Danas, povodom obilježavanja Dan državnosti odnosno spomena na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine., u sklopu “Ličkih priča” donosimo stihove gospodina Gorana Jurkovića.
O istome smo naime već nedavno pisali i spominjali ga u priči koje se može prisjetiti OVDJE, a danas je ovdje zbog svojih stihova koje je posvetio Domovini. NEKA VAM JE SVIMA SRETAN DAN DRŽAVNOSTI!
SRETNA BUDI
Zašto spavaš
Domovino mila,
Dok ti bura
Dvorištima mete,
Praznim, pustim,
Što u njima
Ne igra se dijete,
Sa svih strana
Korovi nam prijete,
Zarastaju putevi
U sela,
Nema više
Pjesama i prela,
Mladi naši
Kruha, rada išću,
A ne Jude
Da im vrate stišću,
Pa odoše
Iz dvorišta pusta,
Praznina nam osta´
U srcima,
Hladna, tmurna,
Kao magla gusta,
Probudi se
Domovino mila,
Nađi snage,
Opet budi sila,
Ne daj buri
Da dvorištem mete,
Ni šikari
Da guši nam dijete,
Neka žive
Gradovi i sela
Sretna budi
Domovino cijela…
Goran Jurković
20. siječnja 2020. godine.
Foto: Privatna zbirka