Film i TVVijesti

“PRSTENOVI MOĆI” Znate li već koji je književni izvor najskupljeg TV serijala u povijesti?

Silmarillion - zbirka pripovijesti J. R. R. Tolkiena

Književni izvor najskupljeg TV serijala u povijest “Gospodar prstenova: Prstenovi Moći” je SILMARILLION, autora J. R. R. Tolkiena, koje je ujedno i najvažnije djelo za istinsko razumijevanje Tolkienova opusa.


Oslonjen na Bibliju i mitologije mnogih naroda, Tolkien je stvorio fascinantnu priču o čovječanstvu koje je izgubilo raj zemaljski. U Drugome dobu svijeta Sauron postaje novi Gospodar Tame, vilenjaci kuju Prstenove Moći, a bogata i mudra kraljevina Númenor propada.

U Hrvatskoj se ovo književno djelo može naći u izdanju Lumena i prijevodu Marka Marasa.

Pa tako, dok traju rasprave o tome jesu li prve epizode najskuplje serije u povijesti televizije i
streaminga katastrofalne ili trijumfalne, zavirili smo u Silmarillion, zbirku pripovijesti J. R.
R. Tolkiena na kojoj se temelji radnja Amazonova serijala Gospodar prstenova: Prstenovi
Moći. U tome nezaobilaznom štivu za sve ljubitelje Tolkiena i fantasyja – mitskoj
kozmologiji koja daje povijesni kontekst Hobitu i trilogiji Gospodar prstenova, u hrvatskom
izdanju Lumena i u prijevodu Marka Marasa – čitatelji mogu saznati kako je, zapravo, sve
počelo.

Priče iz Silmarilliona potječu iz duboke prošlosti, još od Prvoga doba svijeta kad je u
Međuzemlju živio Morgoth, prvi Gospodar Tame, a vilenjaci visoka roda ratovali protiv njega
da se domognu silmarila – Praiskonskih Dragulja koji sadržavaju čisto svjetlo rajskog
Valinora. To djelo neobične ljepote, prepuno mističnih legendi, romantičnih i junačkih priča
te strašnih ratova obilježenih iskonskim gnjevom, prvi je put objavljeno 1977. godine, četiri
godine poslije Tolkienove smrti, nakon što su se njegov sin Christopher Tolkien i pisac Guy
Kay uhvatili ukoštac s vrlo zahtjevnim zadatkom.

Tolkienov prvi i posljednji rukopis

Silmarillion nije obična knjiga; posrijedi je Tolkienov prvi i posljednji rukopis, opsežno djelo
koje je glasoviti književnik i filolog pisao i uređivao cijeloga života. Knjigu izgubljenih priča,
kako ju je na početku nazivao, počeo je koncipirati na bojištu u vrijeme Prvoga svjetskog rata
želeći darovati svojoj zemlji zbirku legendi, u rasponu od velikih kozmogonija do

romantičnih bajki. Od te bogate, raznolike i složene građe, prepune pjesama, ljetopisa,
usmene predaje te teoloških i filozofskih razmatranja, Christopher Tolkien i Guy Kay
pokušali su sastaviti povezanu pripovijest.

Zbirka pripovijedaka naslovljena Silmarillion sastoji se od pet dijelova. Prve dvije pripovijesti
Ainulindalë i Valaquenta govore o nastanku svijeta, o bogovima i anđeoskim silama, a treća,
Quenta Silmarillion, o posrnuću najdarovitijeg roda vilenjaka, njihovu progonstvu iz Valinora
u Međuzemlje i borbi protiv sila zla. Priče Akallabêth (Pad Númenora) i O Prstenovima Moći
i Trećem dobu opisuju Drugo, mračno doba svijeta, u kojemu Sauron postaje novi Gospodar
Tame, vilenjaci kuju Prstenove Moći, a bogata i mudra kraljevina Númenor posrće, među
ostalim razlozima, zbog „urođene ljudske slabostiˮ. Upravo u tom razdoblju zbiva se radnja
serije Gospodar prstenova: Prstenovi Moći.

Priča o čovječanstvu koje je izgubilo raj

To je štivo iscrpno, detaljno i drukčije pisano od Hobita i Gospodara prstenova. Ono je vrsta
povijesnog zapisa prožeta ljubavlju, izdajom, prijateljstvom i moći. Daje dubinu romanima
koji su mu prethodili te popunjava praznine i nudi povijesni kontekst dotad tek dotaknut
Tolkienovim perom.

Da biste istinski razumjeli Gospodara prstenova, morate pročitati Silmarillion. Bez iskustva
čitanja Silmarilliona Galadriel je samo kraljica koja se boji da će izgubiti kraljevstvo, no ona
je puno više od toga, ona je posljednja Noldorka i sudionica Fëanorove pobune kojoj nije
nimalo lako ostaviti sve što je sagradila u Međuzemlju i moliti oprost od Valara. Ako niste
pročitali Silmarillion, mislite da je Aragorn samo prijestolonasljednik staroga kraljevstva koji
ostvaruje svoje pravo i uzima krunu. No… Aragorn je, zapravo, posljednji nasljednik edaina,
vilin-drugova koji su se suprotstavili Morgothu, kao i Númenorana, nekad ponosnog naroda
koji je digao ustanak protiv Valara i propaoˮ, napominje urednica knjige Miroslava Vučić te
ističe da je Tolkien, oslonjen na Bibliju i mitologije mnogih naroda, koje je kao poliglot
izvrsno poznavao, stvorio fascinantnu priču o čovječanstvu koje je izgubilo raj zemaljski.

ŠTO JE REKAO J. R. R. TOLKIEN O SVOJIM DJELIMA?

 

Evo što je sâm J. R. R. Tolkien rekao ne samo o Silmarillionu nego i o događajima u
pripovijestima Pad Númenora i O Prstenovima Moći i Trećem dobu u opširnome pismu
upućenom prijatelju Miltonu Waldmanu 1951. godine, u vrijeme kad je potonji bio urednik u
izdavačkoj kući Collins. Podsjetimo, Tolkienova je neispunjena želja bila da Silmarillion i
Gospodar prstenova budu objavljeni zajedno kao „jedinstvena duga saga o Draguljima i
Prstenovimaˮ.

O Silmarillionu i prvom posrnuću vilenjaka Legendarni je Silmarillion poseban, napominje Tolkien u pismu, i razlikuje se od svega sličnoga jer nije antropocentričan; u njegovu središtu nisu ljudi, nego vilenjaci. Glavni dio priče, objašnjava, govori o posrnuću najdarovitijeg roda vilenjaka, njihovu progonstvu iz Valinora (što je svojevrsni raj, dom bogova) na krajnjem zapadu, njihovu povratku u Međuzemlje, što im je rodni kraj, ali odavno pod vlašću Neprijatelja, i njihovoj borbi protiv njega, sile Zla koja je još vidljivo utjelovljena.

„Najvještiji vilenjak (Fëanor) zatočio je Svjetlo Valinora u tri vrhovna dragulja, silmarile. No domogao ih se Neprijatelj, usadio ih u svoju željeznu krunu i čuvao u svojoj neosvojivoj
tvrđavi. Fëanorovi sinovi izgovore grozan i svetogrdan zavjet na neprijateljstvo i osvetu
protiv svakoga, čak i bogova, tko se usudi zatražiti udio ili pravo na silmarile. Oni izopače
veći dio svojega roda koji se pobuni protiv bogova, napusti raj i pođe u beznadan rat protiv
Neprijatelja. (…) Prvi plod njihova posrnuća je ratovanje u raju, gdje vilenjak ubija vilenjaka,
što zajedno s njihovim zlim zavjetom prati sva njihova kasnija junaštva, rađa izdaje i kvari
sve pobjedeˮ, piše Tolkien.

Silmarillion, dodaje pisac, opisuje povijest rata prognanih vilenjaka protiv Neprijatelja koja se
u cijelosti zbiva na sjeverozapadu svijeta (Međuzemlje). Ta je povijest protkana raznim
pričama o pobjedi i tragediji, ali završava katastrofom, propašću Drevnoga svijeta, svijeta
dugotrajnoga Prvoga doba.

O Sauronu i Prstenovima Moći:

U Silmarillionu i pričama iz Prvoga doba Sauron je stvor iz Valinora koji se pokvario, ušao u
Neprijateljevu službu i postao njegov glavni vojskovođa i sluga. U strahu se pokaje kad je
Prvi Neprijatelj potučen do nogu, ali na kraju ne posluša zapovijed i ne vrati se kako bi mu
sudili bogovi. Ostaje u Međuzemlju. Vrlo polako, počevši od dobrih namjera – ponovni ustroj i obnova upropaštenog Međuzemlja ‘koje su bogovi zanemarili’ – on postaje iznova utjelovljeno Zlo, biće koje žudi za svemoći, i zato sve više izgara u mržnji (pogotovo prema bogovima i vilenjacima)ˮ, zabilježio je otac fantasyja.
U Drugome dobu svijeta mnogi su vilenjaci naivno slušali Saurona, a on je iskoristio njihovu
slabost predloživši im da zajedno učine zapadno Međuzemlje jednako lijepim kao Valinor.
Zapravo je to bio, objašnjava Tolkien, prikriven napad na bogove, poticaj da se stvori zaseban
i nezavisan raj. Uz pomoć Sauronova znanja vilenjaci iz Eregiona izradili su Prstenove Moći,
no kad su shvatili da ih Sauron želi zloupotrijebiti, tri su prstena sakrili, a ostale pokušali
uništiti.

Uslijedio je rat između Saurona i vilenjaka u kojemu je Međuzemlje još više razoreno.
Eregion je osvojen i uništen, a Sauron se domogao mnogih prstenova. Njih je, prepričava
Tolkien, predao onima koji su ih željeli prihvatiti (zbog častohleplja ili gramzivosti) kako bi
ih do kraja pokvario i podvrgnuo sebi. Sauron je tako postao gotovo nedodirljivi vladar
Međuzemlja.

O padu Númenora i nagradi koja je opasnija od kazne

U međuvremenu je, navodi se u pismu, raslo bogatstvo, mudrost i slava Númenora, pod
lozama velikih i dugovječnih kraljeva koji su izravno potekli od Elrosa, sina Eärendilova i
brata Elrondova. Njihovo posrnuće traje tijekom triju razdoblja, a usko je povezano sa
zabranom koju su im izrekli bogovi, s urođenom ljudskom slabošću, ali i sa Sauronom koju je
tu slabost znao iskoristiti. „Na zemlji je za ljude nagrada opasnija od kazneˮ, upozorava autor
Silmarilliona te ističe da je zabrana ovdje središnja tema, „neizbježna u svim ljudskim
pričamaˮ.

Númenórani iz svoje zemlje mogu vidjeti najistočniju ‘besmrtnu’ zemlju, Eressëa, a kao
jedini ljudi koji govore vilinski jezik (naučen u danima njihova saveza), stalno su u vezi s
prijateljima i saveznicima iz davnine, bilo u blaženstvu Eressëa, bilo u Gilgaladovu
kraljevstvu na obalama Međuzemlja. Zato su se izgledom, pa čak i duševnim silama, jedva
razlikovali od vilenjaka, ali su i dalje bili smrtni premda su nagrađeni trostrukim, pa i više
nego trostrukim životnim vijekom. Njihova nagrada je njihova propast ili sredstvo njihove
kušnje. Dug život daje im veća postignuća u vještini i mudrosti, ali rađa ljubomornim čuvanjem tih stvari i budi želju za tim da se što dulje uživa u njima. Bogovi su to dijelom predvidjeli, pa su u početku Númenóranima postavili zabranu: da nikad ne smiju otploviti u Eressëa ni na zapad izvan vidokruga svoje domovine. U svim drugim smjerovima mogli su putovati koliko god im se htjelo. Nisu smjeli zakoračiti na ‘besmrtno’ tlo jer bi se zaljubili u besmrtnost (unutar svijeta), koja bi se kosila s njihovim zakonom, s posebnom kobi ili darom koji su dobili od Ilúvatara (Boga) i koju, uostalom, njihova narav ne bi izdržala.ˮ

O kraju Drugoga doba i Staroga svijeta

Pad Númenora, tumači Tolkien, označava drugo posrnuće čovjeka (uzvišena čovjeka koji je i
dalje bio smrtan) i donosi katastrofalan kraj ne samo Drugoga doba nego i Staroga svijeta,
iskonskog svijeta predaje (koji je zamišljen kao ravan i omeđen).

Kraj Drugoga doba obilježavaju Posljednji savez (vilenjaka i ljudi) i velika opsada Mordora.
Završava zbacivanjem Saurona i uništenjem drugog vidljivog utjelovljenja zla. Ali plaćena je
cijena i počinjena strašna pogreška. Gilgalad i Elendil usmrćeni su dok ubijaju Saurona.
Elendilov sin Isildur odsijeca Prsten sa Sauronove ruke, pa ovaj gubi moć, a duh mu bježi u
mrak. Ali zlo počinje djelovati. Isildur prisvaja Prsten za sebe, kao »krvarinu za oca«, i odbija
baciti ga u obližnji oganj. Odlazi s vojskom, ali utapa se u Velikoj rijeci i Prsten je izgubljen,
nitko više ništa ne zna o njemu. Ali Prsten nije uništen, a Mračna kula, sagrađena uz njegovu
pomoć, još stoji – pusta je, ali nije razorena. Tako završava Drugo doba, dolaskom
númenórskih kraljevstava i okončanjem posljednjeg kraljevanja vilenjaka visoka roda.ˮ

Završne su to Tolkienove riječi iz dugačkoga pisma prijatelju i uredniku koji ga je zamolio
kratak opis građe vezane uz njegov izmišljeni svijet.

„Teško je reći bilo što a da ne kažem
previše: kad želim izreći nešto kratko, otvara se brana uzbuđenja, egoist i umjetnik u meni
pokušava ispripovjediti kako je građa rasla, kako izgleda i što on (misli da) namjerava i
pokušava svime time predočitiˮ, zabilježio je u uvodnom dijelu pisma, kao svojevrsnu
ispriku, veliki engleski književnik, strastveni filolog i poliglot koji je za svoje likove –
vilenjake, patuljke, hobite, orke i druga bića – smislio i posebne jezike.



Čuo si za metaverzum i virtualnu stvarnost, ali ne znaš o čemu se radi? Sve o tim temama možeš pročitati na ovom linku.

Voliš Plitvice ali ne možeš doći u razgledavanje? Informiraj se o turističkim temama klikom ovdje.

 

Komentari

Komentara


Izvor / Foto: Školska knjiga d. d.

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close