Vijesti

Engleska perspektiva na lički način

Ošo braca u Englesku. U tri navrata unutar godine dana, ukupno 42 dana. Tri puta Manchester, dva puta Liverpool i jednom prijestolnica London. Jednom turistički i dva puta po radnom zadatku.  Neću naširoko o prirodi, spomenicima i znamenitostima. Ovo je jedno kraće predstavljanje cijelog sistema, nekoliko gradova sa svojim zanimljivostima, te Engleske kao jedne iznadprosječno otvorene zemlje, zemlje nogometa i nadasve business-friendly zemlje.


Multikulturalna, razvijena zemlja

Engleska je sastavnica Ujedinjenog kraljevstva i broji bliže 50 milijuna stanovnika.

Dea-lá! Bonne journée! Buen día! Buona giornata! Goede dag! Dobar dan! ुभ दिवस शيوم جيد ਚੰਗਾ ਦਿਨ Καλή σας μέρα ថ្ងៃដ៏ល

Tako bi me pozdravljali ljudi koje sam upoznao, pričao s njima i bio u neposrednom kontaktu da su to radili na svom materinjem jeziku. Hindu, Arapski, Irski, Francuski, Španjolski, Grčki, Punjabi, Nizozemski, Hrvatski, pokoji s Afričkog kontinenta… Neke sam sigurno preskočio. Multikulturalnost se vidi u svakom dijelu kraljevstva i govori o otvorenosti ove zemlje ljudima, prilikama i idejama.

Engleska je visoko razvijena industrijska zemlja. Poljoprivredna proizvodnja zadovoljava 60% vlastitih potreba za hranom. Pšenica, zob, žitarice, krumpir, šećerna repa prevladavaju engleskim poljima i malo koji dio zemlje je ostao neobrađen ili neiskorišten na bilo koji način. Da ne bi bilo da su „seljačka“ zemlja, u Londonu imaju jedno od najvećih financijskih centara u svijetu. Banke, osiguranja i mnoge tehnološke tvrtke imaju svoja sjedišta u Londonu. Visoko je razvijena i avio, vojna, farmaceutska i kemijska industrija. Što se auto industrije tiče dovoljno je spomenuti Bentley, Jaguar, Rolls-Royce, Aston Martin, Land Rover…

Prosječni Englezi, za razliku od prosječnih Ličana niti kradu drva, niti se trgaju od bilo kakvog drugog posla. Žive od državnih benefita koje im priređuju imigranti. Tako mi se činilo u Manchesteru gdje su narodi i rase najviše izmješane, a „imigrantski dućani“ brze hrane, kikljice, elektronika i razne usluge na sve strane.

Otvorena ekonomska politika u zemlji gdje pri pokretanju posla nema puno gnjavaže s papirima, raznim izmišljenim zakonima, sviđanja podobnima i sl. pogodna je freelancerima i ostalim mladim ljudima koji žele konkurirati na tržištu, raditi i od toga živjeti bez da pri pokretanju i vođenju posla prolaze križni put. Najčešći oblici poslovanja su Solo-trader i Limited company. „Solo traderi“ su samozaposleni što ne znači da ne mogu zapošljavati druge, ali su sami odgovorni za poslovanje tvrtke. „Limited Company“ je sličan oblik poslovanja kao društva s ograničenom odgovornošću kod nas. Jednom se balkancu zbog lakoće pokretanja posla čini da ima prostora za razne manipulacije i malverzacije, ali nije tako. Zakoni jesu “jednostavniji”, ali zakoni postoje i teže ih je zaobići. Isto kao i moguće kazne.

Jedna funta jednako je 9,6 naših kuna, a za Hrvate sa prosječnim hrvatskim plaćama život u Engleskoj je skup. Izlasci u pubove su skup sport gdje za turu piva za 6 osoba morate izdvojiti i do 200kn. Prosječna cijena jednog piva je oko 3,5 funti. Za razliku od naših pubova, u svakom engleskom pubu se može i jesti, također ne baš jeftino. Isplativija varijanta je igrati se Jamie Olivera i kupovati namirnice u marketima koji su cjenovno skoro u rangu s Konzumom, Lidlom i ostalom „zarez devedest i devet“ ekipom.

Glory, glory Man United

Manchester je industrijski grad smješten u sjeverozapadnom dijelu Engleske i broji oko pola milijuna stanovnika, sa širom regijom i do 2,6 milijuna. Grad nogometa, pedera, zabave i grad u kojem nema usluge ili proizvoda koja ne bi pronašla svog kupca.

jure mraovic

Hrvatska u Splitu ima „najsportskiji grad na svitu“, a Engleska u Manchesteru najnogometniji grad u Engleskoj i u svijetu. U zadnjih 8 godina naslove prvaka Engleske 7 puta su osvajali klubovi iz Manchestera. 2 puta Manchester City, i 5 puta Manchester United koji je za „subjektivne“ nogometne fanatike najveći klub na svijetu, a za „objektivne“ među 4-5 najvećih . Ovih prvih je i statistički najviše u svijetu. Obilazak Old Traforda, koji nosi nadimak „teatar snova“ je priča za sebe, posebno nekome tko je odrastao gledajući to sve na TV-u, španajući PlayStation i znajući brojeve cipela svakog igrača. Od razgledanja bogatog muzeja, do ulaska kroz tunel i šetnje uz travnjak. Tu su nekad igrali Beckham, Cantona, Keane, Giggs, Robson, Charlton, Scholes, Best, Ronaldo, a još igraju imena poput Rooneya, Van Persiea, Falcaa… U planu je bio i odlazak na utakmicu, ali je ona bila odgođena. To ostaje neprežaljeno tim više znajući da se utakmice odgađaju možda jednom godišnje.

Manchester je valjda jedini grad u Engleskoj koji ima svoj gay district, tamo zvani Gay Village.

Here comes the Sun…

Liverpool je grad na istočnom estuariju rijeke Mersey udaljen sat vremena vožnje od Manchestera, broji oko 400,000 stanovnika. Pomorski grad, grad Beatlesa, grad poznatog nogometnog kluba, pjesme svih navijača „You’ll never walk alone“, i čini mi se etnički najčišći grad. Obala svakom gradu daje dimenziju više, pa tako i Liverpoolu gdje je hrpa dokova uz obalu popraćena velikim pomorskim muzejom.

Stadion Anfield smo obišli samo izvana i zanimljivo da iako se nalazi u viralnoj sredini grada kuće su u prvim ulicama do stadiona prazne, a na prozorima postavljene željezne zaštite. Sumnjam da su ovi stanari napustili i zaštitili kuće samo zbog nadolazećeg derbija koji je odlučivao o naslovu prvaka.

God save the Queen

London, glavni grad Engleske i Ujedinjenog kraljevstva, najveći grad u Europskoj uniji sa 7,3 mlijuna stanovnika koji govore oko 300 jezika, grad sa najprometnijom zračnom lukom na svijetu i najvećom mrežom podzemne željeznice, Londonski metro. Dan grada je 23. travnja na dan Sv. Juraja ili St. Georgea kod njih.

Dva dana je dovoljno da se uglavnom pješice i uz par kraćih vožnji metroom upozna 20% Londona. To je dovoljno da se obiđu Tower Bridge, Westminsterska palača, Buckinghamska palača, London Eye, Green park, Greenwich park i zvjezdarnica, nulti meridijan, London Circus, Oxford i Regent Street, Trafalgar Square…

Očekivanja od Londona su bila velika i ispunjena su do zadnje. Ipak, za mene s kompleksom malog grada je par minuta vožnje u metrou i gledanja umorne „od jutra do sutra“ ekipe dosta da se poželim što prije dovući do parka sa dva metra zelenila.

Par brzopoteznih

  • Prostitucija je postojana, i legalna.
  • Žene piju i rade sklekove u rangu s dečkima.
  • Vremenske prilike su kažu prilično fucked up, iako su za vrijeme mog boravka bile prilično srpanjske, ljetne.
  • Vlakovi su najčešće i najbrže sredstvo međugradskog prijevoza. 300km od Manchestera do Londona za malo više od 2 sata za 90kn.
  • Let od Zadra do Manchestera traje oko 2 sata i 20 minuta, a povratna karta može ispasti jeftinija nego vožnja autom iz Gospića do Zagreba i nazad.
  • Vožnja javnim gradskim prijevozom u Manchesteru je cjenovno u rangu Zagreba, dok je u Londonu malo skuplja.

Tekst: Jure Mraović

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close