Moderna tradicija

Znamo li se šaliti kao nekada?

Viktorija Rogić

“Runjav Mate uzja nate”, “četiri uva dva trbuva”, “ča na vodi laje bez mozga?”, “Crljeno maleno curi zabodeno, svrbi boli, ali joj dobro stoji”.

Sigurno se pitate što je ovo i o čemu ona priča. Dragi moji čitatelji riječ je o starim zagonetkama, a današnja tema moje kolumne upravo su šale, zagonetke i pošalice te način na koji su se ljudi prije znali šaliti.

Svi znamo onu staru izreku “dan je izgubljen ako se bar jednom niste nasmijali” i to je istina. Kako nam izreka kaže  svakodnevno se trebamo smijati i provoditi vrijeme u sreći i smijehu. Danas se ljudi više ne znaju šaliti i jako se rijetko šale. Vicevi, koje eventualno još netko i priča, postali su previše nemoralni, morbidni ili su previše realni i ironični da nam zapravo nisu niti smiješni. Ljudi su izgubili naviku šaliti se jedni s drugima, postavljati zagonetke i provoditi vrijeme družeći se na taj način.

A kako su se ljudi prije šalili?

Prije je šala bio sastavni dio života. Ljudi su se stalno šalili bez obzira na vrijeme i mjesto. Šalilo se kroz viceve, zagonetke, šale, a ponajviše kroz pjesmu. Šalilo se i na svoj i na tuđi račun. Šale su bile simpatične, s pravom dozom umjerenosti kako se nikoga ne bi uvrijedilo.

Početak ovo kolumne samo su neke od šale kojih se još i ja sjećam iz razgovora mene i bake ili nekog društva koje se prije sastajalo. “Runjav Mate uzja nate” zapravo je biljac, a “četri uva dva trbuva” je jastuk. “Ča na vodi laje bez mozga” zagonetka je bila za drvenu dasku na kojoj se pralo rublje a poistovjetili bi ju sa ženom koja voli tračati i ogovarati pa su se najčešće takve zagonetke i postavljale takvim ženama, gdje bi one odgovorile da je to perača dok bi se drugi nasmijali i rekli pa to si ti. Dečki bi se s curama družili kroz zagonetke te im na taj način davali do znanja da im se sviđaju pa je tako odgovor na “crljeno maleno, curi zabodeno, svrbi boli, al joj dobro stoji” naušnica. Šala i zagonetki je bilo mnogo i za sve uzraste, postavljali su ih roditelji djeci, mladi jedni drugima dok su se stariji najčešće šalili kroz pjesme. Tako bi žene u kolima muževima ili nekim starim dečkima pjevale “da sam znala da ću za seljaka, kupila bi vriću opanaka”, ili “E moj Josa da si zašto bio, davno bi se ti već oženio”, i još niz drugih tekstova.

Šalilo se uvijek i svugdje, kroz šalu se lakše obavljao posao, te je brže i ljepše prolazilo vrijeme. Ljudi su se znali, ali i voljeli šaliti. Nitko se nije ljutio, već bi na šalu odgovorio šalom i tako bi se još više smijali.

Danas šale i pjesme nisu više takve. Oni koji se s nekim i šale to najčešće bude uvredljivo, a ako i ne bude onaj s kojim se šalimo ne zna prihvatiti šalu pa se bez obzira na sve naljuti. Zagonetke više nitko ni ne priča, zato što se roditelji s djecom ne druže i ne igraju, mladi se druže na facebooku, a ne na livadi ili kraj bunara kao prije, a stariji se više ne sastaju i ne pjevaju kao nekoć, jer ili nemaju vremena ili nemaju s kim.

Šale, pjesme i zagonetke su zaboravljene, a s njima i sam običaj njihovog pričanja, postavljanja i smijanja uz njih.


Foto: Silvija Stanišić

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u