Ivan Mance, autor knjige “Kosinj – izvorište hrvatske tiskane riječi” za LikaClub govori kako je nastala ideja za pisanje knjige, hoće li doći i nastavak i još mnogo toga…
Bok Ivane, recite nam nešto o sebi!
Zovem se Ivan Mance, rođen sam, živim i radim u Zagrebu, a po ocu sam porijeklom iz Gornjeg Kosinja. Vodim poslove zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša. Diplomirao sam sigurnost, smjer zaštite na radu, na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu, predbolonjski magistrirao informacijske znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, te sam trenutno doktorant 3. godine doktorskog studija informacijskih znanosti Sveučilišta u Zadru. Zaštitom na radu i zaštitom od požara bavim se 19 radnih godina, a od upisa na znanstveni magisterij počeo sam istraživati procese organizacije zaštite na radu te informacijske znanosti. Imam objavljenih 10 radova, a od toga je 6 znanstvenih radova iz gornje problematike.
Kako se rodila ideja za pisanje knjige „Kosinj – izvorište hrvatske tiskane riječi”?
Ideja o knjizi rodila se na poslijediplomskom znanstvenom magisteriju, vezano uz kolegij Uvod u znanstveni rad, a gdje smo trebali proanalizirati rad, knjigu, istraživanje nekog stručnjaka i sl. Ja sam odabrao Zvonimira Kulundžića (pokojnog publicistu koji je prvi znanstveno popularizirao Kosinj kao moguću prvu tiskaru u Hrvata) i njegov rad o Kosinju. Prof. Žugaj (koji je vodio taj kolegij) bio je strah i trepet, rijetko i teško se kod njega prolazilo. Kad sam obradio Kulundžića i Kosinj te došao na usmeni ispit, dobio sam 5. Mislim da sam jedini koji je ikada kod Žugaja dobio 5, uz njegov komentar da mu je izuzetno zanimljivo to što sam obradio i da bih ozbiljno trebao razmisliti to proširiti i napisati knjigu. On je dakle bio okidač te 2006.god., i tako sam krenuo, istraživao, čitao, prikupljao materijale, analizirao, pisao, rad je trajao 6 godina i 2013.god. na 520 obljetnicu tiskanja naše prve tiskane knjige izašla je i moja knjiga.
Što Vam je bio izvor infomacija?
Kako se nikad nitko nije sustavno bavio kartografijom Kosinja u kontekstu tiskare, smatrao sam da i to treba pokušati obraditi. Po bespućima interneta proanalizirao sam doslovno tisuće i tisuće geografskih karata, od 16. do 20. stoljeća te naišao na zanimljive podatke. Svi su do mene više manje spominjali kako je Kosinj bio značajan renesansnim kartografima jer se pojavljuje na 11 karata tog razdoblja. Ma ne pojavljuje se na 11, nego na 86 karti koje donosim u knjizi i to kroz 15 različitih toponima. Od poznatog Cosin, Kosin do gotovo neprepoznatljivog Rheissin. Najpoznatiji renesansni kartograf Mletački Giacomo (Jacopo) Gastaldi prvi donosi Kosinj na svoje karte Italije i to prikazujući kosinjsku regiju kroz tri toponima koja sam ja detektirao i pozicionirao. Cosin – koji se odnosi na stari grad Kosinj (Kosinjski Ribnik, lokalitet kosinjske tiskare), Bachiache – koje se odnose na Boćać (kosinjska srednjevjekovna župa), lokalitet Donjeg Kosinja, a uz koji iscrtava i jezero – jer je prije hidroelektrane Kosinj redovito potapala Lika u proljeće i jesen, te Busanch flume – odnosno Bušku rijeku, rijeku župe Buške (također srednjevjekovna župa), a koja je ništa drugo nego rijeka Lika. Zašto bi najpoznatiji Mletački kartograf renesanse, na kartama Italije prikazivao kosinjski kraj kroz čak tri toponima, a ne prikazuje npr, Zagreb i mnoge druge veće i važnije gradove? Odgovor pročitajte u knjizi.
O čemu knjiga točno govori?
Knjiga uz moju kartografiju analizira i svu problematiku oko prve tiskare u Hrvata jer nakon Kulundžića i Kosinja pojavljuju se i druge teze oko lokaliteta prve tiskare poput: Modruša (potpuno promašeno, potpuno znanstveno nekorektno doneseno u javnost), Roč, Isola, Senj i Venecija. Koliko drugi lokaliteti “piju vodu”, gdje su otvorena pitanja i problemi, također pročitajte u knjizi.
Postoji li nešto što biste htjeli dodati u vezi kosinjske tiskare?
Ima jedna zanimljivost — o kosinjskoj tiskari pisali su i prije Kulundžića. On je pronašao 11 izvora, ja u knjizi donosim 21 izvor. Nema jasno nikakvih pisanja o Roču, Modrušu i drugima, osim Venecije koja se spominje onako usput, kad već nema boljih saznanja.
Kakvi su Vam planovi za dalje, hoće li knjiga dobiti nastavak?
Istraživanja se nastavljaju, radi se na drugom izdanju knjige, pa je tako napravljeno za drugo izdanje poglavlje znamenitih Kosinjana kroz povijest, broj karata na kojima se Kosinj pojavljuje sa 84 porastao je za sada na 110, izvori koji prije Kulundžića pišu o kosinjskoj tiskari sa Kulundžićevih 11, u kako sam rekao knjizi donosim 21, no u međuvremenu su porasli na 33.
Bavite li se još kojom tematikom iz Kosinja?
Kosinj je bio poznat i po svom vinogradarstvu, iako bi na prvu to bilo za rubriku vjerovali il ine, no Kosinj je zaista imao vinograde i to 40 hektara vinograda. Nedavno preminuli Boško Varićak-Keranović dosta se sa time bavio, no malo je objavio, pa sada dovršavam rad pod nazivom: „Povijest kosinjskog vinogradarstva“, a u kojem će biti donesena opsežna analiza kosinjskih vinograda, koji su se čak prikazivali i na austrougarskim kartama. Rad bi trebao biti dovršen do kraja godine te objavljen negdje do proljeća sljedeće godine.
Nešto za kraj?
Kosinj mi je postao istraživačka opsesija, a zahvaljujući digitalizaciji starih karata, materijala, radova, knjiga u našim i stranim Nacionalnim knjižnicama, preko kojih su ti materijali dostupni On-line, zaista danas možete jako puno toga pronaći ako znate gdje i kako. Jasno sve skupa povezati u suvislu priču zahtjeva vremena, poznavanja lokalne povijesti i td.
Na Kaptolu, u svibnju 2016.god. imati ću predavanje “Kosinj – Kolijevka hrvatskog tiskarstva”. Ulaz će biti slobodan stoga koristim priliku da pozovem Vas i vaše čitatelje da se pridružite.
Ovu zanimljivu knjigu koja širi vidike ličke kulture možete naručiti na sljedećem linku web knjižara. Rad gosp. Mancea pratite na Facebooku Kosinj – izvorište hrvatske tiskane riječi.