Antonio Vukelić ima 22 godine i dolazi iz Čepina pokraj Osijeka, a po zanimanju je automehaničar. Iako ima posao od svoje 17. godine, kojim je ujedno bio i zadovoljan, odlučio se na selidbu preko granice.
Moj odlazak nije bio egzistencijske prirode jer sam bio poprilično zadovoljan svojim životom u Hrvatskoj, a i imao sam tu sreću da sam bio zaposlen. Ipak, moj vrlo blizak prijatelj već neko vrijeme živi u njemačkom gradu Hannoveru te sam se zbog njega odlučio na selidbu.
Odlazak je bio spontan i neplaniran, no nakon šest mjeseci provedenih u Njemačkoj, Antonio ni sekunde ne žali što je otišao.
Da mi prijatelj nije otišao vjerojatno ne bih nikada ni pomišljao na selidbu. Nisam imao nikakve posebne pripreme prije samoga preseljenja. Nisam previše čitao niti se informirao, samo sam odlučio da ću otići i to je bilo to. Bila je to jedna vrlo spontana oduka koja se za sada pokazalo vrlo dobrom.
Otišao je u nepoznato i nije znao što ga čeka, no navodi kako mu je sadašnji život još bolji.
Problema oko snalaženja nisam imao previše. Prije svega, smještaj mi je već bio osiguran te trenutno dijelim stan sa svojim prijateljem. Sama činjenica da sam imao gdje biti prilikom dolaska je olakšala puno toga. Kako sam imamo nekoga svoga tamo ni papirologija nije bila veliki problem. Gotovo unutar dva tjedna sam riješio sve što je bilo potrebno. U cijeloj toj priči imao sam dosta i sreće. Jezik ne znam najbolje, točnije, gotovo ga uopće ne poznajem, no uz pomoć prijatelja brzo sam pronašao i posao. Sve u svemu, za početak imam stan i posao, a poznavanje engleskoga jezika trenutno mi je dovoljno. Iako bih naglasio da je sve puno lakše ukoliko nekoga već imate jer bez poznavanja jezika jako je teško obavljati stvari sam. Ja bih rekao da sam ja ima dosta sreće u svemu.
Kvalitetom života je vrlo zadovoljan, a političkim stanjem se ne zamara jer ga to nije zanimalo ni u Hrvatskoj pa ga tako ne zanima ni sada.
Svi znamo da puno naših ljudi odlazi u Njemačku zbog boljeg životnog standarda i mogućnosti brzog i lakog zaposlenja. Mislim da sam i sam primjer, ali svjedok toga. Trenutno ne mogu navesti niti jedan životni segment koji me razočarao ili stvori negativno mišljenje.
Antonio ne radi posao u struci, no zadovoljan je uvjetima rada i poslodavcem.
Kada me ljudi upitaju što radim ovdje, teško mi je odgovoriti jer iskreno ni sam ne znam kako bih imenovao ovo zanimanje. Najjednostavnije mi je reći da sam bauštelac, iako ne radim tipični bauštelski posao. Naime, radim za jednu firmu koja sređuje kuće i stanove koji su djelomično uništeni u požaru. Moj posao je terenski, kada se dogodi takva nezgoda mi izlazimo na teren te u roku od 3-4 dana sređujemo unutar objekta ono što se da srediti nakon požara. Iznimno sam zadovoljan radnim vremenom jer od ponedjeljka do četvrtka radim od 7 do 16:30, a petkom do 14:30 i vikendi su uvijek slobodni. Naravno, kao i u svakom poslu postoje iznimne situacije pa se nekada dogodi da na poslu ostanem i 13h, ali kada znaš da će ti i to biti plaćeno, onda nije teško. Također sam i šefom zadovoljan, odlično se odnosi prema meni i katkad imam dojam kao da radim već 10 godina.
Do sada ga ništa nije razočaralo, pa tako ni sami Nijemci.
Prije samoga dolaska nisam imao nikakvu predrasudu prema Nijemcima kao prema narodu i nisam znao što bih mogao očekivati od novog društvenog okruženja. Za ovo vrijeme koje sam ovdje nemam negativnih iskustava te sam zadovoljan. Moj problem je što ne znam jezik, no zbog toga nikada nisam doživi nešto loše. Nikada me nitko nije ismijavao i svaki put na ulici kada sam nekom pristupio i upitao ga nešto na engleskom bez razmišljanja mi je pomogao. Ljudi su susretljivi i otvoreni te nemaju problema s time što je netko stranac u njihovoj zemlji.
Nije član neke hrvatske zajednice, no zbog nekih drugih okolnosti često se susreće s našim ljudima.
Moj prijatelj ima dosta rodbine pa samim time i dosta često susrećem Hrvate. Izuzev toga, u slobodno vrijeme treniram nogomet u klubu Croatia pa sam i na taj način u dodiru s našima. Iako sam u drugoj zemlji, kontakt s našim ljudima mi ne nedostaje.
Hannover se može svrstati u veće Njemačke gradove, a samim time nudi i mnoge mogućnosti, ali i zanimljivosti.
Možda nije nužna usporedba veličine Osijeka i Hannovera, no na taj način najbolje mogu prikazati razliku u onom što se ovdje nudi. Prije svega bih rekao da ovdje imate mogućnosti realizirati svaki segment svoj života i do najsitnijeg detalja. Unutar Osijeka uvijek možete naći neke zapreke i nedostatke, a ovdje to nije slučaj. To se odnosi na one najbanalnije stvari kao što su ponude u trgovinama pa sve do neki većih i ozbiljnijih životnih potreba. Sukladno svemu tome ima i mnogo sadržaja za upotpuniti slobodno vrijeme. Ima mnogo jezera koji su odlični za roštiljanje i druženje s društvom te mnogo lijepih parkova. Ponuda zabavnih sadržaja je puno veća kao i koncerata, a i puno je jednostavnije organizirati se i negdje otputovati.
Iako ga trenutno ništa ne bi vratilo nazad u Hrvatsku, određena doza nostalgije ipak postoji.
U Hrvatsku ću uvijek dolaziti koliko mi to mogućnosti budu pružale. Trenutno ne razmišljam o povratku, iako mogu reći da mi fali obitelj i društvo te način zabave koji sam imao u Osijeku. Nisam bio nezadovoljan životom u Hrvatskoj, no u usporedbi s ovim što imam ovdje, uviđam da se kod nas ne živi, nego se preživljava.
Njegov odlazak nije bio detaljno isplaniran, no na kraju sve je dobro ispalo. Ipak, Antonio upozorava naše čitatelje.
Prvo bih poručio vašim čitateljima da ne odlaze nigdje naslijepo. Znam da nisam baš primjer toga, no nije tako jednostavno samo se negdje pojaviti i početi sa novim životom. Prije svega, jako je dobro imati nekoga tko može biti uz vas u prvim tjednima kada treba obaviti puno toga, a vi ste novi i osjećate se kao da ste na drugom planetu. Također, poznavanje jezika je vrlo bitna stavka, a mislim da to ne moram posebno objašnjavati. Uza sve to potrebna je i određena svota novca za novi početak, a po mojemu sudu 2000 eura bi bilo dovoljno. U konačnici, ukoliko pronađete posao, ja bih rekao da ste na konju. Kakva god da jesu primanja, nešto se uvijek može napraviti i postići, a ja sam gotovo siguran u to.
Neovisno o tomu što se i sam odlučio na ovakav pothvat, Antonio ne podržava odlazak iz Hrvatske u potpunosti.
Iskreno ne podržavam ideju iseljavanja iz zemlje, ali opet, moramo prihvatiti ono što nam život donosi, boriti se i sukladno tomu kreirati svoj život. Koliko god zvučalo kontradiktorno, mislim da ako vam se život svodi na preživljavanje onda bolje idite tražiti svoju sreću negdje drugdje. Nitko ne kaže da zato što smo negdje rođeni to ujedno i znači da je to najbolja opcija za naš život. Možda vam je negdje drugdje bolje, no svakako morate imati na umu da nije nikako lako, ali s vremenom se sve isplati. Ja sam svojom odlukom zadovoljan i mogu reći da mi je lijepo.– zaključuje Antonio.
Izvor / Foto: nasiljudi.hr
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English