Sport

Oglasio se Igor Tudor

“Odlazim ponosan na svoj rad, podrška igrača mi je najveća satisfakcija. Svojem nasljedniku, igračima i Klubu želim puno sreće u budućem radu” – poslao je Tudor


Igor Tudor se oprostio od prve momčadi, od svojih hajduka, bio je tu 21 mjesec, od 30. travnja 2013. godine i kup se osvojio, bilo je puno više lijepih nego manje lijepih trenutaka, ali je ostala simbioza na sceni koja se manifestirala i pokušajem cijele momčadi da preokrene tijek događanja, da nagovori trenera da ostane i okani se ostavke. U to ime su i razgovarali s Marinom Brbićem i upravom.

I to ostaje najveći trofej Igoru Tudoru u njegovoj karijeri, veći i od samog nezaboravnog kupa u finalu protiv Lokomotive kad je uskočio za kormilo prve momčadi.

No, u Tudoru se očito dugo skupljalo da reagira kako je reagirao… I imao je svoje razloge, važnije od činjenice da je “digao sidro” neposredno pred početak prvenstva.

 Svatko ima svoju priču i viđenje situacije, činjenica je da su Brbić/Vučević s jedne i Tudor s druge strane očito ostali predaleko udaljeni.

Tudor je bio na katu, obavio formalnosti, pozdravio se, objavit će se da je ugovor raskinut, a dolje “u pogonu” bio je to sastanak s igračima, u svlačionici, zaželio im je svako dobro. Nije bilo lišeno emocija.

Sigurni smo da je Tudor ganut kako su ga baš svi igrači, na čelu s kapetanom Marijom Maločom željeli nagovoriti da ostane trener, da se predomisli i to mu ostaje trofej za sva vremena.

Potom, u večernjim satima oglasio se i Igor Tudor, priopćenjem:

“Zahvaljujem Klubu što mi je pružio priliku proživjeti dvije nezaboravne godine na mjestu trenera momčadi za koju navijam i koju volim od rođenja. Sigurno je u tom razdoblju bilo puno lijepih, ali i teških trenutaka, međutim uvijek će duboko u meni ostati urezano osvajanje Hrvatskog kupa na Maksimiru, nezaboravne proslave pobjedničkih zgoditaka (posebno onog u Kranjčevićevoj), prošlosezonska euforija naših dobrih igara, nažalost utišana ne našom krivnjom, golema podrška i simbioza s navijačima koju smo svi osjećali. Odlazim ponosan na svoj rad, svjestan da uvijek može biti bolje, ali dobiti priznanje u ovome gradu, makar samo i u jednom razdoblju, vrijednost toga znaju samo oni koji su odrasli i žive u ovoj sredini.”

“Ovim putem zahvaljujem svima koji su mi poslali poruke podrške,posebno hvala svima koji su radili sa mnom u proteklom razdoblju, a najveća hvala mojim igračima. Zajedničko pismo podrške i sve ono što je u njemu napisano, a kojeg su mi igrači uputili nakon što sam podnio ostavku, najveća je istina i svojevrsna satisfakcija i potvrda svega onoga što sam želio biti kao trener i čovjek, i jedino meni bitno u cijeloj ovoj priči. A vrijeme će, kao i uvijek, pokazati sve. Nisam više trener Hajduka, ali ostajem njegov veliki navijač. Svojem nasljedniku, igračima i Klubu želim puno sreće u budućem radu” – poslao je Tudor.


 

Tekst: Jutarnji list / Slobodna Dalmacija
Foto:Football.ua [CC BY-SA 3.0, CC BY-SA 3.0 ili GFDL], putem Zajedničkog poslužitelja

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close