Snažna sveučilišna Inicijativa za Kosinj: Dio ovih lokaliteta našao bi se pod vodom budućeg akumulacijskog jezera!

Na mail adresu redakcija portala Lika Club stigla je  incijativa čak šest zagrebačkih odsjeka  Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na temu potapanja Kosinja povodom izgradnje velike hidroelektrane koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila strateškim projektom.

Priopćenje prenosimo u cijelosti u nastavku.

“Inicijativa za Kosinj Odsjeka za povijest, Odsjeka za arheologiju, Odsjeka za kroatistiku,
Odsjeka za povijest umjetnosti, Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju i Odsjeka
za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Povodom izgradnje hidroelektrane Kosinj koja bi potopila dio Kosinjske doline,
nepovratno razorila nekoliko naselja, raselila preostalo stanovništvo i uništila materijalnu
kulturno-povijesnu, posebice sakralnu baštinu ovog dijela zapadne Like, koja je od iznimne
nacionalne vrijednosti, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ima
potrebu izravno se obratiti javnosti Republike Hrvatske:

Područje Kosinjske doline s pripadajućim naseljima, Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac,
Mlakva, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj, bogato je kulturno-povijesnim lokalitetima u rasponu
od prethistorijskog do modernog razdoblja te je bez pretjerivanja zavrijedilo naziv „kolijevke
hrvatske kulture“, barem u ličkom regionalnom kontekstu. Dosada je poznato ukupno 35
arheoloških lokaliteta, od kojih većina još nije istražena. Probna arheološka istraživanja koja su
provođena pokazala su kontinuitet naseljavanja ovoga kraja od prapovijesti do novoga vijeka,
a iznimno velik potencijal nagovještava razdoblje srednjega i ranoga novog vijeka, kada je
kosinjski kraj bio gusto naseljen. Ovo je razdoblje na kosinjskome području zasad nedovoljno
poznato, no, s obzirom na broj potvrđenih arheoloških lokaliteta, daljnja bi istraživanja
nesumnjivo iznjedrila nove podatke o povijesti Kosinja. Jedno od starijih pisanih povijesnih
svjedočanstava iz kontinetalne Hrvatske potječe upravo s ovog područja (latinski epigraf iz
Lomske dulibe na Velebitu iz I. stoljeća), a 1690-ih bila je u Senjskoj biskupiji još živa tradicija
o Kosinju kao mjestu gdje su se nekad, koncem XV. stoljeća, tiskali glagoljski brevijari. Upravo
činjenica da je u Kosinju postojala prva poznata tiskara u Hrvatskoj govori o važnosti ovoga
kraja tijekom srednjovjekovnog i ranog novovjekovnog razdoblja. U povijesnim izvorima
kosinjski se kraj pojavljuje još u XI. stoljeću, u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz
1071.godine. Postoje indikacije da je u ranom srednjem vijeku (X.-XI. stoljeće) na prostoru
Mlakvene grede bilo sjedište bana (na što upućuje postojanje naselja Banji dvor u srednjem
vijeku, kao i mikrotoponimi Banje polje, Banji stol).

U kasnosrednjovjekovnom razdoblju oblast Bočać (Bočaj) u buškoj županiji – u kojoj
se nalazio kosinjski kraj – bila je dobro naseljena i u njoj je postojalo sedam katoličkih crkava
i vjerojatno pavlinski samostan (Kloštar u Kosinjskom Selištu). Crkve poznatih titulara bile su:
sv. Marije u Psivićima u današnjoj Krušćici, sv. Marije u Marincima u današnjem Lipovu Polju,
sv. Marije u Kneži Vasi, sv. Marka u Srijani u današnjoj Mlakvi, a u preostaloj sačuvanoj
crkvici sv. Vida u zaseoku Sraklinu sačuvala su se tri uzidana glagoljska natpisa i frankopanski
grb. Dio ovih lokaliteta našao bi se pod vodom budućeg akumulacijskog jezera, dok je Krušćica
potopljena još 1971. godine izgradnjom brane za potrebe HE Senj.

Tokom 160-ak godina, u XVI. i XVII. stoljeću kosinjski kraj nalazio se na samoj granici
Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, često samo kao „ničija zemlja“ ili pak u sastavu
perušićke nahije. Oronimi koji obrubljuju dolinu, Nadžak (tur. bojna sjekira) i Begovača, trajan
su spomen na to razdoblje krvavog krajišta. Ratovi i pogranična četovanja, raseljavanja i seobe,
pobune i nemiri, (re)konverzije i (ne)lojalnosti, razgraničenja i ostali dinamični procesi na
nemirnoj granici, djelovali su u smjeru strukturalnih socioekonomskih i etnokonfesionalnih
preobrazbi kosinjskog povijesnog krajolika. Kosinjska dolina svoju demografsku i kulturnu
revitalizaciju doživljava nakon konačnog oslobođenja od osmanske vlasti 1689. godine
(potvrđeno mirom u Srijemskim Karlovcima 1699.), postavši simbolično „Lika u malom“ sa
svim svojim lokalnim i zavičajnim karakteristikama (rimokatolici-pravoslavci, štokavcičakavci, Kranjci-Bunjevci-Vlasi). Današnje raseljavanje Kosinjske doline značilo bi možda i
konačan nestanak te bogate etnografske i dijalektalne baštine iz ranomodernog razdoblja.
U vojnokrajiškom razdoblju organizirana je posebna kosinjska satnija u sastavu najprije
Ličke, a potom Otočačke pukovnije. Podignute su dvije pučke škole, a za vjerske potrebe
izgrađene su u kasnobaroknom stilu rimokatoličke župne crkve sv. Antuna Padovanskog u
Gornjem Kosinju (1692.) i sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju (oko 1700.), te filijalne crkve
sv. Ane, sv. Vida i sv. Petra i Pavla. Parohijalni pravoslavni hram sv. Arhangela u Lipovu Polju
podignut je 1803. godine na mjestu ranije drvene crkve. Drveni most preko rijeke Like kod
Gornjeg Kosinja iz vojnokrajiškog razdoblja, zamijenjen je poznatim, vjerojatno i najljepšim
kamenim mostom u Lici, od tri polukružna svoda u dužini od 70 metara, koji je dovršen tek
1936. godine. Župna crkva sv. Antuna Padovanskog, crkva sv. Ane i mjesno groblje u Gornjem
Kosinju trebali bi se naći pod vodom kao i spomenuti kosinjski most.

Nakon demilitarizacije Vojne Krajine Kosinj je od 1872. godine središte općine koja je
prema popisu stanovništva iz 1910. godine (tada u sastavu kotara Perušić), imala gotovo 8.000
stanovnika. Prema posljednjem popisu iz 2021. na tom području ostalo je živjeti svega 603
osobe. S depopulacijom koja je u cijeloj Hrvatskoj već poprimila katastrofalne razmjere Lika
je suočena već duže vrijeme, izravno trpeći sve negativne posljedice takvih suvremenih
tendencija, kako egzistencijalno tako i identitetski. Takvi negativni procesi u izravnoj su opreci
s razvojnim potencijalnima ovog prostora, koji predstavljaju realnu osnovu za gospodarsku,
demografsku i svaku drugu revitalizaciju, a što u konačnici potvrđuju i Prostorni planovi
uređenja Općine Perušić.

U tom kontekstu, ovom izjavom, ujedno i apelom, pozivamo cjelokupnu hrvatsku
javnost da se pridruži zaštiti povijesne Kosinjske doline od daljnje devastacije, a to
podrazumijeva obustavljanje kontroverznog i štetnog projekta izgradnje hidroenergetskog
sustava Kosinj.

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagreb”