Treba dobro razmisliti prije nego što se prihvatimo nekoga posla. Samo se lakouman čovjek baca u pustolovinu, malu ili veliku, prije nego što “proračuna troškove”, kako kaže Evanđelje1. Dok razmišljamo o svrsishodnosti započinjanja nekoga posla, mudrost traži da se suočimo s obvezom da započeti posao završimo. Ne završiti djelo znači uništiti ga. “Tko je nemaran u svome poslu, brat je onome koji ruši”, kaže knjiga Mudrih izreka (Izr 18,9).
Čemu služi napuštena napola izgrađena kuća? Kakvo svjedočanstvo ona daje o onome koji je udario temelj i postavio prve redove kamenja? Takva ruševina podsjeća na nesreću. Nezamislivo je da bi itko živ, ako ga ne zadesi nesreća, mogao trpjeti te zidine što sliče polomljenim stupovima na groblju. A vi, duhovni graditelju, zar od svoje prošlosti želite učiniti polje ruševina?
Ima ljudi u koje se možemo pouzdati. Kada nešto obećaju, toga se i drže. I svaki je početak jedno obećanje, ako nije ludost. Drugi se obvežu, kunu se i zaklinju, a ništa ne učine. Reklo bi se da nisu sposobni preuzeti obvezu. Nitko ih ne može vezati, čak ni oni sami sebe. Oni su poput vode tekućice.
Takve osobe predstavljaju moralno nižu vrstu. Intelektualac koji nalikuje na njih nije intelektualac, sam ga je njegov poziv osudio. Vi koji ste se posvetili tomu pozivu, odlučite da ćete biti vjerni. U vama postoji zakon: poslušajte ga. Rekli ste: “učinit ću”, učinite. To je zahtjev vaše savjesti, postupite časno i poslušajte ga. Svaki nedovršeni posao bio bi vam prijekor.
Vidim jedan uzrok nazadovanja u napuštanju zamisli ili pothvata. Čovjek se navikne na popuštanje, odluči se za nered i popustljivost u savjesti. Kao da radi i ne radi. Otuda opadanje dostojanstva koje ne može pogodovati našemu napretku.
Odmjerite deset puta, krojite samo jednom. Prošijte brižno prvim laganim šavom, a kada dođe vrijeme da ga utvrdite pravim šavom, neka vas ništa na svijetu ne prisili da kažete: odustajem.
Iz toga slijedi da ćete, koliko je do vas, šivati savršeno. Dotjerano znači dovršeno, ali znači i savršeno, ta se dva značenja međusobno nadopunjuju. Ne dovršavam zaista ono što ne nastojim najbolje učiniti. Što se ne usavršuje, toga uopće nema. Prema Spinozi, biće i savršenost odgovaraju istoj misli, biće i dobro odnose se na istu stvar.
Priča se o Tizianu da je snažno skicirao svoje slike i usavršavao ih do neke mjere. Tada bi sliku odložio okrenutu prema zidu i ostavio je dok mu ne postane kao tuđa. Onda bi je opet prihvatio i, odmjerivši je “neprijateljskim pogledom”, pretvorio u remek-djelo.
Kada ste razradili plan za jedan posao, trebate ga odložiti na neko vrijeme, osvježiti oči i pogledati ga s odmakom. Ako vam se tada ne svidi, počnite iznova. Ako je na vašoj razini, pretresite ga temeljito, u svim detaljima, i navraćajte se na posao sve dok ne budete mogli reći: “Uložio sam svu snagu, neka mi Bog i ljudi oproste sve što je ostalo nesavršeno.” “Quod potui feci: veniam da mihi, posteritas”2, kaže Leonardo da Vinci na svojemu nadgrobnom natpisu.
Nije nužno da napišete puno. Ako ono što ste učinili odgovara vašim talentima, milostima koje ste primili i vremenu koje ste imali, ako ste sa svoje strane učinili sve i ako se u vama u potpunoj poslušnosti ostvarila volja Providnosti, sve je dobro. Uvijek činite mnogo ako ono što radite napravite savršeno. Ono što loše učinite ne će povećati vrijednost vašega djela. Naprotiv, umanjit će je, kao što mrlja na skupocjenoj svili umanjuje njezinu vrijednost.
Pročitajte cijeli članak na bitno.net
Izvor: bitno.net | Foto: risefeed
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English