Politika

Zaboravljeni lički Herkul: Did Jure iz Plašćice kraj Brinja dizao je motocikle, ljude, trupce pa čak i konja s jahačem

Jutarnji list u nedjeljnom izdanju objavio je zanimljivu priču o još jednom snažnom Ličaninu, didu Juri Rajkoviću iz Plašćice kod Brinja, koji jako podsjeća na jednog drugog slavnog Ličanina, Marijana Matijevića, kojega su svojedobno u Americi proglasili najsnažnijim čovjekom na svijetu.


Did Jure Rajković bio je jak za petoricu, a dobrote kao u Ljubana, Drage i svih zadrugara iz Velikog Sela Mate Lovraka, piše Jutarnji list. Mogao je dići u zrak vola od 600 kila, a kada bi kola upala u glib s kolima natovarenim balvanima sam bi izvukao zaglavljeno kolo, a jednom je u vojsci dignuo u zrak konja s kapetanom koji ga je jahao.

Ove priče podsjećaju na najjačeg čovjeka na svijetu, Ličkom Samsonu, Čovjeku medvjedu i Herkulu zlatna srca, kako su sve zvali Marijana Matijevića, međutim, za razliku od njega, skromni Jure Rajković nikada nije napustio svoju Plašćicu kraj Brinja u kojoj se rodio 1928. Umro je 1997. godine. Juru opisuju brojni živući svjedoci čitavog brinjskog kraja i dobrog dijela Like. Njegovo ime izaziva veliko poštovanje kod svakog muškarca koji je ikada kročio na tlo između Male Kapele i Velebita tamo gdje dječica kad odrastu i danas ne žele postati superheroji iz popularnih videoigrica već žele biti snažni kako did Jure Rajković. Nedjeljni Jutarnji nije prvi koji piše o ovom Ličaninu. Prva je o njemu pisao popularni časopis Arena 1961. godine u kojem ga je novinar T. Šimunović opisao kako najjačeg čovjeka u Lici i najboljeg harmonikaša u brinjskom kraju. Šimunović je posjetio Juru koji je novinaru iz Zagreba bio spreman dokazati da ono što se o njegovoj snazi priča nisu pretjerivanja.

Najprije je kao od šale dignuo motocikl težak oko 100 kilograma kojim je Šimunović doputovao u Plaćicu i kroz smije dobacio kako bi “ovako prošao i fićo da su njime došli”. Zatim je iz staje izveo konja teškog 600 kilograma, uhvatio ga za prednje noge i podigao. Kada su naišla njegova dva sina, Jure i Nikola, podignuo je i njih, svakoga u jednoj ruci, a isto je napravio i s Vladom Draženovićem, koji je dovezao Šimunovića, i jednim seoskim dečkom iako su obojica bila teška 170 kilograma. Šimunović je primijetio kako se s Jurom svi rukuju tako da ga uhvate za lakat, u strahu da im Jure, nesvjestan svoje snage, ne zdrobi šake prejakim stiskom.

Novinar Jutarnjeg posjetio je sina dida Jure, koji se također zove Jure, i njegove sinove, koji žive u Velikoj Gorici. Sin Jure danas ima 70 godina i živi skromnim umirovljeničkim životom, ali nekim svojim navikama podsjeća na svog snažnog oca. Unuci tako otkrivaju nešto čime se ne hvali – svaki dan odvozi biciklom 30 kilometara do Zagreba i natrag, a ponekad u kužnoj teretani, gledajući trening unuka Jure, i sam uhvati sprave ili s lakoćom napravi 15 zgibova od poda do stropa.

Očito, snaga u obitelji Rajković prenosi se s koljena na koljeno, jer i otac snažnog Jure iz Plaćice bio je također snažan. On je otišao u Ameriku, radio na željeznici gdje je nosio teške šine. Vratio se u Liku i sa zarađenim novcem sagradio kuću, pilanu, gostionicu, trgovinu i kovačnicu.

Sin Jure ispričao je nekoliko epizoda iz života svojeg oca, dida Jure, kojima je i osobno svjedočio kada mu je bilo deset godina. Jure je vozio tri trupca na željeznim kolima koja su vukli konji iz šume na pilanu. Kada se mimoilazio sa šumarskim kamionom, oba stražnja kotača su propala u blato, skroz do osovine. Konji nisu mogli izvući teški teret. Jure je tada otišao iza kola i rukama podignuo kompletna kola s tri trupca kako bi ih konji mogli povući. Druga anegdota dogodila se ispred mjesne gostionice u Brinju gdje su Juru zadirkivali da je izmislio događaj s kolima i tražili da to dokaže. On je, kladeći se o demižon vina, pustio trupce da padnu pa ih zatim jedan po jedan vratio na kola. Svaki trupac teško je oko 500 kilograma.

Iako je bio nevjerojatno snažan Jure nikada nije dignuo ruku ni na koga. Bio je dobrodušan i rasplakala bi ga i najmanja nepravda. Nije mogao vidjeti dijete da plače, a da i on sam ne pusti suzu, a za nemoćne, gladne i sirotinju dao bi sve. Sin Jure ispričao je i anegdotu iz vojske kada je Jure dignuo konja s kapetanom. “Bio je s jednim potporučnikom, koji mu je bio nadređeni, a inače je potkivao konje. I pita ga, može li, kad dođe kapetan, dići njegova konja. Došao kapetan, a otac je došao do konja, potapšao ga, umirio, zakoračio pod njega, i digao i konja i kapetana u zrak. Kapetan ostao u šoku, pa povikao: Spuštaj dolje. Uto je došao natporučnik pa kaže: Druže kapetane, htjeli smo vam samo pokazati koliko je snažan naš vojnik Jure Rajković. Potporučniče, za njega od sutra dupla porcija hrane, zapravo ne dupla, nego – koliko može, odbrusio je kapetan”, rekao je sin Jure Rajković za Jutarnji list.

 

Foto: Jutarnji list

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close