Slaven “Osvajač” pokorio Tursku

Slaven Bilić “kupio” je Tursku svojim načinom rada, pristupom, odnosima s igračima, klubom i navijačima, a Beşiktaş ih ima 15-ak milijuna, postao je osvajač turskog nogometnog svijeta. Na svoj način, jedinstven, a simpatičan svima. Dobro, Francuzi ga baš ne vole jer je inscenirao udaranje Laurenta Blanca u polufinalu SP-a u Francuskoj, pa dotični nije mogao igrati u finalu s Brazilom. Na stranu sad to, Slaven je postao velika faca u turskom nogometu, a to baš nije lako. Zemlja koja ima fanatične navijače, “nabrijane” medije, u kojoj nogometne TV emisije traju po pola dana i analizira se baš sve. Pa i od toga da je pustio bradu pa da je sad više nema.

Slaven je uvijek bio drukčiji, kao igrač Hajduka krenuo je na Pravni fakultet, a dok su drugi slušali “kuruzu”, on je prašio teški rock. Da je poseban, uvjerili smo se posebice dok je igrao u Engleskoj, u Evertonu. U to je vrijeme Dinamo (tada Croatia) išao na Old Trafford, igrao je Ligu prvaka s Manchester Unitedom. Nekoliko dana prije toga United je igrao na Anfieldu i Bilić je za nekoliko hrvatskih novinara nabavio ulaznice preko veze. Što je čudno, da igrač Evertona u nimalo prijateljskom Liverpoolu može dva dana prije derbija nabaviti ulaznice koje su se tražile kao suho zlato. I ne samo to, kada smo mu željeli na kraju zahvaliti i vratiti se u Manchester, rekao je:

Englezi ga čekaju

– Ne dolazi u obzir, rođendan mi je, hoću ga slaviti s vama – autoritativno je rekao i odveo nas na večeru pa u jedan od najpoznatijih pubova u Liverpoolu. Samo, to je bio pub u koji su dolazili navijači Liverpoola. I Slaven Bilić, koji je bio prijatelj s gazdom. U ranim jutarnjim satima nijedan taksist nije želio voziti od Liverpoola do Manchestera, no kada su Slavena prepoznali, nisu mogli ne udovoljiti njegovoj želji da nas odvezu. Da, Slaven je “kupio” i Engleze, kao što je danas “pokorio” Tursku. I zato ga i danas žele brojni engleski klubovi, Bilić je danas u poziciji da može birati gdje želi raditi. Engleze osvaja i svojim šarmom, vicom, humorom koji razumije, sarkazmom koji je i njima drag. Primjerice, kada se pojavila priča da ga na ljeto želi veliki Manchester City, samo se nasmiješio i rekao:

– Da, sigurno, prodat će Nasrija i Yayu Tourea da bi mene doveli.

No, ako već nije City u redu za Bilića, brojni drugi jesu. Još mu se “potrefilo” da ove sezone triput igra s Englezima, s Arsenalom koji ga je jedva prošao u kvalifikacijama za Ligu prvaka pa s Tottenhamom u skupini Europske lige i sada s Liverpoolom u šesnaestini finala Europske lige. Izgubio je u toj prvoj utakmici 1:0 nakon jedanaesterca u zadnjim minutama. No, to je dobar rezultat za uzvrat na Olimpijskom stadionu u Istanbulu.

I da ispadne od Liverpoola, nitko mu neće zamjeriti, nisu mu nešto posebno zamjerili ni kada je u domaćem kupu ispao od drugoligaša. Bez obzira na sve, ponuda će za njega biti sve više kako bude dolazio kraj sezone.

– Znate i sami da je imao na stolu ponudu HSV-a, da je bio kandidat za trenera Schalkea prije Roberta di Mattea, a u Englesku može kad hoće. Velika je to stvar za hrvatski nogomet, za sve nas koji se bavimo bilo čime u nogometu – kazao nam je menadžer Danko Đikić.

No, Slaven ne kani otići iz Beşiktaşa, bar dok ne završi sezona, uza sve te pozive i mogućnosti koje bi poželio svaki svjetski trener.

Svi čekaju u redu

– Uopće nismo razmišljali o bilo čemu osim o Beşiktaşu. Namjera nam je završiti ovu sezonu, pokušati postati prvaci, a tek ćemo onda razmišljati kako dalje. Vjerojatno će nam Beşiktaş ponuditi novi ugovor, ali tko zna. Nismo odlučili baš ništa pa ni to hoćemo li dalje zajedno ili ne – potvrdio nam je Nikola Jurčević, Bilićev pomoćnik u Beşiktaşu. S njima je i kondicijski trener Miljenko Rak te taj hrvatski trojac danas ima neviđen ugled i to ne samo među navijačima Beşiktaşa.

Uostalom, nema medija koji s njime nije objavio intervju, koji i danas ne čeka u redu za poneku njegovu riječ, naslovnice GQ magazina, sportskih i lifestyle magazina, svi žele nešto od Bilića. Pa im je tako događaj dana bio kad je dobio treće dijete, fotografije svlačionice Beşiktaşa, u kojoj su mu igrači dopremili tortu s natpisom “Dobro došla, princezo Sofia” objavljene su u svim medijima.

Hrvatska trenerska kolonija na čelu s Bilićem (njih sedam) nije uspjela donijeti naslov prvaka moskovskom Lokomotivu, ali selidba u Istanbul očito je bila pun pogodak. Iako je i sam Bilić, kad smo na početku mandata sjedili u pripremnoj bazi Beşiktaşa u Austriji, rekao da mu neće biti lako.

– Očekivanja su velika, jesu i ulaganja u nogomet jer Turska je u velikom razvoju. Mnogo se ulaže u nogomet i onda se traže i rezultati. Beşiktaş ipak nema takve mogućnosti kao Galatasaray ili Fenerbahçe, ali pokušat ćemo doći na vrh – rekao je Bilić na terasi u Lienzu, mazeći psa koji je došao s nama.

– Moji su ostali u Splitu dok smo na pripremama, imam akitu i šar peija – rekao je.

Sada s njima zna prošetati po kvartu u Istanbulu. Odlučio se za azijski dio, da bi bolje upoznao način života i običaje tog dijela svijeta. O privatnom životu ne voli previše govoriti, obitelj, troje djece i prijatelji nisu za javnost.

Prve godine s Beşiktaşem završio je na trećem mjestu. Sada je prvi, koliko god Fener i Galat i dalje imaju više novca, pa i daleko širi, možda i kvalitetniji kadar igrača. I veliku prednost, svoje domaće igraju na svojim stadionima, a Beşiktaş je podstanar.

– Igrali smo domaće utakmice na pet raznih stadiona, ali birali smo gradove u kojima imamo puno svojih navijača pa su i tamo stadioni puni – kaže Nikola Jurčević.

No, kada se napravi Vodafone Arena, priča će biti drukčija. Taj stadion gradi se na lokaciji staroga, u centru grada uz more, i imat će 41.903 mjesta. Brojka nije slučajna, 1903. je godina osnutka kluba pa su arhitekti dobili zadatak napraviti stadion s upravo toliko sjedala. Simbolično, ali simpatično.

No, tko zna kamo će put na ljeto odvesti Slavena Bilića. Možda odluči da je vrijeme za neko novo podneblje, nakon mlade hrvatske vrste, A reprezentacije, Rusije i Turske možda odluči krenuti u nova osvajanja. Iako, dojam je da mu je Turska suđena, a mogla bi to i ostati ako osvoji naslov prvaka. Da mu je suđena, da se iščitati iz njegove karijere. Dobro se sjećamo 11. lipnja 1996. i prvog nastupa Hrvatske na velikim natjecanjima, tada je golom Vlaovića Hrvatska u 90. minuti stigla do pobjede nad Turskom, s Bilićem na mjestu stopera.

Onda se kao hrvatski izbornik dvaput sreo s Turskom. Na EP-u u Austriji već je slavio pobjedu, skakao od sreće kad smo zabili gol. No, u tom Bilićevu skakanju Turci su izjednačili i preko jedanaesteraca otišli dalje, a nas poslali kući. No, zato im je Bilić i te kako vratio u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012., očitao im je taktičku lekciju i, eto, baš u Istanbulu, pobijedio 3:0, pa je 0:0 u Zagrebu bila formalnost. A koliki je emotivac i u nogometu, pokazao je kada je njegov klub u 93. minuti došao do pobjede nad Bursom, sačuvao prvo mjesto na tablici. Skakao je i onda nekoliko puta podignuo kamermana turske televizije od sreće.

Ne može prošetati gradom

Postane li prvak Turske, teško će ga pustiti da ode. I sada ima lijepu plaću (1,6 milijuna). Iako mu ne mogu ponuditi koliko mogu Englezi, dat će mu sve što imaju. A Bilić tek tada neće moći mirno prošetati Istanbulom, osim svojom rezidencijalnom četvrti. U središte grada ne smije ni sada. Takav je mentalitet Turaka, no zna se s time Bilić nositi. Uostalom, i sam je govorio da je to sličan mentalitet njegovu dalmatinskom, mediteranskom.

– Ma nemoguće je na miru negdje sjesti i popiti kavu. Znam, jer dok sam branio za Beşiktaş, nisam mogao otići u grad. Čim uđeš u jednu ulicu, svi na njenom kraju znaju da si tu i okupe se oko tebe. A mogu zamisliti kako je tek Biliću sada kad se tako dobro nosi s Fenerbahçeom i Galatasarayem, bolje mu je da bude doma – prisjetio se nekadašnji reprezentativni vratar Marijan Mrmić. I doista, kad je poželio otići na jednu košarkašku utakmicu, nije mogao u dvoranu zbog okupljenih koji su željeli autograme, fotografiranje. Bilić je tako napravio velike stvari za naš nogomet, i kao igrač, fakultetski obrazovan, s naušnicom, roker, pa kao izbornik s naušnicom i sad kao trenerski “gastarbajter”. Podigao je ugled “Hrvatistanu” i možemo samo poželjeti da i dalje nastavi tako. Gdje, sam će izabrati.

Izvor: vecernji.hr