Lička Grabovača je mjesto za “BREAK” u Lici

Pećinski park Grabovača kod ličkog gradića Perušića, jedini takav park u Hrvatskoj, ove je godine posjetilo oko 6.000 ljudi, a bilo bi ih i više da listopad nije bio tako kišan.

Prava je šteta što je čudesna ljepota Grabovače s njezinih osam špilja i jednom jamom u hrvatskim razmjerima još uvijek relativno nepoznata. Pećinski park sa svojim bogatstvom podzemnih krških oblika tek se treba značajnije afirmirati kao jedinstvena prirodna atrakcija poradi koje itekako vrijedi sići s autoputa Zagreb-Split i napraviti “break” u Lici.

Šetnja parkom koji se prostire na 600 hektara jedinstveno je iskustvo u svako doba godine. A cijeli je ovaj kraj idealno mjesto za avanturiste raznih vrsta – speleologe, bicikliste, planinare, a i penjači po stijenama tu mogu doći na svoje na Kalić stijeni visine 969 metara u Donjem Kosinju.

Ljubiteljima vodenih aktivnosti na raspolaganju su rijeka Lika i jezero Kruščica. Jedna od znamenitosti ovoga područja je “Jela Car” u Kosinjskom Bakovcu, najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi. Visoka je 43,5 metara, a opseg joj je 5,42 metra.

Blizu ulaza u pećinski park je i Stari grad Perušić, lokalitet koji se pod nazivom Vrhovina u Buškoj župi spominje davne 1071. godine. U gradu Vrhovina svoju utvrdu izgradili su Frankopani, a 1487. Anž Frankopan poklonio je utvrdu braći Dominiku i Gašparu Perušićuiz Zagore po kojima je Vrhovina dobila novo ime koje se održalo da danas.

U prošle je dvije godine arheološkim iskapanjima prikupljena vrijedna arheološka građa koja svjedoči da je upravo utvrda Starog grada Perušića jedna od rijetkih na ovom području koja je preživjela Osmanlijsku okupaciju u 16. stoljeću.

Jedinstven niz špilja koje čine pećinski park nalazi se dva i pol kilometra od središta Perušića, u utrobi brda Grabovača visokog 770 metara. Najznačajnije špilje u parku povezuje dva kilometra duga Poučna staza Mirka Maleza, nazvana po pioniru hrvatske speleoarheologije, koja vodi šumskim obroncima i usjecima. Pored ulaza u svaku špilju može se ponešto pročitati o njezinoj povijesti. Samogradska, Medina i Amidžina špilja još su 1964. pojedinačno zaštićene kao geomorfološki spomenici prirode.

Tu je i druga, tri i pol kilometra duga Poučna staza “Čovjek i krš” u sklopu koje je i vidikovac Ploče s kojeg puca pogled na Gospić, Velebit i kanjon rijeke Like. Ona je duljinom toka od 78 kilometara druga po veličini ponornica u Europi.

Najduža špilja u parku je Medina (528,1 metara), no za turistički posjet uređena je jedino Samogradska špilja duljine 345 metara na istočnim padinama Grabovače, koja se sastoji od četiri velike dvorane od kojih su neke visoke i po 30 metara.

Samogradska špilja nalazi se u ponikvi u koju se ulazi betonskim stepenicama, a u samoj špilji su kamene, u sigovini ručno isklesane stepenice stare više od 100 godina. Temperatura špilje u prosjeku je 8 stupnjeva Celzijusa, te o tome treba voditi računa prilikom obilaska, kao i o prikladnoj obući.

Ulaskom u špilju najprije se nađete u Perušićkoj dvorani koja će nekoga podsjetiti na katedralu. Iz nje se ulazi u Frasovu dvoranu, treća je dvorana Ivana bana Karlovića, a četvrta – i najljepša – Kukuljevića dvorana koju krasi najljepši špiljski nakit. Stalaktiti i stalagmiti, kao i stalagmati, koji nastaju kada se stalaktiti i stalagmiti spoje, rastu ovdje iz dana u dan. Nadzornik parka Tomislav Špeharkazat će kako za nastanak samo jednog centimetra takvog špiljskog ukrasa, ovisno o količini vode koja se procjeđuje kroz strop špilje, treba oko 15 godina.

A voda obogaćena otopljenim ugljičnim dioksidom mehaničkom i kemijskom snagom razara i otapa karbonatne stijene na površini reljefa i u podzemlju Grabovače. Tako su na površini nastale bezbrojne škrape, kamenice i ponikve, a u podzemlju jame i špilje.

Samogradska špilja lani je obilježila 125 godina otkako je prvi put otvorena za posjetitelje. No, i prije toga ulazilo se u špilju, pa tako jedan od krasopisom ispisanih potpisa na zidovima špilje datira iz 1885. godine. Ima zapisa o tome kako su u špilji pronađeni ulomci keramičkog posuđa i kosti koje datiraju iz kasnog brončanog te željeznog doba, no ne zna se gdje su ti nalazi završili.

Špiljski stanovnici šišmiši u Samogradskoj su špilji zbog turista nešto rjeđi nego u ostalim grabovačkim špiljama.

Javna ustanova za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode Pećinski park Grabovača skrbi o zaštićenim špiljama, a ove godine pomogla im je i grupa volontera iz Francuske. Održavaju se ovdje škole u prirodi i različite edukativne radionice.

Rado bi za posjetitelje otvorili još koju špilju, no to zahtijeva investicije, a novca nedostaje i za održavanje postojećeg stanja, kaže ravnateljica parka Katarina Milković, jedna od samo troje zaposlenih u ustanovi.

Trenutačno se, kaže, radi na proširivanju granica parka s ciljem da Grabovača preraste u regionalni park.

Naime, pojašnjava Milković u razgovoru za Domosferu, obavili su različita istraživanja na ukupno oko 5.000 hektara parka i šire okolice te Ministarstvu zaštite okoliša i prirode poslali odgovarajući zahtjev. On je odobren te proslijeđen Agenciji za zaštitu okoliša i čega se odgovor. Ako postanu regionalni park zaposlit će još jednu do dvije osobe, te intenzivnije raditi na sprečavanje devastacije toga područja na kojem je pronađeno 40 špilja i jama, a tu je i niz arheoloških lokaliteta, rijetke biljke i životinje… No, neka su područja još minski sumnjiva, pa nisu mogla biti istražena.

U PP Grabovača pripremaju i projekt velikog Geoznanstvenog edukacijskog centra za što im je UNDP isfinancirao preliminarnu studiju. Od općine Perušić dobili su zgradu starog Doma kulture koju valja renovirati i opremiti te bi se ondje uredio posjetiteljski centar. Cijeli projekt bio bi vrijedan oko pet milijuna eura, a uz pomoć multimedije posjetiteljima bi ispričali priču o nastanku čudesnog pejzaža dinarskog krša. Kandidirali su se i na natječaj Ministarstvu turizma za financiranje projektne dokumentacije.

---

Tekst: Nives Matijević/ domosfera.hr