SvijetTurizam

Iz hrvatsko-srpskog restorana u New Yorku: Amerikanci vole kajmak, karađorđevu šniclu i njoke sa škampima

INTERVIEW

Restoran “Selo” u njujorškoj četvrti Astoria prvi je hrvatsko-srpski restoran koji je ikada otvoren u SAD-u.


Ideja je to Istrijana Elvisa i Užičanke Suzane, bračnog para koji se u Sjedinjenim Američkim Državama upoznao i zasnovao obitelj. Njihova kulinarska avantura je započela prije nešto više od pola godine, a zašto su restoran nazvali “Selo”, što sve gosti mogu naći na meniju i kako Amerikanci reagiraju na hrvatsku i srpsku kuhinju, Elvis je otkrio u razgovoru za turistički magazin The Plitvice Times.

Kako je počela vaša priča u Americi?

Došao sam ovdje devedesetih s roditeljima. Inače smo iz Labina, a od početka u Astoriji Sunnyside. U New Yorku sam završio fakultet i školu, bavim se većinom nekretninama. Restoran je nešto novo, 6 mjeseci radimo, a bila je to više ženina ideja nego moja.

Hokej sam igrao kao klinac, čak i za Medveščak u Zagrebu i za Crvenu zvezdu u Beogradu. Još uvijek igram dva puta na tjedan kao hobi. Preko hokeja sam upoznao neke od najboljih prijatelja u životu koje imam.

Kada ste otvorili restoran i zašto?

Htjeli smo hranu i kulturu naroda s područja bivše Jugoslavije pokazati Amerikancima. Ovdje nema puno hrvatskih, srpskih, bosanskih ili crnogorskih restorana. Amerikanci imaju samo pet-šest vrsta restorana i to samo u većim gradovima – broj jedan je francuski, broj dva je talijanski, slijede grčki, kineski, sushi – japanski, postaje popularan i meksički.

Zašto je restoran “hrvatsko-srpski” i koja je razlika između okusa?

Volim reći “od mora i od planina” umjesto “hrvatsko-srpski”. Ja sam iz Hrvatske, a žena mi je iz Srbije. S hrvatske strane hrana je slična talijanskoj i grčkoj kuhinji, koju Amerikanci već poznaju, dok su im bosanska i srpska jela nova, čak i Hrvatima s mora je nova Karađorđeva šnicla.

Chefovi kuhinje koji su izmislili menu su moja mama i moja svastika. Njih dvije, kao i dva naša kuhara, pohađali su školu Lidije Bastijanić koja je popularna u Americi, tako da ona ima veliki utjecaj kod nas. Hrvatska hrana više je riba, hobotnica, njoki, škampi itd., a srpska ima više mesa, ćevapa, gurmanske pljeskavice… Dva najveća specijaliteta koje prodajemo su Karađorđeva šnicla i njoki sa škampima.

Zašto hrvatsko-srpski, a ne balkanski?

Trebao je biti balkanski. U grupama na društvenim mrežama pozvali smo ljude da glasuju i u svim američkim grupama su izabrali naziv “croatian-serbian”. Specifičniji je jer Dubrovnik (Game of Thrones) i Dalmacija su popularni među Amerikancima, idu i u Beograd, Sarajevo da vide te zemlje tako da točno znaju što dobivaju. A da smo stavili naziv “balkanski” – Balkan je dosta velik tako da to ne bi bilo toliko specifično i direktno. S druge strane, naši ljudi su rekli u grupama da bude “balkanski”. Odlučili smo se ovako.

Tip restorana?

Restoran je za sve događaje – i za sastanke, proslave rođendana, ljubitelje žive glazbe, svadbe… tako da dosta stvari se tu događa. Možete doći na kavu i palačinku, ili s društvom proslaviti rođendan.

Spomenuli ste večernji program – kada su događanja i tko svira? Kakav se tip glazbe može čuti?

Imamo glazbu petkom ili subotom od 8 do 12 sati navečer, a pjevači su iz Hrvatske, Srbije, Bosne, Crne Gore…Ne dozvoljavamo nacionalističke pjesme, sve drugo može, čak i američku glazbu sviraju. Većinom su to glazbenici koji tu žive i rade, a glazbom se “bave sa strane”. Imaju svoj posao od ponedjeljka do petka, a vikendom sviraju po našim mjestima ili po svadbama. Ponekad nedjeljom budu klape poput Laganina i Astoria. I naša šefica kuhinje je članica jedne klape.

Imate i malu terasu? Koja je priča sa zakonima u New Yorku, nakon korone što se tiče terase?

Grad je dozvolio da svaki restoran ima terasu, to je nekad bio parking na ulici i većini je to ok jer za vrijeme korone ljudi nisu smjeli jesti unutar restorana. Trenutno tko nije cijepljen mora sjediti vani tako da terasa dobro dođe.

Koja je priča sa suprugom? Zanimljiva ste kombinacija – vi ste Hrvat, a ona je Srpkinja. Koliko dugo živite zajedno?

Zajedno smo već 12 godina. Suzana i ja smo se upoznali 2010. ovdje u Americi i imamo 3 kćerke. Živimo u Astoriji, a restoran nam je “četvrta kćerka”. Bio sam kod njenih u Užicama i ona je bila kod mojih u Labinu. Nismo znali da su za vrijeme bivše Jugoslavije Dom zdravlja Labin i Dom zdravlja Užice bili pobratimljeni, tako da je dosta ljudi išlo i na jednu i na drugu stranu To nas je baš iznenadilo pa možda je to bila sudbina.

Koje su glavne razlike u mentalitetu između Balkanaca i Amerikanaca?

Ponekad je baš teško s našim ljudima raditi, mislim da je Amerikance malo lakše zadovoljiti. Njima je uvijek sve “good”, dok su naši ljudi jako iskreni i odmah ti kažu sve što misle. To je i dobro i loše u nekim situacijama. Mislim da Amerikanci više razmišljaju kroz kapitalistički sistem, a Balkancima je više stari socijalistički – znači u Americi – “ne pitaj što tvoja država može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za nju”, a doma kod nas na Balkanu je – “državo, čuvaj me, pazi me da imam sve što treba.”

Meni je čudno kako su na Balkanu religija i država povezani. Po meni to gdje si rođen i kako se osjećaš nema veze s tvojom religijom. U Americi su svi Amerikanci. Možeš u 5 godina ne reći 2 riječi na engleskom, a biti Amerikanac, neće ti nitko reći da nisi. Doma kod nas možeš doći iz Bosne u Istru i živjeti 4 generacije u Istri, ali ćeš uvijek biti Bosanac umjesto Istrijanac.

Kako nabavljate namirnice, ipak je riječ o specifičnoj kuhinji? Je li komplicirano imati u New Yorku hrvatsko-srpski restoran?

Za vrijeme korone bilo je teško nabaviti naše namirnice. Imamo nekoliko dobavljača koji nabavljaju samo za Hrvatsku, samo za Srbiju i samo za Bosnu. Tu je i velika kompanija koja djeluje u cijeloj Americi i od njih možeš kupiti naše stvari, kao i rumunjske i bugarske. Tako da se to dosta raširilo u zadnjih 10-20 godina. Nije lako, ali nabavljamo. Imamo i 2 dobavljača vina iz Hrvatske, dok treći donosi vina iz Srbije i Crne Gore.

Kakvi su komentari naših domaćih gostiju na vaš restoran?

Danas je sve online i gosti ostavljaju recenzije na internetu. Imamo dobre recenzije, mislim da smo na Googleu 4,8 od 5 zvjezdica. Ako nešto ne valja, to promijenimo. Restoran vodimo obiteljski i uvijek je netko tu da sasluša ljude, tako da se stalno mijenjamo i popravljamo.

Omjer domaćih i stranih gostiju?

Astoria je inače kvart u kojemu žive ljudi koji su podrijetlom s cijelog područja bivše države. U početku je bilo 90% naših gostiju i 10% Amerikanaca. To se polako mijenja, sad smo na 60% naših gostiju. Preko društvenih mreža sve više ljudi saznaje za nas, dobre su recenzije i sve više Amerikanaca je počelo dolaziti, čak i na živu glazbu ili kad prikazujemo naše utakmice. Cilj nam je da dođemo na 50:50, čak i više Amerikanci da dolaze.

Kako Amerikanci reagiraju na ovu kuhinju, jesu li zadovoljni?

Jesu, porcije su im ogromne, dok su našim ljudima male porcije. Jako vole kajmak I imamo dosta jela s kajmakom pa im je teško objasniti što je to dok ne probaju. Pogotovo vole hranu s bosanske, srpske i slavonske strane – poput karađorđeve šnicle, gurmanske, mlinaca. To nisu nikad vidjeli, dok su istarsku i primorsku hranu upoznali u grčkoj i talijanskoj kuhinji.

Koliko je bitna lokacija, zašto ste otvorili restoran na Broadwayu u Astoriji?

Tu živimo i tu nam djeca idu u školu. Nalazi se na Broadwayu jer mora biti na glavnoj ulici kako bi došlo što više Amerikanaca, dok će naši ljudi doći gdje god da staviš restoran.

Kušali smo danas Angry Burger – koja je njegova priča?

Angry Burger je nešto što sam ja izmislio. Inače, kad roštiljamo s Amerikancima, svi oni žele hamburger. Ja nemam puno hamburgera, ali imam puno ćevapa. Stavio bih u lepinju 4-5 ćevapa sa sirom, malo pikantnog sosa i rajčicu. Tako je nastao Angry Burger – ljuti burger s ćevapima kojeg Ameri baš vole.

Zašto ste nazvali restoran “Selo”?

Bilo je glasanje za ime koje ćemo koristiti i “Selo” je dobilo 89 posto glasova publike. Astoria je kao malo selo u New Yorku, ovdje se svi znaju.

Poruka za kraj

Kad dođu naši ljudi ovdje u New York, neka dođu do “Sela” i probaju našu hranu. Vidjet će da je malo različita od hrane na koju su doma navikli, tu su i neke stvari koje nisu nikad probali. Svaka malo mjesto u našem kraju ima svoje selo, svoju hranu i svoje specijalitete – tako je i kod nas.

Restoran Selo možete zapratiti na Facebooku ili Instagramu, dobar tek!

 

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close