Moderna tradicija

Zimske radosti: Kako su djeca provodila zimu?

Viktorija Rogić

Prošao je još jedan vikend obasjan Sunčevim zrakama koje se probijaju kroz oblake i griju nam ove zimske dane. Studirajući u Dalmaciji nemam potpuni doživljaj zime i snijega jer dok ja sjedim na rivi i pijem kavu moji doma muku muče s čišćenjem snijega. Ispijanje kavi na rivi u sred zime navelo me na razmišljanje kako zima nije kao što je bila nekoć i to ne samo po količini snijega koja ili padne ili ne već po broju djece u dvorištima.

Kako su djeca provodila zimu?

Ako je ikome zima bila posebno draga onda su to bila djeca. Djeca su bila jedina koja su željela da zima traje što duže. Što bi više snijega palo njihova je sreća bila veća. Nakon povratka iz škole čitavo bi vrijeme provodili igrajući se na snijegu sve dok ih mame ne bi potjerale u kuću. Zbog snijega nisu morali ništa raditi jer vanjskih poslova bilo nije jedino bi ponekad prije škole pomagali ocu napraviti prtinu (put) za izlazak iz dvorišta do ceste koja ih je vodila do škole, i morali bi krenuti ranije jer je put do škole trajao duže zbog usporenog hodanja po snijegu i ledu. S nestrpljenjem bi čekali povratak iz škole jer ih je poslije toga čekalo cjelodnevno „ludovanje“ po snijegu. Obično bi se okupili kod nekog u dvorištu ili u centru sela što je obično bilo kraj bunara ili crkve, zatim bi odlazili na neki proplanak i tražili najbolju stazu za sanjkanje.

Prvo bi se kolektivno valjali (kotrljali) nizbrdo kako bi dobro zagladili stazu, a zatim je slijedilo natjecanje u tehnikama spuštanja. Sanjke u ono vrijeme nisu svi imali no oni koji jesu uvijek bi ih dobro podmazali slaninom kako bi se što bolje i brže mogli spustiti. Oni koji nisu imali sanjke spuštali su se na starim gumama ili vrećama napunjenim sjenom. Kako sanjkanje ne bi bilo klasično uvijek su se izmišljala nova pravila i načini kako bi bilo što zabavnije pa su se tako znali sanjkati u parovima ili čak i po više njih na jednim saonicama ili vreći, držeći se za ruke i spuštajući se čineći lanac, a oni najhrabriji spuštali bi se i ležeći.

Osim sanjkanja pravili bi snjegoviće za koje su danima prije krali majkama iz kuhinje mrkve i nekoliko dugmića s kojim bi ukrašavali snjegoviće, tu su obično dečki pomagali onim curicama koje su im se sviđale kotrljati grude kako bi dobile što veću kuglu za svog snjegovića. Osim što su im pomagali dečki bi znali, baš one curice koje su im bile simpatije, gurnuti u snijeg ili gađati grudama te ima na taj blesav ali ujedno i dječje simpatičan način dati do znanja da im se baš one sviđaju. Među djecom se također znalo tko je „glavni“. To je uvijek bio netko tko je imao najbolje ideje za igru i tko je bio najhrabriji u društvu kada je trebalo napraviti nešto „opasno“. U selu je uvijek bilo ljudi za koje se znalo da ne vole djecu pa je tako jedna od „opasnih“ igara bila gađanje grudama prozor od kuće baš tih „mrzitelja“ djece .

Djeca su prije uživala u snijegu na sve moguće načine. U njemu su sjedili, valjali se, gradili razne iglu-e i pregrade za igru. Skakali u njega s određenih visina, radili smicalice jedni drugima, padali na ledu, propadali u vodu na dijelovima gdje Gacka nije dovoljno smrznula, ponekad dobivali batine od roditelja jer bi došli kući mokri i promrznuti, ali bi svejedno drugi dan opet sa svojim prijateljima išli u nove snježne avanture.

Danas većina djece ne zna iskoristiti snijeg te im igranje brzo dosadi. Osim što i sami roditelji ne dozvoljavaju djeci da cijeli dan provedu na snijegu ni djeca nisu zainteresirana za takvo što. Sanjkanje im predstavlja zanimaciju prvih pola sata, a pravljenje snjegovića prepuštaju onoj skroz maloj djeci kojima u principu roditelji naprave sve. Današnja djeca na snijeg izlaze najviše iz razloga da naprave nekoliko selfija koje će objaviti na društvenim mrežama te zatim samo brojati lajkove i pisati komentare kako je na snijegu predivno.

Ja sam sretna jer sam imala ono pravo djetinjstvo zimi zbog kojeg sam dolazila kući mokra i promrznuta,ali s osmjehom na licu jer sam dan provela na snježnoj avanturi s prijateljima, no žalosno je to što danas tehnologija djeci oduzima djetinjstvo odnosno ne dozvoljava im da budu djeca u potpunosti. Djeca nemaju mašte niti ideje kako bi se sve mogli igrati i na koje sve načine iskoristiti zimu i snijeg.

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!


Foto: pixabay

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u