Pa ljudi moji, doživjesmo mi prvi ponedjeljak 2016-te godiničićice i žao nam je što smo doživjeli. Negdje popodne 1.1. shvatili smo da bi radije primili metak u čelo nego nastavili osjećati akutnu dehidraciju mozga, sram i ostalo što smo proživjeli na “najvažnijoj noći cijele godine”. Da ne govorim o tome da smo se u zadnjih tjedan i pol postupno pretvarali u kugloidne tvorevine mase i da nam se trenutno lakše kotrljati nego hodat’. O kuku i o lele!
No nova nam godina nije samo donijela kolesterol i začepljenje arterija. Donijela je i SNIJEG!!!!!!!! Snijeg! Hrvati dočekali snijeg kao.. pa.. kao nešto što Hrvati čekaju. Rodbinu iz Njemačke! Kolače! BDP! Sarmu! Burek! Jogurt! Ne znam.. odustajem. U svakom slučaju, jedini narod koji je radosniji od Hrvata glede snijega jesu: Ličani! Tako je, te genske nakupine medvjedine i bukve u ljudskom obliku imena Kata, Mara, Manda, Ante, Stipe, Ivan i to je u biti to. To su sva Lička imena. I Ličani koliko god jamravi bili po svojoj jamravoj prirodi, raduju se snijegu… prvih 5 minuta, a onda dolazi standardno: a j**a te bili đava, smeće jedno, šta pada!? Ki će sad na pos’o?; i ostala pitanja. No, unatoč tom gunđanju, mrmljanju i negodovanju toliko ucijepljenom u lički DNA Ličani se raduju snijegu. Zašto? Jer je Ličanin trećina snijeg, tj zima. Za Boga miloga, mi hladimo prostor kada je ljeti 25 stupnjeva za zvizdana jer nam je “pretoplo”! Tko to radi? Samo onaj koji se boji topljenja, aka Ličanin. I koliko god baba Manda gunđala kako je ovo teško, ono teško, šta sad taj đava pada, ona umire svakim danom sve više i više ako se ne ostvari ona star: “sveta Kata, snijeg na vrata.”; jer ne može bez toga. Lika bez zime i snijega je ka’ cura bez dupeta, selo bez crkve, poljubac bez brkova, velikodušni Bračanin, oprezni Čeh, pitomi Ličanin, malodušni Slavonac, trijezni Zagorec, Slovenac koji vraća zemlju Hrvatskoj i ostalo sve što ne ide ruku pod ruku sa stvarnošću.
Ličanin je u svome prirodnom elementu kada napada metar i po’ snijega, toliko da se od babe vidi jedino vrh rupca, a ne kad naprdnči k’o u Zagrebu pišljivih 10 cm. To je visina prosječne čivave! I odmah se javljaju svi kak’ će se pre’ladit’, kako ovo, kako ono. E dušo draga, ti ni z od zime nisi vidjela i osjetila.
A Likote hrabre tek na -25 prorade. Oni su k’o Lada; pokažu kak’i su tek u ekstremnim situacijama. A iskreno, nema toga do dobre zime, onako kada se sve smiri, kad je sve tiho mirno, kada je jedini zvuk koji se čuje zvuk tvojih cipela na snježnoj podlozi, kako škripi, pa puca; i zvuk tvojih prstiju koji zadobivaju ozebline.. aaaaaa miline li. Klinci su zaboravili što to znači zima, kad ti doslovno odjuriš van kuće, poluodjeven dok ti majka ili otac vrište kako ćeš umrijet od upale pluća ako se ne zakopčaš, pa onda odeš do lokalnog brijega, bilo 2 metra, bilo 57 metara visok, i spustiš se na službenim ili improviziranim sanjkama. Pa se grudaš, pa osjetiš kako ti je sve promočilo, ali ti se još ne da doma, pa se nalaziš između pneumonije i euforije. Na kraju dođeš doma, sav crven u licu i mokar, i stavljaš čizme na novine da ne promočiš mamin tepih, pa onda uletiš u kupaonu kako bi osjetio kako te peku ruke dok pereš ruke mlakom vodom, pa nakon toga uzmeš češalj i pokušaš obuzdat’ kosu koja se ponaša kao Hrvati u krizi: svaka vlas na svoju stranu, i nakon što odustaneš od toga, dođeš do kuhinje gdje te čeka čaj, topla čokolada, pa se sjedneš na kauč i gledaš crtiće. Milina.
U svakom slučaju, digresirah. Ličani se hrane zimom, oni tako pune baterije za cijelu slijedeću godinu. Babe ti jadne, cijela je kultura okrenuta tome da se zima i preživi. Ne možeš mi reći da je narod koji ruši zidove kuće ljeti kako bi im tijelom zvizdana bilo lakše, jer su malo propuha napravili, stvoren za ljetnu klimu, ma jok vala. Ličanin na snijegu je ka’ Usain Bolt na trkaćoj stazi: doma. Ličanin ima veće šanse poskliznut’ se ljeti nego zimi. Jednostavno je narod navika’ na zimu. A zima je vrijeme kada je društveni život cvjetao. Prvo, brkovi na ženama se nisu vidjeli jer je bio mrak. Drugo, nisu imali što drugo radit’ nego dicu.
Ličani su praktični ljudi, koji su uspjeli spojit’ ugodno i korisno. Tko još spoji pjesmu i način tjeranja životinja poput Ličana sa svojim ojkanom. Dobro, ganga, ajd, neka im.
Dakle, ljudeki dragi, vrijeme je za zimski aerobik: lopate u ruke i očistite ulice, pa da vidiš kako se kalorije tope.
Živjela zima! Živjeli Ličani! Živjela Lika!
Foto: croatiabooking.info / thesun.co.uk
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English