Skaut: recenzija albuma II

Skaut je zagrebački rock bend koji svira isključivo autorske stvari. Bend postoji od 2005. godine, a 2006. izdaju album prvijenac “Nož za dvoje”. U ožujku 2012. godine izašao je album “Blefer” u izdanju Croatia Records. Tri godine nakon toga izlazi treći album nazvan: „II“.

Neću duljiti i odmah ću krenuti na album.

Počnimo od početka: uvod u pjesmu Hiperpaleolitik  neodoljivo me podsjetio na Billy Talentov Red flag koji mi je bio na repeatu dok sam svojevremeno igrao Burnout 3: Takedown. Sama je pjesma primjer veoma dobre mješavine različitih ritmova, pa na trenutke baca na trash, ska, orkestralni mišung i rock, dok refren nakon trećeg slušanja ostaje u glavi. Pjesma Vjerujem ne daje bubnjićima ništa doli pojačanog rada. Refren je najmekši dio glazbe, a ostatak pjesme je kao i Hiperpaleolitik dobar primjer eklektičnog stila Skauta. Šesta žena  je nakon prve dvije pjesme jedan hard blues šamar koji nakon prvotnog vokalnog iznenađenja vraća u stvarnost odličnih riffova i same instrumentalne pratnje vokala u iznošenju teksta.

Što se tiče pjesme Papa Štrumpf imao sam sreće što nisam bio u autu tijekom slušanja, jer bi prekršio nekoliko zakona i pravila glede načina vožnje i ograničenja brzine, pogotovo u dijelu prelaska iz hard rocka u trash metal. Zarazila me bas linija i čista energija pjesme Noge za trčanje. Lucifer i ja  uz tipične elemente metala, nosećeg riffa, donosi satiričnu notu ska koja slušatelja ostavlja pozitivno zabezeknutog radi samog prelaska iz nekima mračne i teške glazbe u prozračni ska dotičući se mitoloških slika. Čovjek koji je mrzio sve baca nas u grunge vode, te me nagnala da ponovno poslušam izabrane favorite Soundgardena.

Domino nas ostavlja u tim grunge vodama. Sapunica nije ništa drugo neko čista parodija sapunjara. Ovo sam ja izgleda kao mali predah na kraju 45-minutne avanture zvane II. U kontekstu cijeloga albuma on se uz Nekoj drugoj majci predstavlja kao šansa da se razina adrenalina vrati na normalu, koliko god je moguće. Žedan kao izlazna pjesma albuma neodoljivo podsjeća na Linkin Park. Kao i prethodna pjesma, Žedan nije pjesma koja, barem po meni, diže adrenalin sky high kao teže pjesme albuma.

 

Ukratko

Veoma jednostavno: album je odličan. Nema smisla okolišati. Album je odličan primjer moderne eklektične glazbene ideje benda koji ima kemiju, koja se čuje, koji se, po meni barem, još traže. To traženje nije ništa loše, dapače, tijekom cijelog albuma fascinirala me raznolikost, od bluesa, funka, ska, symphonica, metala, hard rocka, hard bluesa, grungea i ostalih međupozicija u glazbi. Vjerujem da ne griješim, a ako griješim priznat ću pred svima na slijedećem koncertu, da bend kao takav dijeli glazbene uzore. Po mome sudu, čuo sam od Dream Theatera (Systematic Chaos), Linkin Parka, Metallice do Soundgardena iako sumnjam da njihove ideje tu prestaju.

Što se tiče samoga teksta, tekstovi su često atributirani marginalizacijom, neskladnim likovima modernog doba, anti-junacima, patološkim stanjima, od depresije do čiste ludosti koji su slika degutantnoga svijeta, te time bend šalje jednu kritiku svijetu, no, po mome mišljenju, tekst nije na toj razini kao glazba. Pogotovo kod pjesme Nekoj drugoj majci, imam osjećaj da se riječi pjesme i glazba na trenutke bore. No, da ne bi bilo, moje su slabe točke takve pjesme, poput Slipknotova Snuff, Nutshell od Alice in Chains i Stone Sour-ov Through looking glass, tako da ćemo ovaj problem pripisati mojoj preosjetljivosti kad se radi o tekstu.

Unatoč tome, tim kratkim epizodama, mogu ga ocijeniti kao nadprosječnoga. Što se tiče vokala, same hvale. Ivan Veljača na fenomenalan način donosi energije pjesme. Tekst se razumije, što je najčešći problem svih bendova, dakle, artikulacija teksta odlična, i možda najvažnije, pristaje glazbi. Nema nekoherentnosti između glasa i glazbe, cjelina su, i to je problem koji mnogi bendovi imaju, no Skaut opet ovdje pokazuje natprosječnost.

U svakom slučaju, nema smisla čitati ovo moje bacanje krafni u oči, Skauta treba slušati i sam procijeniti, ali neću pogriješiti ako kažem: svima će se svidjeti ovaj album. I još na kraju: što ga više slušate, to je bolji.

Izašla 2012. godine, Crna Rupa bila je po mnogima no. 1 pjesma te godine.

Naslovi pjesama i redoslijed:

1. Hiperpaleolitik, 2. Vjerujem, 3. Šesta žena, 4. Papa Štrumpf, 5. Noge za trčanje, 6. Nekoj drugoj majci, 7. Lucifer i ja, 8. Čovjek koji je mrzio sve, 9. Domino, 10. Sapunica, 11. Ovo sam ja, 12. Žedan

---

Foto: facebook.com