DogađanjaLikaKolumne

LIČKE PRIČE – Verica Draženović Dasović: “U Otočcu sam provela sva ratna razaranja, a iz Brinja ponijela najljepše radno iskustvo”

Glavna zvijezda naše današnje priče je ona za koju se vežu gotovo sva kulturna događanja na području grada Otočca. I kako to obično biva, ona koja iz mase izvlači talente, ona koja djeci i mladima daje neke nove mogućnosti provođenja slobodnog vremena u toku njihova odrastanja, ona koja se trudi očuvati tradiciju i svom gradu priuštiti da se za njega čuje, a upravo ona nije od onih koja će se busati u prsa i uzdizati se, nego se vjerno predala onome što voli raditi. Zasigurno je često zbog toga i na meti, jer čim nešto radiš, “nisi dobar”. No, kako ja uvijek kažem, prvo pogledaj tko govori, a onda što, pa ćeš znati da pravi ljudi uvijek prepoznaju tvoju vrijednost.

Ona je Verica Draženović Dasović, rođena jednog zimskog jutra taman iz prijelaza Strijelca u Jarca, 23. prosinca 1968. godine u Otočcu.

Verica s roditeljima i njemačkim ovčarom po imenu “Lesi”, uz kojega je prohodala

“Da sam bila muško potirali bi me u vojsku, al eto žensko došlo na svit pa mi se cijela ta godina računa, a lipo su me mogli upisat prvog dana 69 godine tog dvadesetog stoljeća, al da. “

Odrasla je u velikoj obitelji, osnovnu i srednju školu završila u rodnom gradu. Dok je pohađala svoje redovno obrazovanje, završila je osnovnu glazbenu školu, odjel glasovir, a paralelno svirala klarinet i harmoniku.

Bila je vrlo aktivna u tada svim kulturnim događanjima u školi. Nakon srednje škole upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci.

“Biti nastavnik za mene je bilo omiljeno zanimanje. Završila sam odjel nastavnika u razrednoj nastavi i nakon toga nastavila obrazovanje u Splitu, za predavača engleskog jezika.”

On najranijih dana mladosti, bilo je za naslutiti da su joj voditeljske ovlasti u krvi.

U vrijeme studiranja  vodila sam studentski pjevački zbor i organizirala brucošijadu, apsolventsku večer. Eh, da ne zaboravim, organizirala sam i maturalnu zabavu svoje generacije, a to delam i dan danas, svakih pet godina

Njezino prvo pravo radno mjesto bilo je u Dabru 1991.godine, na samom početku Domovinskog rata.

To je bilo ružno iskustvo i neću ga zaboraviti, al što se tiče mojih učenika u Dabru, bili su predivni i hrabri.

U rodnom gradu provela je sva ratna razaranja da bi na poziv ravnateljice osnovne škole Brinje, Marije Vičić, prof., započela raditi kao predavač engleskog jezika.

Na samom početku radila sam par mjeseci na mjestu prevoditelja. Naime, dobila sam poziv zapovjednika 133.brigade na to mjesto zbog dolaska vojnih promatrača UN-a.”

Rekla nam je da je to bilo posebno životno iskustvo…

Vidjela sam moguće tragedije stradavanju i izbjegličkih konvoja koji su ostavili trag u mom životu, sve do akcije Medački džep, kada sam definitivno napustila mjesto prevoditelja.

Vratila se na radno mjesto predavača engleskog jezika u Osnovnoj školi Luke Perkovića.

Najljepše radno iskustvo punih devet godina. Odlična radna atmosfera, kolektiv za poželjeti, a od djece, učenika, naučila sam puno više nego što sam mogla zamisliti. Mile i pileća prsa, Maja i laskanje pa ako oni ovo čitaju, možda se sjete.. To je samo djelić svega onoga što sam doživjela s njima, a i račice, male patke, u razredu jednog ponedjeljka. Puuuuno lipih sjećanja. I u Brinju sam vodila dječju pjevačku i plesnu skupinu.

“Lijepa vremena! Putovanje svaki dan Otočac-Brinje-Otočac, sve do 1998.godine.”

Upravo te godine, 1998. se udala i rodila sina.

Godine 1999. započinje s radom u Srednjoj školi Otočac i nastavlja kombinaciju nastave i u Osnovnoj školi Zrinskih i Frankopana Otočac sve do 2009. godine, kada se javlja na radno mjesto organizatora kulturnih programa u Gackom pučkom otvorenom učilištu Otočac gdje radi i danas.

U GPOU Otočac sam vodila pjevačku i plesnu skupinu za djecu i mlade, organizirala Otočki Val koji je okupljalo djecu, male talente iz cijele županije.

U međuvremenu je završila četiri zone škole folklora za voditelje folklornih skupina u organizaciji Hrvatske Matice iseljenika i stekla status voditelja.

Danas, osim poslova organizatora kulturnih programa u Gackom pučkom otvorenom učilištu Otočac, vodim i  Folklorno  društvo Otočac, odrasle skupine i dječje skupine Čerišnjice,  koje djeluje pri GPOU Otočac.

Uz sve poslove koje vodi i radi, povremeno vodi i satiričnu stranicu “Kate Ottozez” zbog očuvanja čakavskog dijalekta i dio je tria koji vodi FB stranicu “Priče iz ličkog kraja“. Upravo na tim stranicama moći ćemo ovih dana pročitati o povijesti njezinih prezimena, za koje sad samo kaže

“Rođeno prezime i ovo bračno, vrlo dobro stoje zajedno, jer se ista povlače  iz daleke povijest tipa plemići, plemićki grbovi”

O Verici današnju priču završavamo, ali  njezino ćemo ime i dalje često spominjati, jer dok je ovakvih ljudi, naši lički krajevi neće biti zakinuti za kulturna uzdizanja, to je sigurno.

 

 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close