Sportski aperitiv – Neki novi klinci

Utakmice između Dinama i Hajduka,uvijek su bile poznate po tvrdoj, negledljivoj igri, navijačkim neredima i prije svega eskalaciji jednog besmislenog animoziteta između dva najveća grada, u svakom smislu.

Koliko god Rijeka uz pomoć talijanskog kapitala postala igrački jak i financijski sređen klub ,te tako pretekla Hajduka, nikada utakmice Dinama i Rijeke neće biti ništa više nego derbiji kola, jer stigma provincijskog i igračkom povijesti slabog kluba uvijek će pratiti klub s Kantride. Upravo je tu konstataciju potvrdio ovaj zadnji „vječni“ derbi.

Postajala je sa strane navijača Hajduka velika bojazan da će mreža Lovre Kalinića biti puna do vrha, pa je zato Poljud dočekao goste ugodno popunjen, ali sigurno ne kao što bi bilo da je Hajduk u boljoj formi. Malo je tko vjerovao Stanku Poklepoviću koji je prije utakmice najavljivao kako će se Dinamu suprotstaviti jednom kontroliranom igrom, gdje sve kreće iz obrane. Naravno problem je tu igru igrati kada su vam dva glavna stopera Maloča i Milović kojima „pametna“ igra s loptom nije jača strana.
Sve te Špacine ideje su dočekane s velikom skepsom, pogotovo ako se uzme u obzir situacija u kojoj se Hajduk nalazi i naravno Dinamo koji u goste dolazi bez poraza u prvenstvu.

Utakmica je bila relativno loša, ali ako je pogledamo s jednog drugog aspekta, onda se iz nje može dosta stvari izvući. Jedna od glavnih je ta da Dinamo ima velikih problema s ekipama koje mu se dobro postave na terenu. Igrači Dinama kroz cijelu utakmicu mučili su se da ostvare svoju igru, odnosnu onaj konstantan pritisak preko bokova, gdje i individualna kvaliteta Dinamovih stranaca dolazi do najvećeg izražaja. No čim je trebalo kombinatorikom i strpljivošću graditi napade, odnosno gdje su trebale do izražaja doći trenerske vrline Mamića mlađeg, tu su nastajali problemi, jer bez uigranih akcija protiv kvalitetno posložene ekipe se teško može.

Druga stvar koju nas je ovaj derbi naučio je ta da je Stanko Poklepović trenutno najopasniji Hajdukov čovjek. Velika većina ljudi će se nasmijati njegovim arhaičnim nogometnim izrazima, smatrati ga reliktom jednom drugog nogometnog vremena, ali Špaco je složio jednu interesantnu taktiku koja mu je na kraju i donijela bod, a da je bilo i pravde bila bi i sva tri boda, jer Hajduk je bolje izgledao na terenu, ako u obzir uzmemo forme i stanje na ljestvici.

Dolazimo do one glavne stvari, onog zbog čega bih molio sve navijače Rijeke da se ne uvrijede zbog onog što sam u dijelu teksta naveo, a to je zašto je jedini pravi derbi, derbi između ova dva kluba. Stavimo ovaj put na stranu kompletnu povijest, trofeje, velike igrače zbog kojih su se svijeće palile ispred stanova u kojima su živjeli, i dodati još jednu komponentu ovom derbiju.

U pitanju su ti neki novi klinci….

Imali smo prilike vidjeti na terenu četvoricu koja će zasigurno kroz par godina postati nova kralježnica naše reprezentacije. Prva dvojica su svakako već jako dobro etablirani Dinamovi mladići. Pjaca i Ćorić bili su zasigurno dvojica najboljih dinamovaca na terenu. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je Pjaca veći dio utakmice igrao na poziciji povučenog napadača, i tu je ulogu sjajno odradio. O Anti Ćoriću ne treba previše tinte prolijevati, to je igrač koji već sada zaslužuje mjesto u prvih 11 Dinama. Lakoća igre, sjajan potez i odličan nos za gol ,krase mladića koji će vjerojatno vrlo brzo otići za opet neki basnoslovan iznos. Nažalost niti jedan niti drugi neće biti dovoljno dugo u Dinamo da ih se sjećaju generacije kao što je to bio slučaj sa Zajecom, Kranjčarom i drugim velikanima ovog kluba.

Derbi je sigurno bio u znaku dvojice „tića“ Andrije Balića i Nikole Vlašića. Nikola Vlašić je fizički najjači Hajdukov igrač što je zbilja čudno za dečka koji ima 17 godina, ali ako se uzme da otac Joško brine na spremu mladog Nikole onda to ne čudi. Svojom igrom je zadao dosta problema obrani Dinama, baš zbog toga što je igrao s Balićem i Milevskim. Balić bi loptu dodao u prostor Artemu koji se gradi i na povratnoj ga čeka Vlašić, i tako akcija ide dalje. Upravo je na sličan način i Hajduk došao do gola. Sve te akcije bile su pod dirigentskom palicom jednom dečka,a to je Andrija. Zasigurno Hajdukova omladinska škola nije izbacila ovakvog veznjaka plemenitog kova od Mikija Rapajića. Igrač koji svakim svojim potezom sve više sliči na Luku Modrića svakako je igrač na kojem Hajduk mora zaraditi zbilja ogroman novac.

Stvar je tu tome da koliko god ostali klubovi bili dobri, koliko god davali igrača za reprezentaciju, uvijek će pod posebnim povećalom biti igrači Dinama i Hajduka, i zato se taj derbi zove „vječni“ derbi.