Impresivan životni put vodio ga je od malog mjesta u Lici, preko Kalifornije do povratka u Europu i ove krajeve. Krenuo je od nule, osnovao nekoliko uspješnih tvrtki, a bogatstvo koje je stekao uložio je u svoju veliku strast iz djetinjstva. Donosimo ekskluzivnu priču o Milanu Mandariću, jednom od najpoznatijih i najbogatijih Ličana u cijelom svijetu.
Rođen 5. rujna 1938. u Vrebcu u blizini Gospića, Mandarić je u Lici proveo rano djetinjstvo. Kad mu je bilo 5 godina s roditeljima seli u Vojvodinu, u Novi Sad gdje je odrastao i diplomirao strojarstvo. Strast i želju za uspjehom naslijedio je od svog oca Dušana Mandarića, u to vrijeme poznatog i nagrađivanog kotlara, u čijoj je radionici proveo i svoje prve radne dane. U izjavama za medije Mandarić često naglašava da je to prvo radno iskustvo veoma utjecalo na sav njegov kasniji uspjeh u životu jer otac ga je od malih nogu učio koliko je važno raditi.
Jedan od najvećih poduzetnika u bivšoj državi
Mandarićev poslovni uspjeh započeo je sredinom šezdesetih godina kad je preuzeo obiteljski posao i u Indjiji otvorio vlastitu tvornicu automobilskih dijelova. Kao kooperant tvrtke Fiat, Mandarićeva firma je masovnom proizvodnjom pokrivala tržište cijele bivše države, a ubrzo se počela baviti i izvozom.
Već u 23. godini Mandarić je bio jedan od najvećih privatnih poduzetnika u Jugoslaviji zbog čega dolazi u sukob s komunističkim vlastima.
„Jedan dan bio sam narodni heroj jer sam zaposlio ljude, a drugi dan vodili su me u zatvor. Rekli su mi da ne smijem širiti kapitalizam u Jugoslaviji. Jasno mi je bilo da ne mogu mijenjati sustav“, rekao je u jednom razgovoru za Večernji list.
Zabrinut zbog pogleda jugoslavenske vlade na njegov posao, 1969. godine Mandarić sa suprugom Gordanom odlazi u Švicarsku gdje je par živio godinu dana i gdje im se rodilo prvo dijete. Nakon Švicarske obitelj odlazi u SAD, gdje Milan dobiva posao u jednoj maloj kaliforijskoj tvrtki koja se bavila proizvodnjom dijelova za računala.
Lika Corporation i Silicijska dolina
Sa svojim inženjerskim iskustvom, Mandarić je već po dolasku u Ameriku prepoznao potencijal IT sektora i odlično se snašao u industriju tehnologije i čipova. Već 1971. godine otvorio je svoju prvu američku firmu koju je prema svom rodnom kraju nazvao Lika Corporation. Smještena u Kaliforniji, Lika Corporation je bila jedna od mnogobrojnih malih firmi iz kojih je kasnije izrastao svijet visokih tehnologija Silicijske doline, a Mandarić je u to vrijeme surađivao i sa osnivačem Applea Steveom Jobsom. Ovaj Ličanin se stoga s pravom može nazvati jednim od pionira tehnološkog razvoja u Kaliforniji.
Lika Corporation je ubrzano napredovala i nakon samo 6 godina tvrtka je postala najveći proizvođač računalnih dijelova u SAD-u. U potrazi za novim izazovima i novim ulaganjima, Mandarić 1980. godine Liku prodaje za 10 milijuna dolara i osniva novu tvrtku Sanmina koju naziva po svojim kćerima, Sandri i Jasmini. Nova firma Milana Mandarića bila je smještena u San Hoseu, a bavila se proizvodnjom visokokvalitetnih uređaja iz područja telekomunikacija. Kako je Sanmina iz godine u godinu postajala sve uspješnija, Mandarić je proglašen poduzetnikom godine u Americi, povodom čega je bio pozvan na večeru s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom.
Tvrtka Sanmina koju je osnovao postoji i danas. Radi se o jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju hardvera na svijetu koja na američkoj burzi vrijedi 15 milijardi dolara i zapošljava više od 60.000 ljudi.
Kada govori o svojim počecima u Americi, Milan uvijek ističe da je svo bogatstvo stekao isključivo svojim sposobnostima i trudom .
„Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme i znao sam reagirati kada je trebalo. Naravno, ništa od toga ne bih mogao da sam u ranom djetinjstvu imao sve na gotovo. Ne, morao sam se pomučiti, razumjeti koliko je teško zaraditi novac i naučiti ga cijeniti i to mi je kasnije mnogo značilo“, rekao je u jednom intervjuu.
Dovođenje nogometa u Ameriku
Dok je tvrtka Sanmina uspješno poslovala, Mandarić se zainteresirao za nogomet, svoju veliku strast iz djetinjstva. Bogatstvo koje je stekao u IT sektoru počeo je ulagati u sport koji u Silicijskoj dolini u to vrijeme nije bio popularan kao danas.
Osnovao je klubove Lika i San Hose Earthquakers koji su igrali u prvoj profesionalnoj nogometnoj ligi SAD-a, bio je uključen u dogovore za dovođenje poznatih nogometnih velikana poput Bobbyja Moorea i Peléa na tlo Amerike. U to vrijeme posebno je bio blizak s temperamentnim irskim igračem Georgom Bestom koji je svog sina po njemu nazvao Milan.
Nakon više od dva desetljeća u Americi, Mandarić se počinje interesirati za europske nogometne klubove. Bio je vlasnik belgijskog Charleroia i francuske Nice, a 1998. godine, nakon prodaje Nice započinje njegova britanska nogometna i poslovna avantura.
Heroj Portsmoutha
Ime Milana Mandarića u Engleskoj je veoma dobro poznato. Proslavio se 1999. godine kada je postao vlasnik Portsmoutha. Mandarić je kupio klub koji se nalazio u velikoj financijskoj krizi te ga tako spasio od stečaja. Zahvaljujući Mandarićevom uspješnom vođenju klub se narednih godina oporavio i ušao u Premijer ligu.
U rujnu 2003. godine, nakon prve pobjede u prvoj utakmici Premijer lige, veliko slavlje je priređeno na ulicama Portsmoutha. Uprava grada je Mandarića dočekala s najvećim počastima dostojnim kraljevske obitelji, navijači su uzvikivali njegovo ime i pjevali pjesme njemu u čast, a video zapis tog događaja možete vidjeti ispod u 10:43 minuti.
Britanski mediji su tada pisali da se slika ovog Ličanina nalazila u svakoj kući i u svakom restoranu u Portsmouthu te da je stotine britanske djece rođene te godine dobilo ime Milan.
Mandarić je bio vlasnik Portsmoutha sve do 2006. godine, kada je klub prodao rusko-francuskom milijunašu Aleksandru Gajdamaku. U veljači 2007. službeno je predstavljen kao novi većinski vlasnik drugoligaša Leicester Cityja koji je u travnju 2009. osvojio Premijer Ligu. Od 2010. godine do 2012, bio je vlasnik trećeg britanskog kluba, Sheffield Wednesdayjja.
Spasitelj propalih klubova
Zbog poslovnih poteza u Engleskoj Mandarić je prozvan “spasiteljem propalih klubova”. Kupovao bi klubove koji su bili u stečaju, izvlačio ih iz financijskih teškoća, uvodio u viši rang i zatim prodavao.
“Svi klubovi koje sam preuzimao bili su na dnu i grcali u velikim problemima. Takvo stanje predstavlja za mene veliki izazov. Posebno sam ponosan što sam svakog od njih ostavio u velikom plusu kada sam odlazio. Na primjer, Portsmouth je imao 10 milijuna eura minusa kada sam ga kupio, a ostavio sam ga u plusu između 75 i 80 milijuna eura”, rekao je u razgovoru za Poslovni dnevnik.
Nakon 18 godina u Velikoj Britaniji i vlasništva nad tri nogometna kluba, Mandarić se odlučio vratiti na ove prostore. Od 2015. do 2019. godine bio je vlasnik ljubljanske Olimpije. U klub je uložio dosta novca i doveo ga do prve titule prvaka nakon 21 godine.
Milan Mandarić ni u devetom desetljeću života ne razmišlja o mirovini. Prema pisanju medija, ovaj vitalni 85-godišnjak i dalje se želi baviti ulaganjem u nogomet.
“Nikada nisam novcem mjerio ni sebe ni druge. Što znači ako ja imam milijun eura više nego vi. Sjednemo obojica na ručak, pa neću ja sjesti za drugi stol i pojesti drugi ručak. Novac je potreba da imamo kvalitetu života. Sve preko toga nije važno. Svoj uspjeh nisam mjerio po količini novca. Nažalost, većina ga tako mjeri…”, rekao je Milan jednom prilikom za Večernji list.
Kada ga pitaju o tajnama njegovog uspjeha, Mandarić uvijek ističe da su strast i želja za uspjehom, napraviti nešto što drugi nisu uspjeli, ono što ga je pokretalo u svim poslovnim odlukama tijekom cijelog njegovog života
Foto: YouTube screenshot
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English