Otočki župnik Goran Antunović za Lika Club: “Toplina ličkih ljudi i ljepota ovoga kraja je posebna”

U srpnju ove godine Župa Presvetog Trojstva je dobila novog župnika. Salezijanac Goran Antunović djeluje u prezbiteriju Gospićko-senjske biskupije od 2019. godine, a prije dolaska u Otočac službovao je u Plitvicama, Rakovici, Plaškom, Saborskom, Brinju, Letincu i Lipicama.

Kakvi su njegovi dojmovi o Lici i Ličanima, s kojim se sve izazovima susreće u svom pastoralnom djelovanju i koje će sve aktivnosti obogatiti vjerski život župe ovog Božića, ispričao nam je u razgovoru za Lika Club.

Kako ste odlučili postati svećenik, sjećate li se tog trenutka kada ste osjetili svećenički poziv?

Želim Vam se prvo zahvaliti na pozivu za ovaj razgovor. Ovim putem pozdravljam i sve vaše čitatelje i simpatizere.

Često mi svećenici dobivamo ovo pitanje. Ono što mogu u kratkim crtama iznijeti jest činjenica da dolazim iz katoličke obitelji. Posebno bih naglasio ulogu svoje majke u mom vjerskom odgoju. Ona me je često vodila u crkvu i samim time mi prenosila ljepotu, ali i važnost Euharistije. Sjećam se kad sam imao sedam godina da sam rekao da želim biti svećenik. To je nekako i ostalo u meni i taj žar malo po malo s godinama postajao je nekako sve jači. Tako da sam nakon završenog osmog razreda odlučio krenuti u sjemenište u Zagreb. I evo me danas u prekrasnoj Lici.

Zašto ste odabrali baš salezijanski red? Za one koji ne znaju što su zapravo salezijanci, možete li nam ukratko predstaviti svoj red?

Kad sam razgovarao sa svećenikom iz moje župe vlč. Franjom, Ivandićem o mogućnosti odlaska u sjemenište jednom prilikom me upoznao sa salezijancima koji su došli u Žepče pa smo malo razgovarali i s njima. Činilo mi se privlačno, rad s mladima, don Bosco, sport – nogomet, košarka, stolni tenis.

Nakon nekog vremena umjesto u Travnik odluka je pala da idem u sjemenište u Zagreb na Knežiji i to nakon osmog razreda. To je bilo za moju majku i braću malo teško, daleko, kako ću se snaći? Kroz sjemenište je bilo jako zanimljivo, s puno učenja ali i puno rekreacije. Sport je važna dimenzija odgoja.

Gdje ste sve do sada službovali i koja od tih službi vam je najviše ostala u sjećanju?

Srednju školu završio sam u Nadbiskupskoj klasičnoj gimanaziji na Šalati, stanovao sam jedno vrijeme na Knežiji, a drugo u Podsusedu kod salezijanaca. Nakon srednje škole išao sam u novicijat u Pinerolo kod Torina, zatim dvije godine studija filozofije u Rimu od 2004. do 2006. godine. Nakon toga pedagoška praksa u Podsusedu kao asistent u sjemeništu, zatim drugu godinu asistent u župi Marije Pomoćnice u Rijeci gdje sam bio zadužen za Oratorij – tj. mlade i ministrante.

2008. godine započinjem studij teologije u Torinu i tamo ostajem 4 godine. 2012 godine zaređen sam za svećenika i prva služba je župni vikar i povjerenik za mlade u župi Marije Pomoćnice na Knežiji i tamo ostajem tri godine. Nakon toga jedna godina službe u istoimenoj župi u Rijeci. 2016. godine tadašnji provincijal me šalje u Plitvička jezera u Mukinje. Preuzimam župu Plitvice i rad u srednjoj školi u Slunju i osnovnoj u Plitvicama i nakon godinu dana preuzimam i župu sv. Jelene Križarice u Rakovici.

2019. godine inkardiniran sam u Gospićko-senjsku biskupiju i dobivam dvije župe Saborsko i Plaški gdje ostajem tri godine. Nakon toga župu Uznesenja BDM u Brinju i još Lipice i Letinac. I ove godine biskup me šalje u Otočac i još 6 župa.

Sva su ova mjesta posebna i meni jako draga. Svako mjesto ima svoje pastoralne potrebe i na nama je svećenicima da to prepoznamo i da pokušamo u skladu s našim mogućnostima i djelovati. Koje je mjesto najbolje, teško je to odgovoriti ali sigurno da tamo gdje jesam pokušavam biti ljudima na raspolaganju i učiniti koliko je moguće.

Kakva je bila vaša reakcija kad ste čuli da dolazite u Gospićko-senjsku biskupiju 2016. godine? Jeste li ikad prije imali susreta s Likom?

Pa te godine tadašnji provincijal Pejo Orkić dolazi u Rijeku i u tom razgovoru govori mi o Plitvicama, pastoralnom centru, a po nekim planovima u Rijeci sam trebao ostati duže. Nakon kraćeg razgovora, kao što je bilo i do tada, prihvatio sam i tu poslušnost. Dolazim iz srednje Bosne iz Žepča, Lika je slična tom kraju. Ljudi su topli, dobri. Brzo sam se prilagodio. Priroda, a i klima je dosta slična baš mom rodnom selu pa i to je pomoglo da se brže prilagodim ovom kraju i ljudima.

Kakvi su vaši sadašnji dojmovi o Lici i Ličanima, nakon što ste 7 godina s nama.

Dojmovi su odlični. Kao što sam i gore naveo, toplina ljudi i ljepota ovoga kraja je posebna. U svom životu obišao sam dosta mjesta, ali nekako Lika je posebna. Pa dužni smo je svi čuvati i brinuti se za prirodu i okoliš, ali još više čuvati Ličkog čovjeka.

U malo vremena zbližili ste se s vjernicima iz Brinja, a u Letincu ste radili i velike akcije uređenja. Kažu da ste ostavili lijepi trag u njihovoj župi, kako to komentirate i kakvi su vaši komentari na brinjsko područje? Što može bolje?

A da, Brinje je posebno. Lijepo mjesto. Prije same službe u Brinju mislim da sam samo prolazio kroz Brinje možda jednom ili dva puta državnom cestom i više puta autocestom, ali nisam se previše zadržavao. No, imao sam priliku upoznati i Brinje i njegove stanovnike, dobri su to ljudi. Malo im treba duže da te zavole i prihvate, ali kad se to dogodi, onda je to prava manifestacije obiteljskog ozračja. Od srca im zahvaljujem na svemu.

A što se tiče Letinca, to je opet priča za sebe. Mala župa s velikim ljudima i otvorenog srca za suradnju posebno ta skupina mladih i vrijednih ljudi. Da, napravili smo u Letincu nešto što nisam mogao sam, nego u zajedništvu s njima. Nadam se da će im to pomoći da i dalje budu na raspolaganju svome svećeniku i župnoj zajednici.
A kako kažu, uvijek može bolje i više. Svatko od nas svećenika donosi i nešto svoje u onim okvirima koje župa može prihvatiti stoga sama promjena može biti sigurno i bolje.

Ovog ljeta preuzeli ste župu Presvetog Trojstva u Otočcu. Kako Vam se sviđa grad, jesu li Vas župljani dobro prihvatili?

Da, kada mi je biskup zvao i rekao da bi trebalo preuzeti Otočac, ali je u nastavku rekao i ne samo to nego još i ostale župe bilo je doista izazovno. No, i biskupu sam rekao da stojim na raspolaganju pa neka bude kako on kaže. Ako on smatram da ja to mogu, onda neka bude tako. Ovdje sam tek par mjeseci, pa dok me ljudi malo upoznaju steći će s vremenom sliku o meni možda malo kompletniju. Ono što je moje da se u župi u kojoj jesam stavim na prvom mjestu na raspolaganju župljanima i da na taj način i njima pomognem da me prihvate. A jesu li me prihvatili, to bi trebalo pitati župljane…

Kako izgleda jedna nedjelja u životu župnika?

E da, ovdje trenutno nedjelja je doista radna, jutarnje ustajanje, doručak i hodočašće po Gackoj dolini. Nas smo tri svećenika, ali imamo 6,7, ili 8 misa. Tri su mise u Otočcu, jedan u Sincu, jedna u Švici i još svaku nedjelju po jedna u Čanku, Dabru, Ramljanima, Crnom jezeru, Vrhovinama. Često se nas trojica tek vidimo u večernjim satima. Veliko je područje pa želimo da tu nedjelju ljudi sudjeluju na sv. Misama.

Za sada je to organiziramo u ovom obliku, hoće li u budućnosti biti kakve promjene još ništa ne znamo. Ono što je naša briga jest da sakramentalno opskrbimo naše vjernike. Jer i naša vjera i kršćanski život bez sakramenata a posebno Euharistije jednostavno nema smisla.

Osim župe u Otočcu, upravitelj ste župa Sv. Ivana Krstitelja u Švici, Sv. Mihovila u Dabru, Sv. Ilije u Sincu, Sv. Mihovila u Ramljanima i BDM od sv. Krunice u Čanku. Kako uspijevate obići sve vjernike i upoznati se s teškoćama njihovog života?

Pa dosta je izazovno, moram priznati. Samo nabrojati sve župe već je puno. A da ne govorimo o Pastoralnom djelovanju. Područje je doista veliko. No, kako smo već i rekli, trojica smo pa pokušavamo koliko je moguće biti prisutni među ljudima i kroz susrete i razgovor te Liturgijska slavlja pomoći ljudima da održavaju čvrstu svoju vjeru.

U nekim župama na žalost je manje ljudi, to ne umanjuje važnost našega odlaska i posjete tim mjestima. Imati sv. Misu za 5 ili više ljudi nama je svećenicima od iste važnosti. Stoga ćemo se i dalje potruditi biti svima na raspolaganju.

Koji su najveći problemi s kojima se susrećete u vašem svakodnevnom radu i poslanju?

Izazova u jednoj župnoj zajednici je puno. Današnje potrebe su velike. Iako možda često težimo ka minimalizmu, tj. ono što se mora, misa i to je to. Ipak, u mojoj formaciji naglasak je bio da i svećenik bude pokretač. Tko će ako neće, on?

Svjesni smo da nas je ovo stanje u društvu malo otuđilo jedni od drugih. Evo i primjera, nedavno sam bio na jednoj nogometnoj utakmici i mi pjevamo pjesmu, dakle, navijamo za našu ekipu, a drugi te onako gleda i čudi se? A stvar je u tome da je i on došao na utakmicu. I pitamo se gdje je nestao čovjek, što se s njim događa, zar ne bi trebali svi zajedno navijati? Tako je nekako i u radu u župi i izazovima.

Ne bi možda govorio o problemima ali možda više izazovima: Možda prvi od izazova je Rad s mladima. Često je tema kako mlade privući u župu, na misu? Što učiniti? Učini se puno, ne dobiju se željeni rezultati. Želja mi je da mladi zavole Majku Crkvu, da zavole Euharistiju, na kraju da zavole Krista. Kad nam je Bog na prvom mjestu, mnoge stvari idu puno lakše.

Rad s obiteljima, danas. Obitelj je kolijevka društva. Bez obitelji, mi smo mrtvo društvo. I tu kao župnik i kao župa moramo doista još više poraditi i uključiti mlade obitelji u život zajednice.

Imam nekada dojam da smo i mi svećenici, što možda zbog našega stava ili pogleda naših vjernika tu da samo nešto osnovno ispunimo, imamo misu za pokojne, damo neki dokument i to je to. To je doista minimalno i ono osnovno. No, trebalo bi probuditi i živu zajednicu, djecu, mlade, obitelji, stare, da poput sv. Pavla koji kaže budemo iste misli, riječi, djela… Da budemo živa zajednica.

Koje sve aktivnosti i zajednice postoje u otočkoj župi?

Župa Otočac je velika župna zajednica i ima puno aktivnosti. U župi su tri zbora. Dječji zbor, Župni zbor, VIS Trinitas, tu su još čitači, lijepa skupina ministranata. Dužnost nam je i s njima raditi i biti s njima. Tu su ove godine i naši prvopričesnici i krizmanici. Posebno vrijeme dajem njima da u ovoj dobi mogu dobiti lijepu sliku o Crkvi. Da bi to mogli, treba biti s njima i tu me prati i vodi Isusova rečenica apostolima: Pustite dječicu neka dođu k meni.

Sve ove skupine zahtijevaju svoje vrijeme, treba biti s njima usmjeravati ih, pomagati i podupirati u njihovom radu. Svi oni tu služe da nam liturgijska slavlja i život župe zajednice bude što bolji. I ovom priliko svima njima od srca zahvaljujem na predanom i lijepom radu.

Planirate li ovoga Božića sa svojim župljanima pripremiti neke od dodatnih sadržaja i programa?

Do sada smo organizirali jedno lijepo hodočašće u Međugorje. Koje je stvarno bilo jako lijepo. Vjerujemo da ćemo ubrati plodove toga hodočašća.

Završili smo i akciju nabave novog tepiha u prezibteriju, sredstva za kip sv. Ante napreduju vrlo dobro. I tu je možda jedan o većih projekata proslava sv. Nikole. Ove godine kao župnik uključio sam se u organizaciju u kojoj ćemo darovati svu djecu od rođenja do 8. razreda. Uključili su se mnogi privatnici i fizičke osobe. Od srca svima zahvaljujemo na svakoj pomoći. S krizmanicima i srednjoškolcima pripremamo darove stoga i njima od srca zahvaljujem.

Vrijeme došašća je posebno Božićno vrijeme i imat ćemo mise zornice svakim danom u 6.00 sati. Nakon mise kratki agape u župnom pastoralnom centru uz kavu i čaj. Tu je i Božićna ispovijed. To je jedna mala novost.
Nadamo se da će i ove pastoralne aktivnosti pomoći da se još više uključimo u život zajednice.

Imate li neke dugoročne planove vezane uz otočku župu?

Pa, prvo treba još više zajednicu upoznati i prema tome i djelovati. One stvari koje su dobre sigurno da treba zadržati i gajiti. Uvoditi i nove aktivnosti koje će pomoći svakom članu župe zajednice da raste u vjeri i zajedništvu.

I da se u život zajednice uključi što više ljudi, da se poput prvih zajednica u Isusovo vrijeme osjeti ta bratska ljubav i zajedništvo. A temelj tog zajedništva jest Euharistija iz koje crpimo snagu za naše svakodnevno djelovanje.

Na kraju želim svima uspješno vrijeme došašća. Da budemo otvorena srca za Gospodina i da na taj način stavimo sebe Bogu i drugima na raspolaganje.

 

---

Foto: Privatna zbirka