Turistička ponuda Like se iz dana u dan sve više širi, a sve je više i kreativnih i drugačijih ponuda koje nude ono što taj kraj nudi. Jedna od takvih priča je priča poduzetnika Dražena Rastovca iz Korenice.
Dražen Rastovac vlasnik je turističke agencije Rix Travel koja kroz personalizirane ture i putovanja gostima nudi priliku za bijeg od svakodnevnog stresa i ponovno povezivanje s prirodom i samim sobom. Kako izgleda put od filozofa do poduzetnika, zašto je jedan njegov odjevni predmet neprocjenjive vrijednosti, ali i detalje novog projekta “Iće, piće i ličko biće”, Dražen je otkrio u ekskluzivnom razgovoru za Lika Club.
Iz ličke ste turističke obitelji, u pripremi ovog intervjua spomenuli ste nam da ste već šest generacija na području Like. Zašto niste odselili kao što mnogi jesu?
Moja obitelj je tu već generacijama, najstariji grob za kojeg znam gdje se nalazi je star više od sto godina. U mojoj se obitelji ustalio običaj ostanka barem jednog muškog potomka. Pa je tako i loza opstala kroz generacije.
Lika je predivna. S druge strane, kada živite generacijama na određenom području glavna obilježja tog područja, ili ljudi koji tu žive, postanu veliki dio onoga što vi jeste. Na neki način se može reći kako smo s Likom srasli. Moglo bi se reći da sam iz turističke obitelji, iako mi se preci nisu bavili turizmom. Sestra je zapravo otišla i profesionalno u tom smjeru za studij izabravši turistički menadžment. Moj prvi posao bio je u turizmu. Imao sam želju pokretanja svog posla, pa sam se nekako na to prvo iskustvo time i nadovezao.
Nadalje, ako pogledamo mogućnosti koje se poduzetnicima nude u Lici, vidjet ćemo da su ugostiteljstvo, turizam, poljoprivreda i eventualno šumarstvo industrijske grane koje mogu imati najviše šanse za uspjeh. Nekako je turizam od ovih opcija nudio najviše prostora za kreativnost.
Završili ste filozofiju i povijest na fakultetu u Rijeci. Kako izgleda put od filozofa do poduzetnika?
Od kada znam za sebe htio sam imati svoj posao. Nisam znao koji, zapravo mi to nije bilo toliko ni važno. Htio sam da bude moj. Tako da se na neki način može reći da sam imao namjeru biti poduzetnik prije nego što sam postao student.
Kada sam razmišljao o tome koji fakultet upisati, krenuo sam iz pretpostavke da još ne znam čime se želim baviti ostatak života. Uz to, htio sam studirati nešto što će mi pružiti veliku širinu usvojenog znanja, kako bih mogao pristupiti rješavanju problema iz perspektive koja je u poslu manje uobičajena. U poslu ćemo često sresti ekonomiste, pravnike te razne inženjere. Rijetko filozofe. Tako sam odabrao filozofiju. Povijest je došla, onako, usputno. Ali se ispostavilo da je povijest savršeno nadopunila moju potrebu za širokim spektrom usvojenog znanja.
Nakon završetka osnovnih studija sam se zaposlio, u hotelu Macola na recepciji, radio sam neko vrijeme i onda je prirodno došlo vrijeme za dodatni izvor prihoda. Kako živim na području Plitvičkih jezera najjednostavniji izbor bio je turistički vodič. Vrlo brzo sam našao svoju nišu u vođenju koja nije bila zadovoljavajuće popunjena, a to je bio rad s individualnim “VIP” gostima. Koji mi je godio možda upravo zbog kombinacije širine ranije usvojenog znanja i činjenice da je obitelj toliko dugo tu da su mi lokalni običaji, ljudi, način života i autentične priče već bile od ranije poznate.
Rad s VIP klijentima u turizmu je nešto u čemu imate puno iskustva. Što znači voditi takav tip gostiju po ličkim turističkim destinacijama?
Kao prvo, klasifikacija VIP turista je pomalo čudna. Svi turisti su osobe od velike važnosti (Very Important Person) ukoliko se koristimo jednostavnim pristupom da čovjeka tretiramo kao cilj, a ne kao sredstvo. Više bih rekao da se tu radilo o individualcima koji traže nešto više od iskustva za koje odvajaju ono najvrijednije, svoje vrijeme. U radu s takvim klijentima imao sam priliku susretati se s poznatim osobama iz svijeta zabave, s velikim filmskim i glazbenim producentima, kao i s osobama koje pripadaju samom vrhu poslovnog svijeta, poput generalnih direktora velikih kompanija, investitora i inovatora.
Najvrijednije što sam naučio u radu s tim ljudima je upravo to da destinacija mora ponuditi iskustvo. Nije dovoljna lokacija.
Ako se oslonimo na to da će ljudi doći samo da vide Plitvice, teško možemo naći pravu formulu za zadržavanje gostiju. U prosjeku gosti na području Like ostaju manje od 2 dana, zapravo vide ono sto im se nameće kao jedino sto može da se vidi u Lici i idu dalje.
Kako je nastala ideja projekta Iće, piće i ličko biće?
Iz želje da se prikaže nešto više o samoj Lici, a da nisu samo Plitvice, nudi se druga vrsta iskustva.
Naime, Rix travel je agencija specijalizirana za Liku, ne bavim se ljetnim niti zimskim turizmom, nije mi cilj ljude voditi na kupanje kao ni na skijanje. Želim da ljudi koji dođu u Liku u sebi odnesu dio nje sa sobom, iz nje odu bar malo bliži svojoj istinskoj prirodi.
Imajmo na umu da se ovdje ne radi o duhovnom putovanju, višim silama, već doslovno o pauzi, koraku unazad i osluškivanju sebe, kako su tu nekada radili Ličani, ostajali sami sa sobom kako bi sredili misli i u narednom danu bili bolji, a to se jedino može desiti kroz iskustvo boravka koje je drugačije od drugih.
Gdje se mogu naći informacije o vašem ličkom projektu i kada će biti dostupan program?
Informacije o projektu se mogu pronaći na stranici Rix travela. Tu je i newsletter koji će ljudima koristiti s dodatnim upoznavanjem sa stvarima koje radimo i novostima koje uvodimo. Na stranici između ostalog imamo i mogućnost rezerviranja smještaja u Lici. Program je već dostupan i zbog toga što već radimo drugačije od drugih, za dodatne informacije se mora poslati upit u kontakt formi na već spomenutoj podstranici. S obzirom na to da je priroda svakog od nas drugačija, program je prilagođen svakom individualnom upitu.
Koja je točna filozofija vašeg projekta? Planirate li reklamirati turističke destinacije kao što je to običaj u našim krajevima?
“Otkrij svoju prirodu” slogan je koji u sebi objedinjuje sve tržišne aktivnosti Rix travela i smjera u kojem vidim da se ponuda razvija. Liku vidimo kao jednu regiju u Hrvatskoj koja mora ponuditi nešto što se uklapa u kompletnu sliku Hrvatskog turizma. Do sada smo se suočavali s turističkim aktivnostima na području Like koje su se u glavnom oslanjale na činjenicu da će ljudi koji putuju na more, ili u Zagreb, zbog blizine Plitvica odlučiti “skočiti” na izlet, kad su već tu. S druge strane, tu su i koje agencije se bore za iste putnike i gledaju Istru, Dalmaciju i ostale destinacije kao konkurenciju. S Rixom idem u potpuno suprotnom smjeru. Želimo privući ljude koji žele ono što nudim ovdje, u Lici.
Također, aranžmani koji su u izradi, a tako i ovaj “Iće, piće i ličko biće”, idu svojim putem. Ponuda i pristup turizmu razlikuje se od većine agencija. Destinacija je ovdje medij za ono najvažnije. Priliku da na tren zastanemo i otkrijemo sebe, samima sebi. Tko može bolje to pružiti nego Lika koja je među najrjeđe naseljenim regijama Europe. I nudi prirodu koja je jednom riječju biser.
Kako financirate taj projekt?
Projekt je u potpunosti financiran od strane Hrvatske turističke zajednice preko otvorenog poziva za prijave projekata destinacijskog menadžmenta. A partneri su nam mnogi, u glavnom pružatelji jednostavnih turističkih usluga s područja Like, kako se radi o kompleksnom projektu možda je bolje da naknadno obavimo upoznavanje sa svim partnerima programa.
Lički prsluk koji nosite ima svoju specifičnu priču. A rekli ste da mu i cijena nije tako malena. Ispričajte zašto.
Da, ovaj prsluk je isplela moja pokojna baka. Ne samo da ga je isplela, već je zajedno s pokojnim djedom šišala ovce koje su na sebi tu vunu nosile, odradila sama cjelokupnu pripremu materijala, koja uključuje čišćenje vune od nečistoća, pripremu vune, ručno izvlačući niti. Zatim istu vunu pripremala za pletenje, i na kraju prsluk svojim rukama isplela. Tako da su sati i sati mukotrpnog rada moje bake uloženi u ovaj prsluk da bi on danas izgledao kako izgleda. U prirodnoj je boji, doslovno kakve je boje bila vuna na ovci takve je boje i prsluk danas.
Za mene, ovaj prsluk je neprocjenjiv, ne postoji iznos novčani koji bi mogao nadomjestiti vrijednost ovog odjevnog predmeta i povezanost sa svim onim što mene danas čini onim što i jesam.
Jedan mali teaser, maloprodajna cijena sličnih prsluka bit će poprilično visoka, recimo da se već sad neke dizajnerske torbe mogu nabaviti za manje iznose.
Gdje će se moći naći takav tip robe, primjer prsluk?
U izradi je jedan projekt tvrtke koji će se bazirati upravo na sličnim proizvodima, o tome ćemo više govoriti u trenutku kada projekt bude realiziran. Ono što mogu reći jest da ćemo se bazirati na proizvodima koji će imati C02 negativan utjecaj na okoliš. Svi koji prate poslovne trendove znaju da se dugo već teži CO2 neutralnom utjecaju. Mi želimo ići korak dalje. Stvarati proizvode koji će imati pozitivan utjecaj na okoliš. Te čija će raširenost imati direktno za rezultat smanjenje CO2. Dakle bit će CO2 negativni.
Zapravo i ta ideja proizlazi iz shvaćanja Like kao jednog čistog prostora kojeg imamo privilegiju doživjeti i obavezu sačuvati za naše potomke kako su to naši preci uradili za nas.
A u prošlosti u Lici se moralo o tome voditi računa, ukoliko uradimo analizu tla većine ličkih područja vidjet ćemo dosta malu razinu zagađenosti pesticidima i herbicidima
U pripremi intervjua zaključili smo da Liku želite “prodavati” i kroz trenutno neobične motive poput promatranja zvijezda. Zašto bi netko promatrao zvijezde u Lici?
Lika spada među najrjeđe naseljene regije Europe. Zbog malog broja ljudi relativno je nisko onečišćenje. Ne samo da je zrak poprilično čist, svjetlosno onečišćenje je također poprilično nisko. Dodajmo tome da je Lika povišeno područje, nadmorska visina polja u kršu je od 500 do 700 m. I imamo savršen recept za promatranje zvijezda na noćnom nebu. Gdje još možete na večer podignuti pogled i vidjeti zašto se naša galaksija zove Mliječni put. Također se i pun mjesec vidi kao na dlanu.
To se ponekad ljudima koji žive u Hrvatskoj, a pogotovo u Lici čini trivijalno. “Neš ti vel’ke stvari, zurenje u zvijezde.” Rekli bi neki. Ali upravo mogućnost da vidimo kako iznad nas postoji nešto što je toliko daleko, toliko nedohvatno, a opet toliko privlačno i lijepo tjera nas na razmišljanje o stvarima koje nadilaze svakodnevne brige.
A upravo je za to Lika savršena, kao jedna oaza, ne toliko daleko od “civiliziranog svijeta” u divljini, bez da se radi o zastrašujućoj i potencijalno opasnoj divljini. A ti dodatni motivi nekako prirodno idu uz Liku. S obzirom na mali broj ljudi, samoća je jedan od motiva koji se nameće. Ali ne radi se tu o otuđenosti od drugih koja za posljedicu ima usamljenost. Već istinsku samoću, u kojoj se čovjek na jedan kraći period okrene sebi, razmisli o vezi okolnog svijeta i onoga što u sebi nosi. Svi znamo da je Tesla iz Smiljana, znamo li svi koliko je otvorenog prostora u Smiljanu u odnosu prema količini ljudi? U takvim okolnostima čovjek ima sposobnost uistinu zavoljeti sebe i ljude, baš možda zato što interakcije nisu neprestane, već između interakcije s ljudima postoje pauze.
Svjedoci smo kako je u gradovima sve teže podnijeti teret razvijanja odnosa prema ljudima s kojima ne želimo imati odnos. Od toga se možemo odmoriti kad smo nasamo sa svojim mislima. Dr. Curt Richer 1950-ih je izveo pokus na štakorima. Dao im je da plivaju u vodi predubokoj za njih, u spremištima iz kojih nisu mogli izaći. U prosjeku štakor bi izdržao 15 minuta prije nego što bi se predao i utopio. Zatim je uveo malu promjenu u pokus. Naime, nakon 14 minuta izvadio bi štakora, nahranio, osušio i odmornog ga vratio u vodu. Desilo se nešto neočekivano, štakori bi plivali i do 60 sati.
Tako ja promatram Liku, kao šansu da se malo odmorimo, nahranimo i udaljimo od svakodnevnih borbi. I onda takvi se jači i izdrživiji, te bogatiji za iskustvo vratimo nazad i nastavimo.
Foto: Lika Club, Josip Durdov
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English