Žene i ručni rad

Već sam spomenula kako početkom nove godine, ali i početkom ove prave ličke zime koja svojim bijelim pokrivačem ne dozvoljava radove u polju nema nekih posebnih običaja koji su se radili vani ili oko kuće. No postoje običaji koji se prije nisu smatrali običajima već su se podrazumijevali kao svakodnevni poslovi. O čemu je točno riječ? Riječ je o ženama i njihovom ručnom radu.

Što su žene radile prije svakodnevno, ali u zimi to posebno dolazi do izražaja?

Prije je svaka žena znala raditi ručni rad odnosno bila je vješta u rukama. Ponajprije zbog toga što je znala, ali i jer je morala znati, jer je prije žena vrijedila onoliko koliko je vješta u rukama. Tako je svaka od njih znala i po nekoliko tehnika ručnog rada. U ručni rad spada sve: pletenje, vezenje, heklanje,tkanje, šivanje predenje vune. Sve ono što su žene ali i njihova obitelj nosile ili koristile pravile su same. Od košulja, hlača, pregača pa sve do zavjesa, ručnika, krpa ili tepiha bilo je ručno rađeno. Svaka od njih ugradila bi u pojedini ručni rad i neki svoj znak prepoznatljivosti koje i danas možemo primijetiti na ponekim starim primjercima kao vezeni inicijali imena ili osmišljeni uzorak utkan u predmet. Tkane pregače i torbe također su bile primjer gdje se njihova vještina ne samo u tkanju već i u kombiniranju boja i nijansi mogla dobro vidjeti.

Žene su ručni rad uvijek radile, njima je to zapravo bio više kao odmor ili opuštanje od onih ostalih svakodnevnih poslova. Iako su one ručni rad radile tijekom cijele godine zimi je on uvijek najviše dolazio do izričaja. Bake i majke zimi bi najčešće učile svoje unuke ili kćeri i time prenosile svoja umijeća s koljena na koljeno.

Danas rijetko u kojoj kući možemo vidjeti da žena sjedi za tkalačkim stanom ili u rukama ima igle tj. „žbice“ i tka ili plete. Svima nam je danas lakše kupiti neki odjevni predmet, a ostatak dana provesti gledajući televiziju ili tipkajući na mobitel. No na sreću još uvijek postoje one žene koje ručni rad vole i rade. Sretna sam i jer postoje brojne udruge i folklorna društva koja njeguju običaje, a samim tim i ručni rad koji takve žene podupiru i uzdižu.

Nije li tužno da nešto što je prije bilo svakodnevno i normalno danas je slabo cijenjen talent. Ali eto, ono što se nekoć nosilo danas je ponovno in. Pa, umjesto da se podsmjehujemo ženama koje i dalje vole i rade ručni rad, uzmimo „žbice“ u ruke ili sjednimo za tkalački stan i napravimo sami sebi neki komad odjeće. Osim što ćemo vrijeme iskoristiti kako bismo naučili nešto novo, bit ćemo i skroz „in“.
Vrijedi pokušati, zar ne?

 

---

Foto: pexels