Zakon o obnovi prirode: Nova šansa za rijeke i močvare

Pitka voda najvažniji je resurs koji imamo na Zemlji. Bez nje nema života, ekosustava ni civilizacije kakvu poznajemo. Sve što radimo, sve što jedemo, pa i mi sami, ne bismo mogli postojati bez vode.

Međutim, pretjerana eksploatacija i zagađenje vodnih resursa često dovode do degradacije slatkovodnih ekosustava. Danas globalno 83% slatkovodnih vrsta bilježi smanjenje populacija, izgubljeno je već 30% slatkovodnih ekosustava, a s nestašicom vode suočavaju se sve veći dijelovi svijeta. Ovi pokazatelji jasno ukazuju na to da su trenutna upotreba i način upravljanja vodnim resursima neodrživi.

Na europskom kontinentu, koji je urbaniziran i gusto naseljen, posljedice ovih problema itekako su vidljive. Evidentan je gubitak biološke raznolikosti, smanjena otpornost na klimatske promjene (izražene i pogubne poplave i suše), pogoršanje kvalitete zraka i vode, promjena mikroklimatskih uvjeta, a samim time i pogoršanje kvalitete života.

Ozbiljnost situacije shvatila je i Europska unija te je tijekom posljednjih desetljeća krenula u dalekosežne promjene okolišnog zakonodavstva. U tom pogledu novi Zakon o obnovi prirode obvezuje države članice da aktivno rade na obnovi prirodnih staništa kako bi se poboljšalo stanje europske prirode, koja je među najviše promijenjenima i degradiranima na svijetu. Prema ovom Zakonu, države članice moraju obnoviti barem 30% staništa iz lošeg u dobro stanje do 2030. godine, 60% do 2040. i 90% do 2050. godine.

Prioritetna staništa za obnovu uključuju šume, travnjake, močvarna područja, rijeke, jezera i morska dna prekrivena koraljima. Svaka država članica dužna je, u roku od dvije godine od usvajanja zakona, donijeti nacionalni plan obnove s detaljnim mjerama za postizanje ovih ciljeva. U Hrvatskoj je za taj plan zaduženo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, u suradnji s drugim relevantnim ministarstvima i sektorima.

Jedna od najvećih prekretnica u zaštiti okoliša ovom pravnom regulativom je obveza država članica da obnove i puste u slobodni tok najmanje 25.000 km rijeka. Cilj je omogućiti prirodni protok rijeka kako bi ponovno obavljale svoje ekološke funkcije, uključujući migraciju riba, transport sedimenta, mrijest i razmnožavanje mnogih slatkovodnih organizama kojima je nužna protočna voda, te pojačala otpornost rijeka na posljedice klimatskih promjena.

Metode koje će se primjenjivati za poboljšanje stanja uključuju uklanjanje pregrada (brana) iz riječnih korita, otvaranje rukavaca, sadnju obalne vegetacije (kod nas su to vrbe i johe), te primjenu ekološki prihvatljivog protoka nizvodno od funkcionalnih pregrada (brana).

Potencijalno odličan primjer za takvu vrstu obnove vodotoka mogla bi biti rijeka Gacka. Naime, uslijed izgradnje sustava Hidroelektrane Senj, Gacka je izgubila vodu u lijevom kraku (od Šumećice do Švičkog jezera – 7 km) i desnom kraku (od Vivoza do Gusić polja – oko 21 km). Ako bi se postigao dogovor s ključnim korisnicima na rijeci da se na pregradama u Vivozama i Šumećici dio vode počne upuštati u oba kraka, došlo bi do oživljavanja tih dijelova korita te obnove ukupno 28 km rijeke Gacke. Tada bi rijeka Gacka umjesto 17 km, imala preko 40 km slobodnog toka, što bi značilo značajno poboljšanje ekološke vrijednosti i jačanja klimatske otpornosti cijelog riječnog sustava.

Oživljavanje prirodnog toka omogućilo bi povratak mnogih slatkovodnih organizama, poboljšanje kvalitete vode te obnovu prirodnih staništa koja su tijekom desetljeća degradirana. Osim ekoloških koristi, revitalizacija rijeke Gacke donijela bi i socio-ekonomske prednosti lokalnoj zajednici, posebice razvoj održivog turizma, sportskog ribolova i istraživačkih aktivnosti vezanih uz bogatu biološku raznolikost rijeke. 

Obnovljeni riječni ekosustav mogao bi igrati i ključnu ulogu u prilagodbi klimatskim promjenama. Očuvanje riječnih ekosustava i njihova sposobnost prirodnog reguliranja hidroloških ciklusa pomaže u ublažavanju poplava, očuvanju podzemnih voda i smanjenju utjecaja dugotrajnih sušnih razdoblja. Zato je izuzetno važno provoditi mjere zaštite i obnove vodotoka, ne samo u sklopu europskih obveza, već i kao dugoročno ulaganje u zdravlje ekosustava i kvalitetu života budućih generacija.

Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom – Županijskom komorom Otočac.

Autorica teksta: Irma Popović Dujmović, The Nature Conservancy

 

---

Foto: Tea Dasović