Kolumne

Znaš li biti prijatelj?

Početak je tjedna. Moram se otisnuti do Zagreba, opraštam se s prijateljem i odlazim. Baterija na mobitelu pokazuje dvadesetak posto, što znači da mi treba bilo koji oblik utičnice. Ulazim u autobus. Mjesto do prozora srećom ima utor za usb kabel koji će mi omogućiti održavanje baterije na životu (ili sam samo tako mislio). Mislio sam. Zašto? Punjač je odlučio reći zbogom. Nedugo zatim dolazi nepoznata djevojka. Sjeda na mjesto do mene i uočava moje frustracije. Nudi mi svoj punjač. Bila je draga.

Krenuli smo. Ništa neobično. S kraja autobusa dopirao je iritantni zvuk zvonjave mobitela. Netko je stalno zvao, a taj netko se nije javljao, ali nije ni gasio zvuk. Možda je spavao, ne znam, nisam se okretao.

Pao je mrak. Ako malo bolje razmislim, umoran sam i mogao bih odspavati. Odlučio sam zatomiti u san, ali nije dugo trajalo. Ne uspijevam spavati u autobusu. Nije moj đir. Ja sam za krevet, dva jastuka i dvije deke. Još dva sata vožnje je preda mnom, pa odlučujem izvaditi štivo koje sam ponio sa sobom. Iščitavam stranice, no primjećujem da me ne služi koncentracija, a i osoba sa sjedišta ispred mene razgovara na telefon. Razgovara na telefon od trenutka kada smo krenuli, a kada ne razgovara, okreće se i promatra putnike. Nebitno. Ne osuđujem, samo mi je malo iritantno. Nije moj đir, nazovimo.

U jednom trenutku bilo je tiho, a nisam imao slušalice. Jedino što sam slušao bila je tišina i momak ispred mene. Nazvao je nekoga, razgovarali su o koječemu. Ispitivao ga je o tome s kime je zaružio prošle noći i kako mu je bilo. Osoba s druge strane je izgleda detaljno pojašnjavala situaciju jer je stanka do trenutka kada je momak opet progovorio bila duga. Razgovor je trajao dugo. Pozdravili su se. Nije dugo prošlo. Novi poziv. Poziv izdajica. Karakter je ispoljio na površinu. Ono ljudski odvratno. Dvoličnost, licemjerje, taština i prijetvornost.

Dio razgovora mi nije bio zanimljiv, a onda.

Momak progovara: “Čuo sam se Markom.”
Osobu s druge strane ne čujem…
Onda opet momak: Ispovjedio mi se, koji k**ac? Što se meni svi ispovijedaju? Razgovarali smo sat vremena samo o tome što je on radio u subotu.”

Razumijemo li se? On je osobu s druge strane pitao o njegovom danu. Tražio ga je informacije. Ovaj mu je odgovorio, a što je napravio onda? Onda je potvrdio da se ne može svatko zvati prijateljem, a da oni za koje mislimo da su nam prijatelji, nisu, ne uvijek. U međuljudskim odnosima se pozovite na oprez jer svaki čovjek nije samo dobar. U čovjeku ima i ono loše, a ako to ne zatomi reflektira se na najgori način. Reflektira se omalovažavanjem nečijeg bića i njegove relevantnosti u bespućima ovog svijeta, a tebi? Tebi čovjek posluži kao sredstvo rješavanja vlastitih kompleksa i promicanja vlastite važnosti.

Ali, znaj, jednako ste važni!

P.s. imena su izmišljena, a u vašu moć prijateljstva vjerujem!

 

Foto: pixabay.com

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close