EKSKLUZIVNO Ruža Tomašić: “Neki su jedva dočekali da idem u mirovinu, nekima je žao, ali ja sam sretna i zadovoljna”

Europarlamentarka Ruža Tomašić na hrvatskoj političkoj sceni prisutna je više od 20 godina. Nakon što se u veljači prošle godine uspjela izboriti za ukidanje zabrane izlova plave ribe u Jadranu, najavila je kako 30. lipnja 2021. odlazi u političku mirovinu.

Kako protječu posljednji dani njenog mandata, je li zadovoljna radom svojih kolega u Saboru te planira li i dalje biti involvirana u hrvatsku politiku na neki drugi način, otkrila je u ekskluzivnom razgovoru za Lika Club.

U prošlom razgovoru za Lika Club najavili ste da odlazite s mjesta europarlamentarke s datumom 30.6.2021. Je li to točno?

Tako je, sretna sam što se sve poklopilo. Napravila sam sve ono što sam zamislila. Imam dvojicu kolega u hrvatskom parlamentu, imat ću jednoga u europskom parlamentu, nešto sam ostavila iza sebe. Dakle, ne idem “kad sam izgubila sve izbore pa kažem se neću više baviti politikom” nego idem kad imam mandat i u  Europskom parlamentu i u hrvatskom Saboru. Ostavila sam mlađe i idem u, po mom mišljenju, zasluženu mirovinu.

Koliko je to godina u politici?

Od 2000., znači 21 godinu – sasvim dovoljno.

Koje ste sve funkcije prošli u međuvremenu?

Bila sam predsjednica narodnog ogranka ili podružnice u Smokvici gdje živim. Onda sam bila predsjednica Županijskog vijeća pa zastupnica u Županiji, saborska zastupnica i evo sad europarlamentarka.

Koji je, po Vašem mišljenju, najveći uspjeh mandata u europarlamentu u svih osam godina?

Najveći uspjeh je borba za malu plavu ribu i hrvatske ribare. Bila sam izvjestiteljica i komisija je bila 100 posto sigurna da ću izgubiti. Čak su radili protiv mene, s ribarima iz Italije su se sastajali i lagali ih. Kad sam shvatila što rade, onda sam se i ja sastala s ribarima iz Italije i pokazala im što komisija smjera. Kad su Talijani vidjeli da im komisija laže, bili su na mojoj strani. Lobirala sam kod Španjolaca, Portugalaca, Grka, Maltežana, svih onih na Mediteranu koji love. Rekla sam im – ako slučajno ova komisijina uredba prođe onako kako oni žele, to je samo blueprint za Mediteran, bit će i vama tako, a ja ću napraviti sve da vašim građanima kažem da ste i vi za to zaslužni.

Pretpostavljam da je odjek bio i u medijima tih drugih država?

Pa bio je, pogotovo za Jadran jer je Komisija htjela da se u Jadranu može izlovljavati samo 50 tisuća tona male plave ribe. Samo Hrvatska izlovljava 60 tisuća tona, a tu su još Italija, Slovenija, Crna Gora, Albanija… Zamislite što bi to značilo za hrvatske ribare.

S druge strane, najteži trenutak mandata – imate li jedan ili više njih?

Meni je najteže bilo putovati. Kako živim na Korčuli, jedan dan moram doći u Zagreb, prespavati, ujutro u Bruxelles, kad se vratim nazad svi idu doma jer nitko nije na otoku, ja opet moram prespavati u Zagrebu i drugi dan ići doma. Cijeli dan putujem tamo i cijeli dan nazad. To je bilo najgore jer vikendima nisam mogla ići kući na Korčulu.

Konzervativci i Suverenisti gube prepoznatljivo lice s vašim odlaskom. Tko je po vama neki novi lider desnice?

Kako se kaže, “groblje je puno onih bez kojih se ne može”. Dakle, nema nezamjenjivih i svi smo mi zamjenjivi. Jedino mi je žao što mediji ne daju baš puno pozornosti i prostora ovima mladima koji imaju što za reći. Ignoriraju one koji rade svoj posao i koji ne žele nekakvim radikalnim metodama doći u eter.

Predsjednik Hrvatske konzervativne stranke Marijan Pavliček je bio tri mandata dogradonačelnik Vukovara. Sad je saborski zastupnik, profesor je njemačkog i povijesti, oženjen, otac troje djece. On je primjer čovjeka koji nije otišao van, ima svoju obitelj, želi ostati u Vukovaru i stvarno radi dobro svoj posao. Jako mi je žao što ga mediji ignoriraju.

Tu je i kolega Marko Milanović Litre koji je došao na moje mjesto u hrvatskom Saboru. Mlad, obrazovan, sposoban, ali ne daju mu mediji prostora. Zar bi morao početi vikati u Saboru, potući se da mu mediji daju prostora? To nije fer, mislim da bi trebalo davati prostora onima koji doista rade.

Kako ste zadovoljni s radom svojih kolega u saboru?

Zadovoljna sam njihovim radom, samo mediji ne znaju što oni rade jer ih ne prate. Litre je imao prijedlog zakona o dodatnom poslu, gdje možete raditi još jedan drugi posao do 2.000 kuna mjesečno. Poslodavci su jako zadovoljni, ljudi koji traže posao su zadovoljni, kao i penzioneri jer mogu nešto raditi, ali o tome se ne priča i o tome se ništa ne zna.

Marijan Pavliček je podigao ustavnu tužbu protiv duplog prava glasa manjina. Manjina o kojoj govorim je u Hrvatskoj politička, ona ne želi biti samo kulturna manjina, a u cijelom svijetu su manjine –  kulturne manjine. Dakle, neka imaju sva prava što se tiče kulture i jezika, ali ne može netko tko navija za drugu državu, tko živi za drugu državu, ali živi u tvojoj državi, onda odlučivati za tebe. To je jako loše i to treba promijeniti, ali opet – o toj tužbi se ne govori.

Vodi li Plenković Hrvatsku u dobrom smjeru?

Mislim da je Plenković pametan, obrazovan, ali njegov ego mu je najveći neprijatelj. On ima ego koji mu jednostavno ne dopušta da sjedne i zaposli ministre koji znaju svoj posao, a ne one koji ne znaju što rade pa da im on može docirati što će i kako raditi. Tako da su i ministri i svi u vladi i svi građani RH nekako žrtve njegovog ega.

Idemo na temu lokalnih izbora koji su tek završeni. Jeste li zadovoljni rezultatima i možete li istaknuti uspjehe vaših ljudi u Hrvatskoj?

Uvijek može bolje, ali opet se vraćam medijima. Imamo Josipa Pavića koji je načelnik Sibinja kod Slavonskog Broda. Dobio je 79 posto glasova, a nitko o tome ne piše. Preuzeo je Sibinj kad je Sibinj bio pred bankrotom, podigao ga je i Sibinj je sad najbolje selo u Slavoniji koje doista napreduje.

Onda imamo Martina Kordića iz Vođinaca. On je dobio 56 posto, opet nitko ne piše o tome. Ne razumijem, da su pokrali nešto ili prevarili, o tome bi pisali. Kad daš čovjeku vlast, a čovjek pokaže da ju je zaslužio, da ne živi od naroda nego za narod, izgleda da to nije u modi. U modi je ukrasti, prevariti i da se onda o tome piše.

Od vaših suradnika u parlamentu, želite li nekoga posebno izdvojiti kao zaslužnog za Vaš rad?

Što se tiče mog tima u Bruxellesu, sve su cure i fantastične su, baš smo dobar tim. Prolazimo i dobro i loše zajedno. Mislim da sam jedina od zastupnika u Europskom parlamentu koja uvijek ruča i bude sa svojim timom. Stvarno smo jedna dobra ekipa.

Hoćete li i dalje biti involvirani u hrvatsku politiku kao možda politički komentator, savjetnik ili nešto treće?

Ne. Idem u mirovinu, nema više politike u mojoj butizi. Posvećujem se obitelji, imam dvije unučice. 63 mi je godine, radim od svoje 17, mislim da je vrijeme za zasluženu mirovinu.

A u smislu nekih izbora, hoćete li se pojavljivati sa suverenistima, konzervativcima ili to još ne znate?

Ako budu dobro radili svoj posao, mene uopće neće trebati. A ako ne budu radili dobro, onda ja njih ne trebam.

Primijetili smo da ste u našoj ličkoj Viber zajednici. Posjećujete li Liku i dolazite li?

Imam dosta prijatelja Ličana tako da je mi je Lika pri srcu. Nikad ne prođem kroz Liku, a da ne kupim ličkog krumpira, sira i sl.  Tako da tu sam negdje, gledam iz prikrajka.

U ovih zadnjih par dana mandata, imate li još neke aktivnosti koje biste voljeli istaknuti?

Prošli tjedan sam završila odbor za ribarstvo, tu sam gotova i oprostila sam se s njima. Ovaj tjedan imam još u Bruxellesu trijalog što se tiče proračuna za poljoprivredu i još imamo neke stvari riješiti. Tu su moji amandmani koje zaista želim braniti i vjerujem da će proći jer sam dobro izlobirala. U petak imam oproštajni ručak i presicu sa svojim kolegama da se svima zahvalim i kažem da je gotovo. Neki su jedva dočekali da idem u mirovinu, nekima je žao, ali ja sam sretna i zadovoljna i mislim da je to najbitnije.

U subotu u 11 sati u Kaptol Boutique Cinema imate predstavljanje filma o aktualnoj temi – kardinalu Stepincu.

Film govori o njegovom životu i o svemu onome kroz što je prolazio u komunističkom režimu. Na to su nas ponukali Poljaci jer oni to rade isto sa svojim svecima i blaženima. Zapravo sam i pismo poslala Svetom Ocu 2015. gdje sam ga pitala kako je mogao uzeti Srpsku pravoslavnu Crkvu u tim koji odlučuje je li Stepinac svetac ili nije. Kad znamo povijest Srpske pravoslavne crkve, koža nam se ježi pri pomisli da će oni odlučivati o našem Stepincu – hoće li on biti svet ili ne. Napomenula sam mu da se Tito sastajao sa Stepincem jer je htio da Stepinac ostavi Vatikan i osnuje Hrvatsku katoličku crkvu van Vatikana, jer bi ga tako najlakše kontrolirao. Pošto Stepinac to nije htio, Tito ga je kaznio, a papa ga je opet kaznio zato što je pozvao i Srbe da sudjeluju u ocjeni može li on biti svet ili ne.

 

---

Foto: Europski parlament, Ruža Tomašić