DogađanjaKolumne

LIČKE PRIČE – Ivan Mance: Pisani kamen povijesni je spomenik nulte kategorije “in situ”

Kroz današnju ličku priču vodit će vas mr.sc. Ivan Mance, čovjek kojemu je Kosinj vječita inspiracija istraživanja, a za naše čitatelje, nepresušna riznica priča o Kosinju.


Najstarija povijesna događanja na području današnjeg Kosinja datiraju u 1.st. (po nekim izvorima 4.st., no niže ćemo vidjeti da je 1.st. puno izglednije) gdje se na području današnjeg Kosinja, u blizini Lomske dulibe, preciznije u predjelu Legenac, 1200 m zračne linije od vrela Begovača, nalazi tzv. Pisani kamen. Radi se o 5m visokom, 7 m širokom i najstarijem vodnogospodarskom natpisu u Republici Hrvatskoj. Pisani kamen je svakako spomenik nulte kategorije “in situ” (lat. na licu mjesta, odnosno pozicioniran na izvornom, originalnom mjestu), vrlo vrijedan povijesni izvor i pokazatelj života ljudi u i oko Kosinja stoljećima prije dolaska Hrvata u našu Domovinu.

Detaljnu GPS lokaciju Pisanog kamena možete pronaći na Google Maps

Na Pisanom kamenu uklesan je u pet redaka natpis:

EX • CONVENTIONE • FINIS

INTER • ORTOPLINOS • ET • PARE

NTINOS • ADITVS • AD • AQUAM

VIVAM • ORTOPLINIS • PAS(S)VS

Đ LATVS • l

Ovdje je potrebno ispraviti navod u knjizi više autora, urednika Jose Vukelića(“Monografija u povodu 200. obljetnice župe sv. Antuna Padovanskoga i 170 godina školstva u Krasnu”). U toj knjizi jedna od autorica u svom radu tvrdi: “da je Pisani kamen Krasnarska povijesna znamenitost, gledajući – u širem kontekstu”. Apsolutno nedopustivo i netočno, bez obzira na kontekst gledanja. Lokacija Pisanog kamena jest na kosinjskom području, vrelo Begovača potpada isključivo pod Kosinj, a Parentini koji se na Pisanom kamenu spominju odnose se na pleme koje je obitavalo također na području Kosinja. O tome piše i akademik Mirko Marković u njegovoj knjizi (“Ličani kroz povijest”) na str. 17.: “Dalje od Arupija (rimsko naselje u blizini današnjeg Prozora, op. Mance) rimska cesta vodila je uz rub Gackoga polja do današnjega Lešća. Odavde se ona uspinjala prema klancu kod Janjča. Tu se nalazio lokalni odvojak u smjeru zapada, prema današnjem selu Kosinju. Ovdje su u potpunoj osami živjeli potomci japodskog plemena Parentina, na koje upozorava tzv. Pisani kamen u Lomskoj dulibi na sjevernom Velebitu.“ Da se kamen nalazi “kod Krasna” prvi je pripomenuo dr. Josip Brunšmid koji je, kako ćemo niže vidjeti, Pisani kamen i prvi znanstveno obradio. Tako u svom prvom radu (“Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije II”, 1898.god.) Brunšmid spominje kako se “natpis nalazi negdje u Velebitu kod Krasnoga i da je zapisan na ogromnoj pećini od preko 100 m3“. Niti je Pisani kamen kod Krasna niti je kako znamo natpis na pećini, a i jedna i druga pogrješka dr. Brunšmida leže u činjenici kako je on prvo istraživanje obradio na temelju podataka koje je, kako i sam govori dobio “iz treće ruke”. To je Brunšmid popravio za tri godine u svom drugom radu (“Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV”, 1901.god.) kada je osobno otišao na teren do Pisanoga kamena. Tada već u uvodu on govori da se Pisani kamen “nalazi na teritoriju upravne općine Kosinj (kotar Perušić), jedno 20 km na jug od sela Krasnoga.

Prvi spomen Pisanoga kamena u literaturi datira u 1835.god. i knjigu Franje Julija Frasa (“Mjestopis iz 1835. godine”), u kojoj on opisujući Kosinj navodi sljedeće: “U šumi Begovača nalaze se tragovi nekadašnjega sela, a dalje, u stijeni kod izvora, nalazi se natpis koji se više ne može odgonetnuti.” Nema nikakve dvojbe da se radi o vrelu Begovača i našem Pisanom kamenu.

Prva znanstvena obrada Pisanog kamena datira, kako je gore spomenuto, u 1898.god. kad Josip Brunšmid u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu objavljuje svoj prvi rad o njemu i naziva ga “Međašnji kamen”. Između ostalog, Brunšmid je značajan i za još jedan važan pronalazak na području Kosinja iz doba Rimskog carstva, a o čemu nas 1902.god. obavještava Vjekoslav Klaić u svom radu (“Građa za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku”): “Okolica grada Kosinja bila je napokon znamenita još za Rimljana. Prof. Brunšmid našao je prošle godine (dakle 1901.god., op. Mance) u današnjem doljnjem Kosinju kamen s latinskim napisom (koji je valjda donesen s brežuljka Basarice), po kojemu se razabire, da je tu nekad stajao u rimsko doba municipium Tesleum.” Sljedeće istraživanje (“Lika u rimsko doba”) provedeno je 1900.god. od strane Karla Patscha koji ga naziva “Granični kamen”. Potom Josip Brunšmid 1901.god. objavljuje (“Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV “) doradu svog prvog istraživanja i uz ostale promjene naziva ga današnjim imenom “Pisani kamen”.

Nakon gore navedenih prvih istraživanja o Pisanom kamenu se pisalo podosta, no manje-više svi prijevodi i opisi Pisanog kamena oslanjaju se na gornje opise Brunšmida i Patscha. Ponekad se mogu pronaći nešto drugačiji prijevodi, no u tim radovima u pravilu se ne spominju načini kako se do određenog prijevoda došlo. Tri istraživanja Pisanog kamena novijeg datuma detaljnije i preciznije obrađuju njegovu problematiku, svaki iz svog kuta gledišta i zaista ih vrijedi pročitati. To su radovi Boška Varićaka-Keranovića (“Pisani kamen, najstariji vodnogospodarski zapis; u Identitet Like – korijeni i razvitak”), Nevena Jovanovića (“Noga filologa – Pisani kamen”)  i Vedrane Glavaš (“The legends of rock: stories landscape and boundaries in the Central Velebit Mountain; u Landscape in Southeastern Europe”). Sve radove možete skinuti na linkovima u popisu literature, koja se nalazi na dnu stranice OVDJE.

Negdje u 20. stoljeću, ali ne prije 1969.god., nepoznat netko iz zasigurno pozitivnog razloga obojao je slova na kamenu, no na žalost time je napravio nepopravljivu i nestručnu pogrješku. Pisanom kamenu nepovratno je oduzeo, kako Neven Jovanović kaže, vrlo važnu kvalitetu: nejasnoću. Danas je izuzetno teško uopće pronaći sliku Pisanog kamena bez oslikanih slova. Ovdje donosimo fotografiju akademika Branimira Gušića, a koja je izuzetno značajna jer jasno pokazuje kako zadnji redak (Đ LATUS I), nedvojbeno pripada natpisu i izrađen je kad i natpis.

***

Pisani kamen povijesni je spomenik nulte kategorije “in situ”. Često se navodi kao kosinjska i velebitska zanimljivost, puno se o njemu pisalo, no u pravilu navodeći saznanja prvih znanstvenika koji su ga obrađivali (Brunšmid i Patsch). Pisani kamen premalo se istraživao nakon Brunšmida i Patscha i postoji tek nekoliko radova koji ga obrađuju. No neki od njih (Glavaš) potvrdili su međuodnos Dolabelinog zida kod Jablanca i Pisanog kamena, što je izuzetno značajno za razumijevanje njegovog natpisa.

Ovim radom željelo se sistematizirati i obraditi sva dosadašnja saznanja o Pisanom kamenu, ali i ponuditi neka nova rješenja dobivena otkrićem novog detalja na Pisanom kamenu. Svakako je potrebno pokušati locirati Mali pisani kamen u Konjskoj dragi iznad Donjeg Kosinja, jer svjedočenja o njegovom postojanju i lokaciji moguće korespondiraju sa zamišljenom linijom Dolabelinog zida.

U svakom slučaju Kosinj je prepun povijesnih zanimljivosti, od kojih uvijek vrijedi istaknuti mogući lokalitet prve tiskare u Hrvata kao i područje autohtonih i najvećih vinograda u Lici. Znamo da je Kosinj i danas bogat nepresušnim izvorima vode, poput vrela Žive vode (Begovače) o kojoj Pisani kamen govori. O kosinjskim vrelima govori i važan pisani izvor (“Kratak i sadržajan opis dviju županija hrvatskog kraljevstva Like i Krbave”) koji potvrđuje postojanje kosinjske tiskare. Autor tog teksta išao je iz Jablanca prema Kosinju te je možda i on, kao i Ortoplini, prolazio uz Pisani kamen: “Odavde (od Jablanca, op. Mance), prešavši planine i šume, silazeći prema nižem području, stiže se u Kosinj. Utvrda se nalazi na uzvisini i od nje su preostale samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana, koji su tu prije obitavali, bilo slavno i nadaleko poznato, vani i u zemlji, dokaz su tiskani ilirski (glagoljski, op. Mance) brevijari, koji su ovdje tiskani, kao što se to čita u bilješci onih brevijara, kojima se sada služe svećenici glagoljaši pri čitanju kanonskih časova.

Ovo je tek mali dio priče o “Pisanom kamenu”. Više i opsežnije možete pročitati, a i pogledati kroz fotografije,  OVDJE.

 

 

Izvor: Ivan Mance | Foto: Ivan Mance

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close