VijestiTurizam

Vukovarac nakon posjete INDIJI: “Ne mogu reći da imaju bolje, ali ni lošije uvjete studiranja od hrvatskih”

Ovog tjedna razgovarali smo s vukovarskim studentom koji se odvažio na dalek put. Filip Sušac, student procesnog računarstva, putem udruge IAESTE dobio je priliku putovati na studentsku praksu u Indiju. S obzirom na dugu avanturu, proživio je mnoga iskustva i upoznao brojne kolege iz cijelog svijeta. Kako je opisao svoju studentsku praksu, pogledajte kroz nekoliko pitanja.

Tko je Filip, gdje živi, čime se bavi, koji fakultet studira?

Moje ime je Filip Sušac i dolazim iz Vukovara trenutno sam student druge godine diplomskog studija procesnog računarstva na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku. Aktivni sam član studentske udruge IAESTE te pripadnik počasne sokolske garde “Hrvatski sokol Osječko-baranjske županije”. Slobodno vrijeme volim provoditi radeći tjelovježbu, čitati knjige, gledati filmove te družiti se s najbližim prijateljima i obitelji.

Otkud ideja dalekog putovanja u Indiju?

Nakon prijave na natječaj za ostvarivanje studentske prakse putem IAESTE udruge, ostvario sam visoko treće mjesto za odabir prakse, a u trenutku odabira bile su mi ponuđene tri opcije Makedonija, Nepal i Indija. S obzirom da sam u IT sektoru Indija mi se činila kao najbolja ali i najuzbudljivija opcija, zbog toga sam je i prihvatio.

Koliko dugo je trajala priprema za putovanje, i koje je kriterije trebalo zadovoljiti da bi otišao?

Priprema cijelog puta trajala je oko dva mjeseca, nakon prihvaćanja prakse na natječaju bilo je potrebno ispuniti formulare i predati kompletnu dokumentaciju. Dokumentacija se sastojala od regularnih IAESTE formulara, dva pisma preporuke, ispisa svih položenih kolegija te motivacijog pisma u kojemu se obraćam budućem poslodavcu. Nakon toga slijedilo je najteži dio, a to je  iščekivanje povratne informacije o prihvatu ili odbijanju moje dokumentacije. Na svu sreću vrlo brzo sam dobio potvrdnu povratnu informaciju. Zatim bilo je potrebno organizirati putovanje do Indije, rezervirati avionske karte, obaviti preventivno cjepljenje te izvaditi studentsku vizu.

Što te najviše šokiralo po dolasku u Indiju? Kakvi su bili prvi dani nove kulture, vjere i države?

Prvi dolazak u Indiju, točnije izlazak iz aviona bio je veliki šok za mene, visoka temperatura i gotovo 100%-tna vlažnost stvarali su mi osjećaj nelagode i blagog gušenja, no, kao i na sve ostalo, vrlo brzo sam se naviknio na vremenske uvjete.

Prvih par dana sam imao slobodno za upoznavanje s ljudima i mjestom. Indijci su otvoren i vrlo znatiželjan narod, bez problema vam prilaze i žele ostvariti komunikaciju. Iz prva bilo je vrlo simpatično ali, posebno na putovanjima, znalo je biti naporno jer ipak dan je prekatak a Indijaca je previše da bi sa svakim popričali i napravili fotografiju.

Hinduizam i islam su dvije religije s kojima sam se najčešće susretao, po meni najveća razlika između ove dvije zajednice ljudi je ta, da ljudi koji štuju Hinduizam svoju vjeru drže isključivo za sebe dok muslimani uvijek pričaju o vjeri i vrlo brzo se stvori osjećaj da vas žele preobratiti na islam.

Što si točno radio u studentskom životu? Ima li Indija bolje uvjete rada od ovih u našoj državi po pitanju konkretno tehnologije?

S obzirom da moj mentor ali i cijeli odjel računalnih znanosti ima usku povezanost sa medicinskim fakultetom, radio sam na razvoju aplikacije koja bi na temelju slike retine oka izračunala vjerojatnost oboljevanja od glaukoma. Danas se to i dalje radi ručno na pregledu kod doktora ali ovakva aplikacija bi uvelike pomogla za bolje i efikasnije lječenje. Uvjeti rada su bili vrlo zadovoljavajući, računalne prostorije su bile potpuno klimatizirane te svatko je imao svoje osobno računalno. Sve potrebne programske podrške za obradu smo mogli dobiti od glavnog laboranta. Iako zbog velikog broja zaposlenih i studenata imali smo ograničenje interneta na nekim stranicama što je znalo traženje podataka na internetu učiniti noćnom morom.  S obzirom na sve ne mogu reći da imaju bolje ali ni lošije uvjete studiranja nego studenti na hrvatskim sveučilištima. Iako prijatelji praktikanti sa strojarskih i drugih tehničkih znanosti bili su vrlo zadovoljni količinom dostupne opreme na fakultetu.

S obzirom da je IAESTE svjetska udruga, koliko je brojno članstvo u Hrvatskoj, a koliko u Indiji? Želiš li se vratiti tamo?

IAESTE Hrvatska danas djeluje u četiri lokalna odbora: Split, Rijeka, Zagreb i Osijek. Ja pripadam lokalnom odboru Osijek te trenutno imamo preko 60 aktivnih članova volontera i prosječno 25 stručnih praksi godišnje. IAESTE djeluje na principu reprociteta, odnosno koliko stranih studenata primimo toliko hrvatskih studenata ide u svijet. S obzirom da lošu gospodarsku situaciju u Slavoniji mi smo vrlo zadovoljni postignutim.

IAESTE Indija, ima drugačiji način vođenja udruge nego u Hrvatskoj, oni djeluju tako da im svake godine se raspisuje natječaj za IAESTE lokalnog člana, na koji se prijavi i do 500 osoba, gdje odabiru 23 osobe koje će biti pripravnici godinu dana, nakon godine njih 7 postaju kordinatori a bivši članovi idu na razinu iznad odnosno idu na državnu razinu. Ne znam zbog čega tako rade ali svaka država može odlučiti na koji način će voditi politiku udruge.

Naravno da imam želju se vratiti, iako ne bih mogao zamisliti svoj dugoročni život u Indiji. Jer život u Indiji nije ni nalik životu u Hrvatskoj, odnosno ukupna kvaliteta života je puno niža nego kod nas.

Tko ti je bio najveća podrška u studentskom usavršavanju? Kako Hrvati gledaju na znanje i iskustvo koje si tamo dobio? Reakcije prijatelja, obitelji, poznanika?

Kao uvijek do sada u životu imao sam bezuvjetu podršku svojih roditelja i sestara, no podrška za odlazak na praksu dolazila je sa svih strana od prijatelja do profesora sa fakulteta koji su bili i ponosni što mi mogu napisati preporuku za praksu.  Iako je prošlo desetak dana od moga povratka, rano je još reći, ali nadam se da će ovo iskustvo mi pomoći u budućim prijavama za posao te na ću se barem na neki način izdići iznad prosjeka.

 Kakvi su izlasci u Indiji? 

Izlasci u Indiji kao i svagdje na svijetu su sastavni dio studentskog života, tijekom semestra moglo se izlaziti svaki dan no mi smo preferirali srijedu. Ipak izlasci nisu slični našima, klubovi se kreću puniti oko 20h a zatvaraju se u 23h što je zakonom regulirano, a s obzirom da je 23h ipak prerano za završetak izlaska, uvijek netko tko je dovoljno hrabar (ili pod utjecajem alkohola) pozove društvo iz kafića na after party u svoju kuću. No i tamo se do 1h ujutro sve raščisti.

 Kako je putovati 50 sati vlakom po Indiji? 

Nakon završetka prakse, društvo od osam praktikanata (uključujući i mene) odlučilo je krenuti na put oko Indije. Prvi vlak koji smo uzeli (Udupi – New Delhi) vozio je skoro 2500km bez prestanka i put je trajao nešto manje od 42 sata. Prvo smo se malo bojali kako ćemo provesti skoro dva puna dana u vlaku ali put je prošao bez problema i vlak je stigao na konačnu stanicu svega s nekoliko minuta kašnjenja. Nakon New Delhi-ja, uputili smo se u Agru viditi jedno od sedam modernih svjetskih čuda – Taj Mahal. Zatim sljedili su gradovi Jaipur, Jodhpur, Jaisalmer, Udaipur, Mumbai i Goa. U svakom gradu doživili smo bezbroj uspomena koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života.

Želiš li nekome posebno zahvaliti na podršci pri odlasku? 

Ponovo bi se htio zahvaliti užoj obitelji što je bila uz mene kroz cijeli proces prakse i što su skupili snage pustiti me na tako dalek put. A posebno bi htio zahvaliti Fondu za razvoj grada Vukovara, Gradu Vukovaru, Vukovarsko-srijemskoj županiji, Elektrotehničkom fakultetu i Zavodu za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije koji su u meni prepoznali potencijal i financijskim sredstvima pomogli mi da odem u Indiju. Jer sam odlazak na praksu snosi praktikant a s obzirom da udaljenost cijena puta nije bila mali iznos.

 Za kraj, poruka za sve studente? Isplati li se odvažiti i napraviti tako velik korak studentske prakse. 

Za kraj bi htio preporučiti svim mladim ljudima, a posebnice studentima da se odvaže i iskoriste svaku priliku koja se nudi. Da pokušaju živjeti život izvan svoje sigurne zone. Jer osobno ne žalim niti sekunde što sam proveo na praksi. Upoznao sam brojne ljude i stekao drage prijatelje po cijelome svijetu, unaprijedio sebe i svako novo iskustvo mi je proširilo vidike i razmišljanja. Iskustvo kreira novog vas koji je danas pametniji i iskusniji nego što si bio jučer.

I za sam kraj, htio bi najaviti natječaj za ostvarivanje studentske prakse putem IAESTE udruge koji biti će objavljen početkom studenog, a sve detaljnije informacije o udruzi i natječaju možete pronaći na internetskim stranicama www.iaeste.hr .


Fotogaleriju iz Indije ustupio je Filip iz privatne kolekcije.

 


Intervju vodio: Ante Fumić

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close