Vitraji su jasan znak susreta čovjeka i Boga koji se ostvaruje u dvorani štovanja, tamo gdje se slave sveta otajstva. U njihovoj oblikovanoj strukturi mogu ostvariti određen ikonografski program i uvijek moraju biti dio arhitekture, jer sama crkva mora vidljivo označavati događaj ljudskog spasenja, univerzalni sakrament koji se u Crkvi događa.
U posebnim slučajevima vitraji predstavljaju prazninu koja poprima dvostruku vrijednost. U njima se očituje temelj liturgije namijenjene posvećivanju vjernika i na slavu Boga. S jedne strane, Bog se sakramentalno očituje vjernicima, pokazujući znakove spasenja, a s druge strane, vjernici se tajanstveno obraćaju Bogu, odgovarajući na vlastiti unutarnji poziv.
Prostor i vrijeme tada postaju znak ispunjenja u Kristu i potpunog predanja Njemu. Prostor, koji u vitrajima postaje sjajna svjetlost rastopljena u dugine boje, predokus je “nove zemlje i novog neba”; vrijeme, koje je određeno različitim položajima sunca, postaje znak osmog dana bez sutona, u kojem će zauvijek zasjati božansko svjetlo. Svjetlost koja prolazi kroz vitraje znak je prisutnosti Gospodnje i obraćanja svemu stvorenom, punog ljubavi i providnosti. Crteži koji oblikuju vitraje objave su spasenjskih događaja.
Napuknuti kaleidoskop boja i oblika izaziva božansku radost koja se očituje u nutrini svakog vjernika pojačavajući doživljaj nadnaravnog. Konkretno i apstraktno, formalno i neformalno, boje i svjetlost pronalaze u vitrajima jedinu smjernicu koja vodi ka podudaranju suprotnosti. Osjećajni umjetnik zapravo postaje znakom neizrecivog božanstva; Imanentna svjetlost u raskoši boja doziva božansku transcendenciju u svoju prejednostavnu prirodu; ikonografski sadržaji tako proizvode cijeli kompleks neformalnih percepcija. Vitraji su metafora u kojoj se pozitivna teologija spaja s onom negativnom, potičući tako dijalektičan ustroj u kojem se najavljuju otajstva koja nam je Bog otkrio i istovremeno se najavljuje nepronicljivost u nebeska otajstva.
Pozicioniranje prozora, bilo u susretima ključnih točaka u kojima se crkva orijentira, bilo u njihovom strukturalnom odnosu s vanjštinom, neodoljivo podsjećaju na kozmologiju i eshatologiju. Tako se ostvaruje prevladavanje božanstvenosti sunca u korist simbolike koja nam označava Svemoćnog. Svjetlost i boja postaju mistični znaci. Svjetlost je simbol duhovne čistoće. To se nikad ne dovodi u pitanje te uvijek prijeti da će nam prodrijeti u dušu. Ako dođe vrijeme da se na svjetlost iznesu gadosti ovog svijeta, neće se zaraziti ni onime što je trulo.
Tisuće boja u vitraju metafora su svake svijesti u kojoj se reflektira samo jedna božanska svjetlost. Kao posljedica toliko duhovnih treptaja svake duše, oni se rastavljaju u oblike dok ne opišu veliku povijest spasenja.
Kao i mozaici tako i vitraji trebaju svjetlost da bi mogli najavljivati Božje kraljevstvo. Morajući u duhovnu intimu okupiti sveti skup, igra svjetlosti ne smiju ometati vjernike. Dakle, neprikladno je obojiti dvoranu u akvarijske boje ili boje zamišljenih pejzaža, jer liturgijsko okruženje mora poticati aktivno sudjelovanje, koliko individualno, toliko zajedničko. Uranjajući vjernike u prostor, svjetlost ne smije odvlačiti pažnju ni od bližnjega, ni od obreda. Pedagogija svjetla, čiji su vitraji emblem, služi da bi podučila koje stvari u Bogu pronalaze prosvjetljenje i rješenje. Nažalost, postavljanje vitraja ne olakšava uvijek aktivno sudjelovanje vjernika, jer možda pretjerano naglašavanje vanjštine, virtuozna polikromija, niska rješenja, svojim teškim bojama ometaju duhovnu prisutnost vjernika. Potrebna je veća pažnja pri projektiranju, bilo u promišljanju percipiranja koje vitraj može proizvesti, bilo u simbolici kompozicije. Svjetlost u prostoru štovanja ima metafizičku i teološku vrijednost te emocionalno dotiče osjetila, pa nije riječ samo izložbi arhitektonskog ponosa.
Svjetlost stvara bogoobjavljujući spektakl, pa se moraju izbjeći percepcije koje samo zavode. Vitraji su tako važan prepoznatljiv dio svetog prostora, fascinantan, ali ne čaroban, svečan, ali ne napadan, sugestivan, ali ne ekscentričan.
Pogledajte neke od najljepših crkvenih vitraja na svijetu!
1. Sainte-Chapelle – Pariz, Francuska
Sainte-Chapelle (Sveta kapela) jedan je od najljepših primjera kasnogotičke arhitekture i poznata je po blještavim vitrajima površine od oko 600 m² koji prekrivaju gotovo sve zidove i pričaju biblijsku priču od Postanka do Otkrivenja. Sainte-Chapelle je do izgraditi kralj Luj IX., predani katolik koji je kasnije i proglašen svetim. Nakon što je 1239. od Latinskoga cara Baudouina II. kupio iznimno vrijedne relikvije, među kojima su bili Kristova trnova kruna idio križa na kojemu je Isus razapet, tražio je prikladno mjesto na kojemu bi ih mogao čuvati. Tako je nakon nekoliko godina započeo gradnju Sainte-Chapelle, kraljevske kapele u kojoj će se čuvati i izlagati relikvije koje je prethodno stekao. Kapela je posvećena 1248. godine, a zanimljivo je da je njena gradnja koštala oko 40.000 livri, što je nekoliko puta manje od iznosa koji je Luj IX. izdvojio za relikvije koje su se u njoj čuvale.
Foto: Flickr.com
Prošećite ovim biserom gotičke arhitekture klikom NA LINK!
2. Katedrala Notre-Dame – Chartres, Francuska
Katedrala u Chatresu je remek-djelo gotičke umjetnosti s kojom počinje razvoj francuske klasične gotike. Dovršena je polovicom 13. stoljeća. Njezini vitraji na 176 prozora, te rozete iznad svake bifore, prekrivaju 2,420 m² i zasigurno su najslavniji vitraji na svijetu. Tijekom dva svjetska rata njezini vitraji načinjeni od tisuća stakalaca pažljivo su rastavljeni, skriveni i čuvani u Dordogni. Vitrajni prozori prepričavaju priče iz Biblije, koje je moguće pročitati odozdo (Zemlja) do vrha (Nebo) i s lijeva nadesno.
Prošećite katedralom klikom NA LINK!
3. Katedrala Notre-Dame – Reims, Francuska
Za Francuze je katedrala u Reimsu nešto poput nacionalnog svetišta. Gotovo svi francuski kraljevi okrunjeni su u ovom sakralnom zdanju. Posljednji put 1825. Gradnja katedrale započela je 1210. godine. Glavnina radova dovršena je u 13. stoljeću, no različita dograđivanja trajala su nekoliko stoljeća. Katedrala je teško oštećena u dva svjetska rata, nakon kojih je uslijedila njezina obnova. Tijekom poratne obnove, u jeku pojačanog zanimanja za umjetnost na javnim prostorima došlo je i do ideje da se osmišljavanje novih vitraja povjeri poznatim umjetnicima. Početak je 1974. učinio slavni slikar Marc Chagall čije vitraje vidite na drugoj fotografiji.
Katedralu posjetite NA LINKU!
4. Katedrala Notre-Dame – Strasbourg, Francuska
Izgradnja veličanstvene katedrale u Strasbourgu započela je 1015. godine, a potrajala je nekoliko stoljeća. Tijekom Drugog svjetskog rata njezini veličanstveni vitraji sklonjeni su u rudnik soli u blizini njemačkog grada Heilbronna i tako sačuvani od uništenja. Vitraji datiraju većinom iz 14. stoljeća, dok jedan dio potječe iz 12. i 13. stoljeća.
Prošećite katedralom klikom NA LINK!
5. Katedrala Notre-Dame – Amiens, Francuska
Gotička Katedrala u Amiensu iz nalazi se na UNESCO-vim popisu svjetske kulturne baštine. Najviša je od velikih srednjovekovnih gotičkih katedrala. Glavni brod, širok samo 12 metara, ima visinu od nevjerojatna 42 metra, čime je postignut čudesan dojam stremljenja visinama. Gradnja katedrale započela je 1220. godine i nastavila se slijedećih sedamdeset godina. Nažalost, većina vitrajastradala je u Prvom i Drugom svjetskom ratu, no ipak neki su vitraji preživjeli, poput rozete koja potječe iz 15. stoljeća.
Veličanstvenu katedralu pogledajte NA LINKU!
6. Katedrala Notre-Dame – Pariz, Francuska
Gradnja veličanstvene pariške katedrale započela je u 12., a dovršena u 14. stoljeću. Nažalost, mnogi njezini vitraji, kao i druga umjetnička djela u samoj katedrali, uništeni su tijekom povijesti. Preživjele su jedino prekrasne rozete, među kojima se starošću ističe sjeverna rozeta prikazana na fotografiji, dok su zapadna i južna rozeta doživjeli manje obnove.
Prelijepu katedralu posjetite OVDJE!
7. Katedrala Naše Gospe – Augsburg, Njemačka
U katedrali izgrađenoj u romaničkom stilu 11. stoljeća, uz gotičke preinake 14. stoljeća, nalaze senajstariji crkveni vitraji na svijetu, najvjerojatnije nastali početkom 12. stoljeća.
8. Crkva Bezgrešnog začeća – Bloomfield (Pittsburg), SAD
U Crkvi Bezgrešnog začeća u Pittsburgu izgrađenoj 1961. godine nalazimo zanimljiv primjer modernih vitraja.
9. Winchesterska katedrala – Velika Britanija
Vitraji winchesterske (danas anglikanske) katedrale, inače najduže gotičke katedrale u Europi, uništeni su 1642. godine kada je Oliver Cromwell sa svojom vojskom osvojio grad. Mještani su potom pokupili ostatke vitraja koji su zatim posloženi bez reda i vraćeni na mjesto 1660. godine.
Winchesterskom katedralom prošetajte klikom NA LINK!
10. Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije – Siena, Italija
Sijenska katedrala građena od 12. do 14. stoljeća, predstavlja pravi biser talijanske sakralne arhitekture. Prekrasna rozeta sa pročelja katedrale potječe iz 1549. godine i djelo je talijanskog umjetnika Pastorina de’ Pastorinija.
11. Bazilika Svete Obitelji – Barcelona, Španjolska
Gaudijevu ljepoticu posjetite NA LINKU!
12. Crkva sv. Franje Asiškog – Zagreb
Poznati hrvatski umjetnik Ivo Dulčić obogatio je 1960. godine franjevačku crkvu prekrasnim vitrajima koji prikazuju Pjesmu stvorova sv. Franje.
Tekst: bitno.net
Foto: bitno.net / pd4pic.com
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English