USPJEŠNA potraga gospićkog HGSS-a na VELEBITU!

LIKACLUB

Dana 11.12.2015. Stanica Gospić preko ŽC 112 zaprimila je poziv za pomoć od grupe planinara koji su podijeljeni u dvije manje ekipe hodali prema planinarskom skloništu Skorpovac i to jedna ekipa od Malog Alana a druga iz pravca Baških Oštarija. Sklonište je trebalo biti njihovo konačno odredište i prenoćište.

No, netom prije mraka jedan član nedaleko od Skorpovca od strane Baških Oštarija, zastao je kako bi se odmorio i okrijepio. Kolege su nastavili put dalje prema cilju, misleći kako će njihov kolega to malo puta što je preostalo bez problema savladati i ubrzo stići za njima. Međutim kako se spuštala noć a njega nije bilo, krenuli su svi zajedno prema njemu, ne razmišljajući da se nešto dogodilo, već s namjerom da mu eventualno pomognu rasteretit težak ruksak. Ali na mjestu gdje su se rastali njihovog kolege nije bilo. Poznajući ga, njegovo dugogodišnje planinarsko, alpinističko i ekspedicijsko iskustvo, kolege postaju pomalo zabrinuti, tim više što je ostalo još kratko vrijeme do potpunog mraka. Ništa ne preostaje nego krenuti u potragu za njim, ali nakon više od sat vremena potrage rezultata nije bilo. Njima se sve to činilo nestvarnim, pitajući se GDJE je nestao čovjek? Ali shvaćaju da nije šala, jer u 12. mjesecu noći na Velebitu iako divne nisu nimalo ugodne i naizgled jednostavna i bezazlena situacija, vrlo brzo može postati ozbiljna.

Učinili su najbolje što su mogli u tom trenutku i pozvali 112. Nakon kraće analize situacije i plana na teren izlazi 13 spašavatelja sa tri vozila, raspoređeni u tri tima započinju potragu iz tri smjera. Pošto je noć bila vedra znali smo ukoliko ga ne pronađemo ubrzo neće biti ugodno provesti noć na vani. Tim koji je krenuo pretraživati područje oko Skorpovca u 20:45 nailazi na izgubljenog planinara zavučenog u vreću za spavanje uz šumsku cestu nedaleko od skloništa. Olakšanje za nas a i za njega kad je ugledao svjetla našeg vozila. Odmah je započeo ugodan razgovor, i na neki način prijateljski odnos kao da se znamo godinama. Pomažući mu raspremiti njegov bivak vidimo da je zaista to iskusan planinar i da je u tom trenutku napravio sve i najbolje što je mogao, dan je ipak pametniji od noći. Ruksak je zaista bio velik i težak, u njemu je bilo svega, ništa nije nedostajalo, najviše zdrave hrane, povrća raznog bilo je u izobilju. Uz malo šale i smijeha i ponešto ugodniju klimu u autu, našeg sada već prijatelja vozimo prema njegovom planiranom cilju. Stižemo, okolo vidimo svjetiljke njegovih kolega koji ga traže, ubrzo vidimo olakšanje i zadovoljstvo na njihovim licima. Svi zajedno zaključujemo dobro je, živa glava, ali možemo ponešto i naučiti a to je, da ne ostavljamo NIKAD jednog člana grupe samog i da iskustvo, znanje, oprema i poznavanje terena ne isključuje mogućnost dovođenja u opasnost.

Pozdravljamo se do sljedećeg susreta u planini jer ipak svi smo mi dio nje, bez nje ne možemo, a mi samo završavamo još jednu uspješnu akciju i vraćamo se svojim obiteljima u topli dom


Tekst, foto: gss.hr

 

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u