Kako nasipavanje plaža neprirodnim materijalom utječe na živi svijet mora

Sjećate li se odlazaka na more prije 30-ak godina? Čim biste zakoračili u more, oko nogu bi se skupile male kozice koje bi vas grickale. Njih već odavno nema. Ne samo njih, vidljivo je da manje ima i priljepaka, volaka, algi… Čini se ponegdje kao da je more izgubilo dio svoje vitalnost.

U moru je sve povezano. Ako se izmijeni plićak, to utječe i na dubinu. Naše more tako se polako mijenja. Neki će reći da su za to krive i klimatske promjene i zagađenje, no činjenica je da su morska staništa sve manje prirodna.

Materijal koji se zatrpava je vjerojatno mljeveni građevinski kamen, neki kamen koji je očito višak ili nije dovoljno dobar za neke stvari pa se on melje na manju granulaciju i donosi na plažu.

Naša obala u cjelosti je u funkciji turizma. Postoji li stoga uopće način kako prestati s praksom nasipavanja plaža?

– Trebamo se mi promijeniti, mi smo bili nekad ponosni na naše kamene plaže, mi smo se smijali Talijanima i njihovim pješčanim plažama s pijeskom kojeg se ne možeš riješiti. A mi sada kako nemamo pijeska doveli smo neke kamenčiće, ali to će se sve vratiti. Imat ćemo sve manje ribe, sve manje sipe, sve manje rakova… Moramo promijeniti svoje glave, prihvatiti da ono što imamo prirodno je dobro ako ne i bolje od onog što mi radimo umjetno, smatra Dujmović.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.