)

U Apostolskoj pobudnici o vjernicima laicima Christifideles laici (1988.) po pitanju uloge laika papa Ivan Pavao II. upozorio je na dvije opasnosti: “napast da se bude toliko jako zainteresiran za crkvene usluge i zadatke da pojedinci propuste aktivno sudjelovati u svojim obavezama u profesionalnom, društvenom, kulturnom i političkom svijetu; i napast da se pokuša nemoguće razdvajanje vjere od života, odnosno, odvajanje prihvaćanja Evanđelja od istinskog življenja Evanđelja u različitim situacijama u svijetu” (CL 2) Papa dalje primjećuje: “Ovo će biti moguće ako vjernici laici budu znali kako u sebi nadvladati odvojenost Evanđelja od života, kako bi ponovo u svojim svakodnevnim aktivnostima u obitelji, poslu, društvu, prihvatili integrirani pristup životu koji svu svoju inspiraciju i snagu vuče iz Evanđelja”.(CL 34)

Posve je jasna zadaća, štoviše i obveza vjernika- ne biti nijemi promatrači svijeta koji nas okružuje, nego zauzeti svjedoci Božje ljubavi u konkretnoj životnoj situaciji. Nimalo slučajno nije naglašena uloga vjernika laika u društveno-političkoj stvarnosti, jer su upravo laici prepoznati kao istinska snaga u novoj evangelizaciji, poglavito kroz građanske inicijative koje svojim djelovanjem promiču i zastupaju kršćansku djelotvornu ljubav.

 Vjernici laici u Hrvatskoj

Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća oživjelo je zabranjeno i društveno marginalizirano vjerničko djelovanje u Hrvatskoj. Iako je Institut za teološku kulturu laika radio još od 1969. godine, tek je promjenom političkog sustava priznata teološka i pastoralna naobrazba za vjernike laike i osobe posvećenoga života. Danas vjernici laici sudjeluju u svim porama hrvatskoga društva. Hrvatska ima tisuće teološki obrazovanih vjernika laika, vjeroučiteljica i vjeroučitelja, koji imaju posebno mjesto u odgoju i obrazovanju, ali i vjernika laika koji djeluju na ostalim područjima društvenog života i zanimanja. Mnogi teološki obrazovani vjernici laici zaposleni su u crkvenim službama- biskupijskim uredima i uredima Hrvatske biskupske konferencije, u crkvenim medijima, udrugama i društvima. Vjernici laici su i politički aktivni, sve je veći broj onih koji jasno i bez zadrške izražavaju svoja vjerska uvjerenja.

Međutim, i dalje je potrebno graditi mostove povjerenja među crkvenom hijerarhijom i vjernicim laicima. Nažalost, ponekad se zna dogoditi nedovoljna suradnja i nerazumijevanje na svim razinama. Uzroci mogu biti svakojaki, nikada jednosmjerni, ali su daleko od evanđeoskog smisla i poruke.

Umjesto zaključka

U duhu Drugoga vatikanskog sabora vjernici laici, bez obzira kojem pokretu, zajednici, udruzi ili organizaciji pripadali, imaju po sakramentu krštenja vlastito poslanje u svijetu i nisu i ne smiju biti tek produžena ruka ili etiketa svećenicima ili crkvenoj hijerarhiji. Kroz služenje Bogu i Crkvi vjernici laici svjedoče Krista i postaju kristodonositelji pojedincima i svijetu. Jedini uvjet je iskusiti i susresti Krista Uskrsloga, bez kojeg smo ništa.

---

 

Tekst: Plamenko Nosić