Lifestyle

Život, lako i teško

Znamo govoriti o teškim poslovima, o teškim zadaćama, o psihički teškim situacijama, o teškim osobama i razdobljima. Popis je beskonačan, i nije nam niti cilj da dođemo do njegovog kraja, niti da u nekoliko redaka pronađemo rješenje za svaki pojedini slučaj.


Želimo, umjesto toga, skrenuti pažnju na nutarnji stav onoga koji se treba suočiti s teškoćama. Gotovo svi priznaju da postoje lake stvari: općenito, to su one koje rade drugi, a tek se poneke događaju nama. Ne znam zašto većina ljudi vjeruje – prema Platonovom mitu o ždralovima – da je breme “drugih” lagano, a da život poteškoćama opterećuje samo nas. Možda zato što se većina ljudi istinski ne uživljava u tuđu situaciju.

S druge strane, svi znamo da postoje situacije u kojima smo uspješni; svatko zna da je sposoban dobro ili vrlo dobro učiniti ovo ili ono. Uz to postoji i bezbroj stvari koje se čine nerješivima, poput neostvarivih ciljeva. Razmislimo malo. Samo po sebi lako ne postoji. Kad bismo svakog čovjeka upitali što je to što smatra lakim, svatko bi odgovorio drugačije.

Dakle, postoji ono što znamo i možemo ostvariti, te ono što niti znamo niti možemo ostvariti. Lako je ono što smo već naučili, ono čime smo ovladali i što ostvarujemo s lakoćom. Kada, gdje i kako smo to naučili?… Sigurno je jedino to da ono što smo naučili i usvojili lako primjenjujemo u životu.

Na isti način, samo po sebi, ne postoji niti teško. I ovo ovisi o čovjeku i njegovom prikupljenom znanju. Ono što ne poznajemo, što nam izgleda kao nešto novo, oblači na sebe masku teškoće. U neznanju kako da to riješimo, jednu te istu stvar godinama proglašavamo teškom, a da ona uopće nije ni toliko nepoznata ni nova, samo iznova izranja i plaši nas. Strah i prestrašenost koje osjećamo pred novim neće nam pomoći da savladamo poteškoće. Upravo suprotno, poteškoće ćemo savladati kad u nama ne ostane ni trunka straha.

Normalno je da je život pun poteškoća. Svi smo došli na svijet da bismo učili, da bismo stjecali nova znanja… Kad bi sve uvijek teklo glatko, to bi već samo po sebi bilo upozoravajuće: ili smo zastali u onome što smo već znali, ili smo postali nesenzibilni za raspoznavanja novih mogućnosti razvoja.

Ono teško nas suočava s onim što nam je u određenom trenutku potrebno usvojiti, s onim što se čini kao teška kušnja, međutim, to je prijeko potrebna vježba da bi se osvijestila iskustva…

Osobni problemi

Koji su to o­sobni problemi?

To su očigle­dno oni koji poga­đaju našu personu, pod čim podrazumijevamo zbir fizičkih, vitalnih, osjećajnih i mentalnih izraza. Bez namjere da obezvrijedimo bol koju izaziva bolest ili neki dugotrajniji fizički poremećaj, osjećajna stanja, međutim, puno više utječu na nas, toliko da bojaju naše misli pa čak i utječu na stanje našeg tijela. Opće je poznato da se određena odbojnost prema nečemu neposredno odražava na tijelo na takav način da za neko vrijeme posve lišava um logičkog i razboritog rasuđivanja.

Zašto imamo ovakve personalne probleme, prvenstveno emocionalnog karaktera? Zato što ne poznajemo pokretačke mehanizme vlastitih emocija, i kao posljedica toga, nismo sposobni riješiti konfliktima opterećene situacije.

Svi se na ovome svijetu suočavaju s problemima. Ovo je logično ako se slažemo s klasičnim filozofima da je zadaća života da nas nauči živjeti. To nije samo puka igra riječi. Možemo učiti i iz tuđih iskustava i savjeta, možemo se pripremiti za životna iskušenja, međutim, ništa se ne može usporediti s onim što smo naučili iz vlastitog životnog iskustva. Život nas podučava svaki dan i dobro je prepoznati ga kao učitelja, a ne kao neprijatelja. Kao učitelj, život nam pomaže da pokre­nemo naše najbolje potencijale; vidimo li u njemu neprijatelja, činit će nam se kao dugački put pun osobnih problema.

Motivation concept

Kako podučava život? Za razliku od drugih načina podučavanja, život to čini izravno, napadajući ono što nas najviše boli kako bi nas primorao na nužno promišljanje. Sve što je osjećajnog karaktera, boli. Iako se u određenim trenucima osjećaji mogu pretvoriti u izvor radosti i sreće, daleko su brojniji i snažniji trenuci nezadovoljstva, straha, očaja, nesigur­nosti, nemoći.

Mogli bismo napraviti neiscr­pan popis problema, no dovoljno ih je na­vesti nekoliko koje gotovo svi poznajemo. To su egzistencijalni pro­blemi, borba za koliko-toliko dostojanstven posao koji je u skladu s našim sklonostima i sposobnostima, s našim obrazovanjem ili pripremljenošću. Tu su i poteškoće učenja i daljnjeg usavršavanja, jer ne dobivamo uvijek tu mogućnost ili, pak, sanjamo o obra­zovanju kojim bismo osigurali bolje životne uvjete, da bismo kasnije otkrili da to nije tako lako kao što je izgledalo na početku. Spomenimo i obiteljske probleme, budući da i među onima koji čine ovu usku zajednicu nema uvijek međusobnog razumijevanja. Tu su također i problemi koji dotiču smisao našeg postojanja, a koji pogađaju one koji se opterećuju pitanjima sudbine, nutarnjeg bića, svijeta koji nas okružuje i tisućama drugih pitanja vezanih uz naš individualni i kolektivni položaj u svijetu. A iznad svega, to su osjećajni problemi koji se javljaju kad s drugim osobama nemamo dobar odnos i kad nas naše ljubavi i prijateljstva ne zadovoljavaju.

Znam da ovih primjera možemo navesti još i više, no od kojeg god od njih da krenemo, moguće je da ćemo se osjetiti paraliziranima kad se pro­blem pojavi.

Make a differenceStav prema problemima je općenito takav da se traže jednostavna i brza rješenja za koja nije potrebno pokrenuti vlastitu volju. Obraćamo se poznanicima, tražimo pomoć od bilo koga… Problem paralizira onoga koji traži rješenje izvan sebe, a pogotovo onoga koji se opravdava životnim nepravdama koje su ga podvrgnule tolikim nesrećama. Osjećaji postaju sve negativniji, misli sve zbrkanije, na tijelu postaju vidljivi znakovi tjeskobe, a problem postaje velik poput nepremostive planine. Ostaje samo bol, očaj, razdražljivost, optuživanje drugih zbog njihove moguće krivnje… U konačnici, nađemo se u golemom bezdanu koji postaje sve dublji i dublji i iz kojeg je svaki put sve teže izaći.

Odozdo, iz dubina psihičke potištenosti, ne može se vidjeti svje­tlo. Iz minute u minutu raste bol i ne preostaje ništa osim te patnje koja nas opsjeda.

Rješenja, prirodno, trebaju doći odozgo. Da bismo pronašli odgovor, moramo se izdići iznad problema i nevolja.

Znamo li da se korijen poteškoća nalazi na osjećajnom planu, onda trebamo pokrenuti mentalnu snagu kako bismo nadvladali negativno osjećajno stanje. Ovo u početku može izgledati teško, međutim sve je teško dok se jedanput ne pokuša. Potrebno je učiniti napor i popeti se na stepenicu, uspeti se iznad oblaka i doći do jasnoće u vlastitom razumijevanju. Istina je, nismo svi mudri; međutim, svi imamo određenu zalihu više ili manje vrijednih iskustava za pronalaženje konkretnih rješenja za ono što nas muči. Moramo biti u stanju pronaći vlastita rješenja. Neka će se pokazati beskorisna, druga više ili manje prihvatljiva, a bit će i onih zaista dobrih. Uvijek iznova trebamo pokušavati, s dobrom voljom i bez zebnje potaknute osjećajima. Tako stječemo nova iskustva koja će postati korisna u novim prilikama.

Nismo samo zbir osjećaja i strasti; imamo također i inteligenciju kako bi promatrali sami sebe “izvana” i išli svojim vlastitim putem.

Poteškoće i volja

Koje karakteristike obilježavaju razvoj ljudskog života? Poteškoće i volja.

Poteškoće su iskušenja na putu, to su novi koraci koje moramo učiniti svaki put kad se susretnemo s novom zadaćom u životu. Bez poteškoća, ostali bismo stajati na istom mjestu i ne bi napredovali.

Volja je buđenje svijesti koja nam pomaže ostvariti naše planove, ako imamo jasne ideje, ako su nam ciljevi plemeniti, te ako znamo održati postojanost u našem djelovanju. Volja se ostvaruje kada poteškoće savladavamo hrabro i inteligentno.

Pronaći vlastiti način razvoja

Sva živa bića slijede isti prirodni zakon razvoja koji se manifestira kao rast, širenje, otvaranje, uzdizanje i ostalo ovisno o slučaju. Ljudska bića nisu izuzeta od ovog zakona. Upravo suprotno, imamo sposobnost njegovog razumijevanja, a kad ga dobro ne razumijemo, djelujemo impulsivno, pokušavajući djelovati u našim uobičajenim okvirima. Kad bismo mogli ponovno zadobiti našu istinsku brzinu, naš ritam, pronašli bismo nama odgovarajući način razvoja. Željeli bismo više, još više od onoga što nas čini većim i boljim ljudima. Naši napori bi se tada usmjeravali prema jačanju onoga što učvršćuje našu ljudsku prirodu.

Radi se o tome da moramo pronaći ono što nam priliči i što nas oplemenjuje. Radi se o tome da više budemo, a ne da više posjedujemo.


Tekst: nova-akropola.com
Foto: thekissagency.com  / careerealism.com / media.licdn.com

 

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close