LIČKE PRIČE Anka Kovačić: “Tradicionalna gačanska kuhinja je jednostavna, čak bi se moglo reći i siromaška”

Današnju ličku priču posvećujemo gospođi Anki. Kada bismo je morali predstaviti u jednoj rečenici, rekli bi “žena sa zlatnim rukama”. Težak život, svakojake nedaće, nisu je pokolebale, a i dan danas, vedrina koju ima u očima i osmijeh koji joj krasi lice, teško da će koga ostaviti ravnodušnim. Ona je Anka Kovačević, a ovo je njezina priča.

Rođena sam 1955. u Otočcu, odrasla u Donjoj Dubravi. Od svoje šeste godine sam čuvala krave. Dizali me u 5 ujutro, čuvala krave i to prema Podumu 2 km tamo i natrag. Potom bih oko 9 h nosila mliko kontama u crvenim boketićima 2 km, zatim pljevila vrt i popodne u školu (2km). Navečer kao i ujutro nosila mliko po 20l, a onda tek oko 22h učila.  Tako isto u gimnaziji.

Zasigurno se već sada mnogi čitatelji poistovjećuju s riječima gospođe Anke i prisjećaju svog djetinjstva i mladosti…

“To je bilo 60-ih, 70-ih godina prošlog stoljeća, ljeti bi spravljali seno, kao i ujesen. Želi žito srpom i onda tek kasnije kombajnom.”

Nakon gimnazije, odlazi u Zagreb i tu već živi već 50 godina, a isto toliko je prošlo i od mature čiju je obljetnicu ove godine obilježila sa svojom generacijom.

“Imam sina, snahu i dvoje unuka, a moj suprug nas je napustio nakon teške bolesti, prije dvije godine.”

Kako je i kada postala dio Coolinarike, Anka kaže

Na Coolinariku sam se učlanila 2009. godine, nakon odlaska iz banke u mirovinu. No radim i dalje honorarno. Nešto u knjigovodstvu, pa kuhanje u obitelji, zatim čuvala djecu, a onda sam dobila unuke pa se posvetila njima. Jedno vrijeme su živjeli i radili u Beču, nekih 5 godina, onda sam često putovala preko vikenda u Beč, a u tjednu bih radila. Suprug je radio u Industrogradnji, nakon 30 g završio na burzi. I dalje radim kroz podne 3 sata, a onda odem k unucima i družim se sa prijateljicama.

Kako je i za pretpostaviti, gospođa Anka je još kao dijete bila vrlo kreativna…

Još kao curica sam šivala rukom haljinice, dok bih čuvala krave. Od 9. godine sam počela kuhati silom prilike, pa je to preraslo u ljubav. U 7. razredu osnovne škole, skupljala sam recepte iz tadašnjeg Svijeta, Praktične žene i lijepila u bilježnicu koju i danas čuvam. Ljubav prema kuhanju je moja velika srast, a od 1980. do 1990. sam pekla kolače i torte za svadbe, rođendane…

Na Coolinarici se istaknula tehnikama decoúpag i Schaby chic…

Članice su se uključile i tako se mnogi zainteresirali. Pisala sam i antirecepte, kako napraviti radove salvetnom tehnikom. I uz recepte na gackoj čakavštini i tamo sabrala u colericu Lička – gačanska kuhinja.

Jedan od njezinih recepata (Lička kisela juha od janjetine) počinje ovako:

Gačani su gostoljubivi ljudi, ne znaju nikoga odbiti, svakome putnome i namirnomu – ponudit će što imaju, pružiti konaka, nahraniti, počastiti. Ako nemaju dovoljno najprije će sebi uskratiti da bi gosti imali. “Čim manja kućica, a čin veća štalica”, životna je filozofija tradicionalnog Gačanina. Ona odaje njegovu skromnost i radišnost. Dvorište i staja su njegov svijet, a cijeli krajolik negov dom. Negdje se ovo nadaleko poznato ličko jelo sprema sa jaretinom, ili sa janjetinom, već ča se ima.

Kao što i sami već vidite, gospođa Anka svoje djelovanje na Coolinarici iskoristila je za promicanje svog rodnog kraja, pa je tako uz recepte, objavila i jedan lijep tekst o svom kraju, pod nazivom GACKA.

Šivala je, radila makrame, tapeserije, heklala skoro sve ručne radove. Sve volila osim, kako kaže, raditi goblene.

Prije 6 godina ustanovljena je celijakija sinu, a prije 3 godine i meni pa sam pisala bezglutenske recepte u zadnje vrijeme na Coolinarici.

Gospođa Anka je na Coolinarici pod nazivom anka-1955, gdje možete pogledati njezin profil, recepte i još puno toga.

Nakon 2 godine, kako su birali Chefa izabrali me za 8 mjesec 2011 Cheficom. No prije 2 do 3 godine Coolinarika je otišla u nekom drugom, lošem smjeru. No, bilo je to divno druženje, stvarala su se prijateljstva od Australije do Amerike. Neka virtualna prijateljstva su postala stvarna i dan danas se družimo. Sad imamo grupu na FB Ekipa s Coolke.

Sad samo hekla anđele kao ukras za bor, aranžiranje poklona, starkice, papinske haljinice za krštenja.

Njezina obitelj, unuci, prijatelji zasigurno uživaju u hrani koju priprema, ukrasima i ostalim rukotvorinama, a mi joj od srca želimo da još dugo svojim mirisima i zlatnim rukama veseli, kako svoje bližnje, tako i sve nas u virtualnom svijetu.

 

 

 

---

Foto: Privatna zbirka