Zašto uskrsni zec nosi jaja u gnijezdo, a ne kokoš?
Poput većine ostalih kršćanskih blagdana, u današnje vrijeme Uskrs je prilično komercijaliziran, ali uskrsni zec nije moderna izmišljotina.
U kršćanskom svijetu vjernici slave Uskrs kao dan uskrsnuća Isusa. Milijuni će kao simbol Uskrsa prihvatiti sliku zeca koji ostavlja jaja u gnijezdo, bez da se zapitaju što uopće zec i jaja imaju zajedničko s Isusom? Ili, zašto zec ostavlja jaja u gnijezdo? Nije li logičnije da to čini kokoš?
Još u doba prije kršćanstva zec je bio simbol plodnosti, a u anglo-saksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi i kunići bili su tada znani kao životinje koje se najbrže razmnožavaju. Bili su simbol rađanja novog života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća.
Uskrsna jaja također imaju pogansko podrijetlo. Upotreba jaja kao simbola ide u daleku prošlost. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano s božicom plodnosti Astarte. Stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno razmjenjivali jaja – opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, a obični ljudi bojali su jaja travama i lišćem. Još su stari Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika, a kasnije to čine Grci. I Hrvati su u pretkršćansko vrijeme u grob pokojnika polagali šareno jaje. Rimska poslovica kaže: “Sav život dolazi iz jajeta”. Običaji darivanja jaja posebno su bili rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs prema narodnom vjerovanju donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. g.
U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i uskrsnuća. Kada je crkva u drugom stoljeću počela slaviti Uskrs, jaje je već dugo vremena bilo popularan simbol. Kršćanski misionari iskoristili su i ukomponirali poganske tradicije u kršćanske praznike, kako bi na najbezbolniji način proširili svoju vjeru. Poganske svetkovine proljeća vremenski su se poklapale s Uskrsom pa je bilo logično iskoristiti stare običaje. Čak je i engleski naziv za Uskrs – Easter nastao iz poganskog Eastre.
Kao uskrsni simboli kunići su se počeli koristiti u Njemačkoj, a prvi zapisi o tome potječu iz 16. stoljeća. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) – uskrsnih poklona, također započinje u Njemačkoj početkom 19. stoljeća. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom kršćanskom svijetu. Uskrsni zeko, zajedno s malim Isusom, postaje izvor najveće dječje radosti. Djeca vjeruju da će im, ako su bila dobra, zeko na uskrsno jutro donijeti šarena jaja i poklone. Na skrivenom mjestu u vrtu, dvorištu ili kući prave gnijezda od trave, kako bi im zeko mogao ostaviti poklone.
U današnje vrijeme malo je ljudi svjesno značenja popularnih simbola i mitova poput uskrsnog zeca. Rezultat je to sveopće komercijalizacije društva i novog, brzog načina života, kada se sve nastoji iskoristiti da bi se proizvodi što bolje prodali. Možda bismo trebali malo zastati i promisliti što nam ti simboli i mitovi zapravo govore…
Tekst: www.zecovi.net