Ovogodišnje muzičko druženje rock-bendova sa ovih prostora i njihove publike pod nazivom „Osamdesete su bile godine“ osim lijepog vremena, dobre muzike okupilo je i veliki broj posjetilaca sa svih strana; Od Gospića, Otočca, Senja, preko Brinja i sve do Ogulina i Zagreba. Ali ne samo iz ovih naših gradova, već i iz drugih država. Teško je reći točan broj jer tu nema prodaje ulaznica, no prema automobilima koji su zakrčili glavnu prometnicu kroz Brinje, a i dobrano popunjenoj Pisti podno Sokolca, bilo je tu više stotina ljudi, doslovce od 7-80 godina.
Tu se više nema što reći- brinjske „osamdesete“ polagano su, nakon svih ovih godina, nadmašile same sebe i prerasle u brend. Uzrok tome svakako je i ideja samih „osamdesetih“ – okupljanje i druženje generacija odraslih na muzici jednog vremena. Brinjske osamdesete nisu gitarijada ili koncert zvijezda, nisu takmičenje bendova, tko je“ jači u zvuku“ tko bolji… jer okupljaju se bendovi koji više ne postoje tridesetak godina, (uz pojedine izuzetke poput Likosa, osnovanih davne 1964. godine i koji u raznim postavama traju i danas). Na kraju krajeva, svi mi smo u nekom trenutku davnih godina svirali jedni sa drugima; Gospićani, Otočani, Senjani, Brinjaci, Ogulinci. Poznajemo se dugo vremena, družimo se i nakon što smo prestali svirati, a i dalje nam je ljubav prema rocku ista poveznica.Zato svi bendovi dolaze u Brinje svirati sasvim besplatno i o svom trošku.
Srećom, tu imamo veliku podršku kroz pokroviteljstvo Općine Brinje i načelnika Zlatka Fumića, kao i Turističke zajednice Općine Brinje i njene direktorice Mire Špehar. Osim što nam omogućavaju svirku na profesionalnom ozvučenju redovito se pobrinu da muzičari ne ostanu gladni i žedni. Znamo da su danas financiranja ovakvih skupova posebice u malim općinama nešto na što se teško odlučiti dati novac, ali eto, općina nas pomaže već sedmu godinu, posebice kroz zadnje dvije, a kada se zbroje sve emocije i oduševljenje onih koji dolaze u Brinje tog dana onda je jasno kako se iz toga dobilo puno više od uloženog. Jer nečeg sličnog nema nigdje drugdje, takvih osjećaja i atmosfere među ljudima iz raznih mjesta i zemalja nema nigdje drugdje, a sve u nečem tako „trivijalnom“ kao što je muzika od prije četrdeset i više godina.
Specifičnost brinjskih osamdesetih je baš ta pozitivna energija, između muzičara i svih onih koji dođu toga dana u Brinje. Pozitiva na najjače.
U Brinju su nas ove godine tako opet rasplesali i u ona vremena vratili Bijeli oblaci, TNT, Levant, Likosi, Master. Svirku su otvorili posebni gosti, šesnaestogodišnjaci iz Gospića, grupa Viroza. Ono što ih je „kvalificiralo“ za taj status je što je jednome od njih tata u Likosima (oba gitariste – što dokazuje onu o iveru i kladi), a i ono što je svima nama koji smo kao klinci počeli svirati tih davnih godina – bila tadašnja ultimativna želja; svirati na velikoj bini pred puno ljudi, sa ozvučenim instrumentima i na velikom razglasu.
I kakvi bi mi bili danas kada im to ne bi omogućili i dali priliku?
Svirku su dalje nastavili „starci“ pa su tako Pistom parale stvari Dire Straitsa, Creedencea, Free-a, Led Zeppelina, YU grupe, Smaka, Parnog valjka, Rundeka, Demona, Tine Turner, Toto-a, Bon Jovia, Bareta, Denis&Denis, Leb i sol, Atomskog skloništa i mnogih drugih velikana.
Plesalo se, pjevalo, pljeskalo, skakalo, popilo pive i dobro provelo. A što bi i trebalo više?
Sad sve te emocije ljetne večeri na Pisti ispod Sokolca spremamo duboko u ladice sjećanja koje ćemo izvlačiti kada nam bude trebalo kako bi si olakšali svakodnevne brige.
Sve do slijedećeg ljeta i novih „Osamdesetih“.Vidimo se!
Izvor: Marjan Prpić | Foto: Marjan Prpić, Kristijan Prpić
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English