INTERVIEW – Damir Karakaš: ” Mislio da se borim za poštenu i pravednu državu. A ono ruglo od države”

LIKACLUB

Ovaj put intervjuirali smo poznatog hrvatskog književnika i karikaturista Damira Karakaša. Poseban je po mnogočemu, životni put vodio ga je diljem svijeta, a živi od književnosti i za književnost. Porijeklom je iz Plašćice nedaleko Brinja, danas ima troje djece, vratio se u Hrvatsku nakon studija u Francuskoj, nacrtao nebrojeno karikatura.  Poznat je po otvorenosti i konkretnosti stavova koje zastupa, samokritičan je i kritičan prema drugima. Što nam je odgovorio na pitanja o svom životu, književnosti te Lici, čitajte u sljedećim retcima.

Bok gosp. Damire. Iza vas su brojni romani, karikature i priče. Međutim, krenimo od porijekla. Plašćica, recite nam o Plašćici nekad i sad. Koje su sličnosti, a koje razlike? Koliko se brinjski kraj promijenio?

Kad sam bio klinac bilo nas je u Plašćici oko pedesetak, sad je ostalo svega petero ljudi. Bio je tada u selu jedan crno bijeli televizor, jedan program pa bi se zimi svi skupili kod tog čovjeka i gledali, kao neko malo kino. Kad nije bilo zime i snijega onda se radilo, jer na selu uvijek imaš nešto za radit, košenje trave, vršidba, kopanje krompira, drva za zimu, ja sam najviše čuvao stoku po šumi, kad bi se predvečer mi čobani spuštali dolje prema selu, svirali bi velike trube takozvane trumbike koje bi sami napravili od lijeskove kore. Sve se promjenilo, sela, gradovi, ljudi, način života, a ono što su nekad ljudima bili molitvenici, danas su im postali ajfoni.

Kada ste otišli iz Like? Koji su bili glavni razlozi?

Pa otišao sam u tada poznatu senjsku gimnaziju, to je bila jako teška škola, strogi profesori. Onda sam otišao na fakultet u Zagreb, ja sam jedan od prvi studenata iz našeg kraja, možda i prvi, tada svatko nije studirao, samo najbolji đaci. Odlično sam crtao, još u srednjoj školi radio sam karikature i ilustracije za najpoznatije novine u Jugoslaviji, dobivao nagrade. Ali, u studiranju sam se pogubio, nisam znao što bih, pa sam studirao više fakulteta, na kraju od svega toga izvukao jednu diplomu. Inače, sa faksa sam svako ljeto dolazio kući radit na poljoprivredi jer je moj stari govorio, u Zagrebu si cijelu godinu izležavao i učio, a sad nešto i radi.

Poznati ste hrvatski pisac. S obzirom da ste Ličan, koliko vam je to bila prednost, a koliko nedostatak u karijeri? Jeste li se borili protiv stereotipa?

Za sve sam se u književnosti sam izborio, nikada nisam imao pomoći ni od koga. Naprotiv, mnogi su me pokušali zaustaviti ali nisu uspjeli jer kada blokiraš rijeku, ne daš joj da više teče svojim putem, ona će još više ojačati, narasti i jednog dana srušiti sve te prepreke i nastaviti svoj put.

Sjetite li se Brinja? Koliko česte putujete tamo?

Imam troje djece pa kad god imam vremena volim ih odvesti u rodni kraj da uživaju u tim ljepotama. Tamo u mome selu je i jedna od mojih harmonika pa svaki puta i zasviram ličko kolo, malo svirkom plašim vukove.

Što kažete na političke okolnosti i razvoj Brinja i drugih dijelova Like?

Bio sam u ratu, na prvoj crti, mislio da se borim za poštenu i pravednu državu. A ono ruglo od države. Glavni nacionalni interes je, kako na razini Like tako i na razini Hrvatske, use, nase i podase. Pa stalno, tko je Hrvat, tko je Srbin, tko je Indijanac. Kao da je to u životu važno. Važno je da si čovjek. Svi smo mi rođeni kao ljudi, a to da smo Hrvati, Srbi, Indijanci, to je slučajno.

Koliko je autocesta dobra, a koliko loša, za lički kraj?

Ova autocesta napravila je od Brinja isto ono što napravi pruga koja na divljem zapadu zaobiđe neki grad za kojeg se pročulo da u njemu nema više zlata. Tako da je ta brzina još više izolirala Brinje. Kad se samo sjetim, Brinje je nekad imalo kino, bolnicu, tri tvornice, dva rokenrol benda, radnje, trgovine, hotele, puno mladih, veselih ljudi, pa legendarni kafić koji se zvao Santana.

Koliko činjenica da ste Ličan, utječe na vaše pisanje? Dobili ste mnoge nagrade, spomene li se na dodjelama porijeklo?

Umjetnost onakvu kakvu je ja zamišljam ne smije služiti da bi zabavljala narod, nego stalno propitkivati, kopati, suočavati, pa i provocirati. Najlakše je hvaliti, govoriti sve je super, Lika je Švicarska i zatvarati oči.

Otkud crpite inspiraciju i priprema li se novi roman?

Živim od književnosti, i za književnost. Sad radim novi roman o djetinjstvu i zove se Sjećanje šume. Šuma zna puno priča, puno tajni. Kažu da svaki pisac ima pravio na samo jedan takav roman o djetinjstvu.

Koji su vas se književnici posebno dojmili, imate li uzora?

Uvijek sam volio čitati, sve do čega sam dolazio. A ima puno pisaca koje volim, Kafka, Čehov, Raymond Carver, ali ja sam uvijek tražio svoj put. Imao sam svoje snove, jer što je čovjek bez snova. Neke sam ostvario, neke nisam. Ali, kažu Kinezi, jao onom kome se svi snovi ostvare.

Igrani film koji vas je proslavio u Hrvatskoj je Kino Lika. Koliko je to utjecalo na Vas i planirate li se opet uhvatiti u koštac sa sličnim provokativnim temama?

Umorio sam se od objašnjavanja nekim našim ličanima šta je igrani film, dokumentarni film, fikcija, ne mogu više. Ne muči ih što se oko njih krade, pljačka, laže, ubija, gura prst u anus košarkašici u Gospiću, a onda se na ličkom sudu to proglasi rukovanjem, ali ih muči jedan film. Ali, možemo i ovako, ima ljudi koji ne vole film Kino Lika, i to je u redu, zašto bi ga morali voljeti, ni meni se mnogi filmovi ne dopadaju. Ali ima ih koji vole taj film. A ima i tih nekih ljudi koji nisu ni pročitali knjigu Kino Lika, niti pogledali film, ali svejedno pričaju protiv mene nevjerojatne gluposti. Kao onaj pop šta je stavio na registarske pločice ZG – ANGELO pa juri po promocijama Nives Celzijus.

Za kraj, koja je Vaša poruka za sve mlade u Hrvatskoj? Isplati li se ostati ovdje ili je bolje otići trbuhom za kruhom (ili znanjem)?

Neka svatko odluči sam što je za njega najbolje. Ja sam bio po raznim gradovima, Bordeauxu, Parizu, Minhenu, Londonu, Kairu, Pekingu, i bilo mi je super.

 Hvala Vam, sretno u budućem pisanju i životu! 

Foto: Privatna zbirka fotografija

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u