HGSS: U dramatičnoj akciji na Velikom Alanu spašen planinar s teškim ozljedama

Prenosimo priopćenje HGSS stanice Gospić vezano uz jučerašnju akciju spašavanja teškog ozlijeđenog planinara na Velebitu:

Protekla sunčana i vrlo ugodna nedjelja privukla je mnogobrojne planinare i ljubitelje prirode u planine. Tako je bilo i na Velebitu koji svakim danom postaje sve popularniji i posjećeniji i to vrlo raznolikim skupinama posjetitelja.

Nekada su to bili isključivo planinari i uglavnom se hodalo u van zimskom periodu. No danas to više nije slučaj, Velebit posjećuju uz planinare, koje možemo podijeliti u iskusne i one manje iskusne ili opremljene i neopremljene, i rekreativci, trkači, biciklisti, alpinisti, speleolozi, avanturisti, strani i domaći turisti itd. Možemo zaključiti Velebit je „pun„ i to 365 dana u godini.

Mi, gorski spašavatelji, često puta koristimo lijepo vrijeme za svoje izlete, treninge ili jednostavno gušte, pa je tako bilo i ove nedjelje. Jedni su bili U NP Paklenica na čišćenju i saniranju penjačkih smjerova, drugi na planinarenju, neki su trčali – trenirali, a neki su ispijali kavicu na sunčanim terasama. Kako kao papagaji već ponavljamo, postajemo sami sebi dosadni sa preporukama i upozorenjima, tako smo i prije dva dana izdali upozorenje vezano uz opasnost otklizavanja na smrznutim ledenim površinama na visinama iznad 1200 m/nv, kao i obveznu opremu za kretanje u zimskim uvjetima.

I tako u 14.20 sati tog sunčanog nedjeljnog poslijepodneva zazvonio je dežurni telefon s prikazom broja 112… Znali smo da nije dobro. S druge strane pomalo uplašen ženski glas poziva pomoć, na pitanje što se dogodilo, odgovor je bio kratak i jasan „partner je otklizao niz zaleđenu strmu padinu, udario u stablo i nepokretan je“ (Napominjemo radi se iskusnom planinaru koji je sa sobom imao svu potrebnu opremu). Uslijedilo je drugo pitanje… Gdje se nalazite? Odgovor također kratak, jasan … „Na padini ispod vrha Kita (1573 m/nv Sjeverni Velebit), nismo na stazi i nema signala na tom mjestu, ja sam hodala sat vremena kako bi vas pozvala“. Dakle u startu prolazno vrijeme nam je zaostatak od 1 sata… Udaljenost za koju znamo je 90 km vozilima, 6 km hodanja ili motornim saonicama ukoliko je moguće a ostalo ćemo tek vidjeti, ozlijede potencijalno opasne po život, hitnost najvišeg stupnja. Započinje utrka s vremenom.

Kako smo na početku rekli da neki planinare, pa je tako ovaj put sretna okolnost bila što je jedna članica sa dvoje prijatelja bila baš na tom dijelu i baš na signalu u trenutku pokretanja akcije te smo je odmah uputili u susret pozivatelju te da nastavi prema unesrećenom kako bi ga utoplili i primarno zbrinuli jer to je u zimskom periodu najvažnije, vremena za to nema puno. 10 spašavatelja s dva terenska vozila, motornim saonicama i svom opremom za spašavanje u zimskim uvjetima u 14.45 kreće put Velikog Alana s primorske strane. Vrijeme curi, vozimo maksimalno koliko možemo, a da bude donekle sigurno, u 16.15 sati stižemo do 2 km ispod planinarskog doma na Alanu, dalje se ne može zbog snijega koji nažalost od tu pa na dalje nije u kontinuitetu nego samo djelomično, što nam stvara veliki problem u kretanju sa saonicama ili skijama.

Donosimo brzu odluku da saonice sa opremom i interventnim timom za zbrinjavanje idu, a ostali za njima. U 17.20 interventni tim dolazi do unesrećenog, zbrinjavaju ga, imobiliziraju u vakum madrac, dodatno utopljavaju i pripremaju za vrlo zahtjevan i dugi transport. Sumnjamo na prijelom kuka ili zdjelice, kasnije potvrđeno prijelom zdjelice. Ostali spašavatelji pripremaju sirišta i sisteme za spuštanje i izvlačenje kako bi transport kada krene kontinuirano tekao

Kako se nesreća dogodila u pola strme padine bilo je potrebno izvršiti spuštanje u vrtaču od cca 150 m, a potom izvlačenje na put u dužini od cca 250 m te 6 km transportirati putem motornim saonicama do vozila.

 

U 18.10 transport unesrećenog kreće, noć pada, a s njom znatno i temperatura zraka, stanje unesrećenog je stabilno, dajemo sve od sebe da transport bude što brži, a ujedno što bezbolniji. Nakon tri dionice spuštanja i četiri podizanja transport se nastavlja 6 km motornim saonicama do ceste gdje unesrećenog u snježnoj nosiljci (akiji) stavljamo u terensko vozilo i prevozimo do tima HMP te u 21 sat predajemo timu koji vrši transport za KBC Rijeka.

Umorni i iscrpljeni, ali punog srca i pozitivnih emocija jer smo spasili još jedan život i dali ovom planinaru još jednu šansu da ostvari svoje snove, krećemo svojim kućama i u 22,45 sati se rastajemo do nekog novog poziva, neke nove akcije za koju vjerujemo da će biti jednako uspješna i imati sretan kraj.

Kažu da devet života imaju mačke, kažu da su čuda svijeta piramide afričke, ali mi kažemo da je život jedan, manje ili više lijep, težak i lakši, ali sigurno dragocjen. Zato ga čuvajte, pazite na sebe i druge, jer drugu šansu možda svaki put nećemo imati.

 

---

Foto: HGSS Gospić