Zdrav k’o dren

Pričajući o jeseni spomenula sam već široku paletu boja koju ona donosi sa sobom. Kako je i jesen šarena, šareni su i naši plodovi o kojima pišem. Danas je na redu jedna vesela i jarka boja tj. crvena, a gospodin kojem posvećujem današnji tekst zove se dren.

„Zdrav k’o dren“, stara ali svima vrlo dobro poznata poslovica. No, jesmo li se ikad zapitali zašto ona glasi upravo tako i što je uopće dren?

Dren je plod šumskog drveta koji u Jesen ima crvenu odnosno bordo boju koja nagovještava da je spreman za branje. Kod nas u Lici dren najčešće zovemo drenjula ili drijenak. Osim što se prije od njega spremala slatka zimnica on je izuzetno zdrava i ljekovita biljka. Dren je bogat pektinom, organskim kiselinama i C vitaminom, a kažu da uspješno regulira krvni tlak i crijevne bolesti. Ljudi su prije plodove iskorištavali maksimalno te su se za zimu spremali na svakojake načine. Tako se osim domaćih i ručno sađenih biljaka i njihovih plodova, išlo i u berbu drenjula. Ljudi bi usput dok bi šetali ili čuvali ovce brali dren, te ga nosili kući. Od njega se moglo praviti svašta. Najčešće se pripremao sok, no ako bi se uspjele ubrati veće količine drena pravila se marmelada ali i rakija. Osim što je dren sam po sebi finog i ugodnog slatko kiselkastog okusa iznimno je zdrav.

Dren je i vjesnik proljeća jer njegove žute proljetne rascvjetane grančice u Lici nosimo na blagoslov na Cvjetnicu. Dren je nama nekada bio jako važna biljka i u religijskom značenju pa dajmo mu malo važnosti makar dok ovo čitamo.

Ljudi su prije bili snalažljiviji te su iskorištavali sve ono što im priroda daje i nudi pa su samim tim bili puno zdraviji i otporniji na nagle promjene temperature i hladnoću, jer osim što su jeli domaće i prirodno, jeli su i zdravo. Ono što su za zimu pripremili to su i imali jer nisu mogli, kao mi danas, „skoknuti“ do dućana po bilo što, što nam u tom trenutku zatreba. Danas, na žalost, mali broj ljudi priprema zimnicu, a ako i pripremaju to su najčešće najosnovnije stvari koji im rastu u vrtu. Danas, rijetko tko i zna što je dren, kako on izgleda te kako ga se sve može upotrijebiti. Mnogi ga ustvari miješaju sa šipkom, zbog sličnog izgleda.

Mi Ličani smo još uvijek te sreće da kod nas dren i dalje dobro raste, te ga se može pronaći na mnogim mjestima, ali je jako malo onih što ga beru i iskorištavaju, ne znajući zapravo kako nam priroda sama nudi lijek. Tužno je zapravo vidjeti kako sve te grane prepune drena vise i njišu se na ovoj jesenskoj buri, a drenjule padaju po podu jer ih nitko ne ubire, dok su se nekoć ljudi „natjecali“ tko će prije doći i ubrati ih. Tužno je kako ljudi koji prolaze šumom i vide te bordo crvene plodove, koji na granama kao da vape „uberi me, uberi me“, samo im se razvesele i nasmiju jer ni sami nisu sigurni što je to i može li se to jesti ili nekako spremiti, pa radije ostave ne ubrano. Tužno je što kupujemo lijekove kako bi se liječili, a onaj prirodni lijek koji je još k tome i fin, ostavljamo netaknut.

I dalje će ljudi govoriti „zdrav k’o dren“, ali hoće li to ostati samo klišej ili će znati od kuda potječe ta poslovica zapravo, vidjet ćemo.

 

---

Foto: zenstvena.com