Majku s autističnim sinom ponižavali u Klaićevoj: “U suzama smo išli do kuće”

Majka jednog autističnog dječaka iz Zagreba na svom je Facebook profilu objavila neugodnu situaciju koju je sa svojim sinom proživjela u Klaićevoj bolnici. Sve se dogodilo u srijedu.

“Danas, 27. siječnja, bili smo naručeni za pregled kod gastroenterologa u 10:40 sati. Stigli smo oko 10:30, nakon što smo kupili novi autić, grickalice, peciva i vodu, znajući koliko teško sin podnosi čekanje, gužvu, ljude i bolnice. Nakon 10-ak minuta smo primljeni na vaganje, uz sinovo konstantno negodovanje, kočenje i viku. Sestra me pita kako mislimo ići kod doktorice tako, ja odgovaram: ‘A što mogu?’, ona na to kaže da sam mu ja mama, a ja napominjem: ‘Ali sin je autističan.’ Prihvaća ona to i kaže da uđemo prvi nakon trenutnog pacijenta“, započela je priču, pa nastavila:

“U čekaonici sin viče, baca se, boji se, zna što je bolnica, puno je ljudi na 25m2, razne boje su oko nas. Bježi van svim silama, ja ne dam, moramo tu stajati i obaviti pregled, evo ti novi auto, hoćeš papati, hoćeš mobitel – neće ništa, hoće van. Dok ga ja hvatam u silnoj brzini, izlazi iz neke druge sobe doktorica i kaže neka maknem to dijete negdje. Govorim joj da moramo pričekati, a ona meni neka ga smirim kako znam, napominjem njegovo stanje, ali uzalud, oni rade preglede, smetamo…”, opisala je situaciju i dodala:

“Mislim okej, tu vidimo vrata kad netko izađe. Sinu se piški. Mislim, jer on ne zna pričati, ne zna se izraziti. Odlazimo u WC da obučemo pelenu koju podnosi tek toliko da obavi nuždu jer WC ne dolazi u obzir. Obavimo to i sestra nas prozove zašto nismo ušli na pregled kad je pacijent izašao. Ja se ispričavam, ali morao je piškiti, ja sam sama s njim, pa nisam znala da će netko baš u tom trenu izaći jer da jesam, unutra bih mu obukla pelenu. Sin i dalje viče, iz sve snage pokušava pobjeći. Odjednom otac nekog, barem naizgled zdravog djeteta počinje vikati neka ga maknem. A gdje ću, mislim si, sad smo se pomakli koliko smo mogli, viče da on od njega ništa ne čuje, neka ga smirim ili maknem. Na rubu suza mu govorim da se radi o djetetu s posebnim potrebama, a on odgovara da ga ne zanima i neka ga maknem jer sve uznemiravamo. Spustila sam sina na pod. On je odmah pobjegao iz čekaonice van. U suzama sam otišla za njim, na pultu ostavila naš redni broj. Otišli smo kući do koje sam cijelim putem plakala”, napisala je majka.

Kazala je kako ga je dovela na pregled koji mu nije potreban, već je isti zahtijevalo nekoliko stručnjaka, a pregled nisu obavili.

“Ne znam je li gore što je autistične djece sve više, što nitko ne zna uzrok, što medicinsko osoblje nije educirano ili što su obični ljudi gov*a. Neopisiva tuga u meni je zbog mog djeteta, ali i svakog koje to mora doživjeti”, zaključila je.