Diljem naše zemlje ovih dana glavna su tema masoni, a mi smo se prisjetili jedne od najstarijih masonskih loža u Hrvatskoj koja je djelovala na području Like.
Priča o “Nepobjedivoj ruci vojske”, kako se zvala loža ovog tajanstvenog društva u Otočcu, vezana je uz same početke slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Masonske ideje su stigle u naše krajeve iz Francuske, u drugoj polovici 18. stoljeća, s hrvatskim časnicima koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu.
U šezdesetim i sedamdesetim godinama 18. stoljeća uspostavljene su brojne lože na tadašnjem području Vojne Krajine, a u toj prvoj generaciji loža djelovala je i loža u Otočcu.
“Nepobjediva ruka vojske” iz Otočca
Masonsku ložu u Otočcu, pod nazivom Nepobjediva ruka vojske (L’Invincible aux bras Armes), utemeljio je pukovnik grof Ivan Drašković 1777. godine.
Grof Ivan Drašković, kojeg mnogi nazivaju ocem hrvatskog masonstva, bio je prvi Veliki Meštar prve hrvatske lože koja je osnovana u Glini 1759. godine pod nazivom “Ratno prijateljstvo”, a osim one u Otočcu, na njegov poticaj osnovane su masonske lože u Varaždinu, Križevcima i Karlovcu kao graničnim mjestima u kojima su bili oficiri.
Bile su to prve godine organiziranog masonstva u Hrvatskoj, kada su masonske lože imale preko tisuću članova. Pored hrvatskih plemića i vojnih časnika, u ložama toga doba djelovali su i predstavnici Crkve poput zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca.
Pod patronatom Velike lože
Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća masonske lože se počinju organizacijski udruživati. Nepobjediva ruka vojske iz Otočca tada se našla pod patronatom Velike lože koja je osnovana 1775. u dvorcu Brezovica kraj Zagreba.
Prvi Veliki majstor Velike lože bio je grof Ivan Drašković, a osim Nepobjedive ruke vojske iz Otočca, okupljala je još devet loža: Slobodu iz Varaždina, Mudrost iz Zagreba, Ratno prijateljstvo iz Gline, Budnost iz Osijeka, Velikodušnost iz Budimpešte, Šutljivost iz Bratislave, Zelene lavove iz Praga i Tri bijela ljiljana iz Temišvara.
Krajem 1779. godine Velika lože proglasila je nezavisnost od stranih loža, a Veliki majstor Drašković propisao je naputke za primanje svakog novog člana kao i način svečanog prisezanja.
Kod prisege je svaki kandidat prisezao svojoj masonskoj braći na vječno prijateljstvo i ljubav, te čuvanje masonske tajne koju ni u kom slučaju ne može odati profanima, u koje spada i njegova najuža obitelj, uz pristanak na najgore uništenje ako drugačije postupi. Veliki majstor je prigodom inicijacije prijetio kandidatu za slučaj izdaje neizbježnom osvetom, od koje ga, kako mu je izričito naglašeno, ne će moći zaštiti ni oltari, ni crkve, ni kraljevska prijestolja, piše Ivan Mužić u knjizi Masonstvo u Hrvata.
Zabrana masonskih loža
Masonska loža u Otočcu prestala je s radom 1795. godine, nakon neuspjele urote Ignjata Martinovića koja je trebala svrgnuti Habsburgovce i osloboditi narode monarhije. Kako je u uroti sudjelovao i određeni broj masona, odlukom cara Franje II zabranjeno je slobodno zidarstvo u čitavoj Austriji i Ugarskoj te sve masonske lože u Hrvatskoj tada prestaju s radom.
Od 1795. godine pa sve do danas masonske lože u Hrvatskoj nekoliko puta su bile zabranjivane i iznova obnavljane. Poseban procvat slobodnog zidarstva zabilježen je za vrijeme Vrijeme Napoleonove vladavine (1806. – 1813.) te Kraljevine Jugoslavije (1919. – 1940.). Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zabranjen rad masonskih loža na području cijele Jugoslavije, a slobodno zidarstvo bilo je strogo kažnjivo i u vrijeme SFR Jugoslavije. Obnova djelovanja hrvatskih slobodnih zidara započela je tek demokratskim promjenama 1990. godine pa tako danas u Hrvatskoj djeluje regularna Velika Loža Hrvatske i nekoliko kontinentalnih, velikih loža.
Odgovori na pitanja što se dogodilo s masonskom ložom u Otočcu nakon 1795. godine, je li obnovljena u idućim povijesnim razdobljima te djeluje li možda još i danas – kao i cijeli masonski pokret, obavijeni su velom tajni.
Foto: Lika Club / Wikimedia Commons
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English