Jedan volej, jedan potres mozga, nacija poraženih Turčina i iznad svih: Hrvatska

Ljudi moji!!! Osveta je naša! (šalim se) Mi Hrvati uopće nismo osvetoljubivi… osim prema vlastitom narodu. Uopće neću pitat jeste li gledali tekmu jučer, znam da jeste. Al tu je problemčić. Tekma je bila u nedjelju. Danas je ponedjeljak, a vrijeme poluraspada našeg nacionalnog ponosa jest cca 24 sata. Dakle, danas više nismo Hrvati, nego smo Dalmoši, Ličani, Zagorci, Prigorci, Gorani, Slavonci, Bosanci, Hercegovci, Posavinjani, Podravljani, desnouličari, lijevouličari, i tako dalje i tako bliže. Jedan dan svi zajedno, drugi dan svi natrag u svoje kutije. Trebalo bi reći neke stvari prije početka.

Prije svega: izražavam Dariju Srni sućut zbog preminuća njegovog oca. Uz tebe smo kapetane!

Što se tiče Turčina, i pobjede nad njima, treba odati priznanje dečkima koji su jučer ostavili srce, dušu i u Ćorlukinom slučaju sivu tvar na terenu zbog nekoliko, e sad, slučajnih ili namjernih, lakatovava i kopačaka po njegovoj junačkoj glavi. On je slika Hrvatske dok su je tukli sa svih strana. Ona krvari, ali ne staje, nju boli, ali ona se moli, ona je natučena, ali ne potučena. A što se Turaka tiče, napad na Ćorluku je dublje motiviran nego što itko želi priznati.

Napad na Ćorluku nije ništa drugo doli politički napad na Hrvate i Ruse. Ćorluka je branič Lokomotiva iz Moskve, izvora svega zla što se tiče Turaka. Također, Turci nisam još nisu oprostili što smo se branili kada su tijekom srednjeg vijeka htjeli zauzeti naša područja i nisu nam oprostili što smo odbijali napade martologa koji su pljačkali po okolici. U svakom slučaju, Turci su malo po malo Ćorluku htjeli poturčiti, isprva kahvom, čajem, nargilom, baklavom i sapunicama, a kada nije htjelo milom, onda su krvarinu uzeli od Ćorluke pošto im nije uspjelo poturčivanje.

Ćorluka se nije dao, nije odustajao, čak ni kad je nakratko morao nositi turban, on nije zaboravio tko je i što je. Turcima se njihov pokušaj indoktrinacije obio o Ćorlukinu glavu i direkt u srce Atatürka. Oporavi se Ćorluko!!

Zlatna nogo utakmice! Modro naše malo! Modriću, noga ti se ne samo pozlatila, nego podijamantila, porubinila i ostali glagoli sa dragim kamenovima. Cijena našega Modrića je skočila za 2 mil. eura u trenutku gola. I neka je! Svaki od današnjih igrača trebao bi biti teži za minimalno 500 000 evrića. Taj volej neka ode u povijest kao najljepši volej na svijetu! Sad svi vide što radiš u Realu, jer realno je da si realistično igrao kao igrač Real Madrida.

Ma ljudi moji, kako bi rekao Vlaović: “Evidentno je da smo pobijedili, jer tko zabije gol, taj je u prednosti.” E pa Vlaoviću, evidentno jesmo, a ti si se prika dobro držao jučer. Naime, čovjek je cijelo vrijeme držao jedan A4 papir na kojem je pisalo (ovo je sada moja slobodna procjena):” Nemoj reći evidentno.”

A mi Hrvati (pljes pljes pljes pljes pljes!!) najbolji smo kritičari. Ooooo daaaaa.. nemremo pustit, ja prvo kaj se u najboljem slučaju osrednje kužim u nogomet, imam potrebu derat se u ekran (očito misleći da me se može čut) što bi stručnjaci u tom poslu trebali radit.

Ahhhhh… Hrvatska… zemlja tisuću otoka, predivnih planina, velikih dugova, još većih zajmova, i 4 i pol milijuna nogometnih izbornika (plus dijaspora). Svi, aaaaaaaaaaaa, svi

smo veći, bolji, pametniji izbornici i igrači od onih koji su trenutno u Francuskoj, tj od onih koji su ikada ikad na ikoji ikakav način na nekakav način igrali za nas i u ime Lijepe naše.

---

Neki citati naših izbornika pred ekranima:
“Neeeeeeeeeeee, šta si njega ubacio, budalo jedna!?”
“Lijevo, lijevo, slobodan ti jeeeeee, kaj si ćorav!!!?”
“Kud golmanu!? Kud golmanu!? Tjeraj ju naprijed, plaćen si za to!”
“Ma nije faul! NIJE!!!! Kako ti ne vidiš to kad se dogodilo u trenu, bio si ometen svjetlima, ljudima, zvukovima, i težinom savjesti kaon što 4 minute nisi nikog kaznio!? Kako ne vidiš!? Svi vide!
“Opet su suci protiv nas.. znao sam.. znao sam!”

I naravno, ostali evergreeni poput: “Zašto sam se kladio na vas?”; “Prolaze nam kroz obranu kao kroz maslac”; “Preplaćen si za ovaj posao”; i svima najdraži “Simulacija, simulacija”

---

Nitko se nije zapitao zašto Turci nose grb Gradeca na svojim dresovima. Jel oni žele nešto poručiti? Na crkvi sv. Marka nije plava boja i polumjesec i zvijezda, nego crvena. Jel žele reći da je Hrvatska u biti Turska? I moramo naravno priznati hrabrost naših igrača. Igrali su protiv ekipe koja je znala sve završetke turskih sapunica. Aj zamisli da su Raketi rekli: “e….Berna umire u 4. sezoni.. otvorat će je njezin stric Aydin, nakon što ga je njegov djed ostavio bez nasljedstva…” Gotovo, odmah, cijela Hrvatska pada.. moral pada.. svlačionica u plaču, avaju, kukuju i leleju.

Nije tako bilo.. nisu stigli ništa reći, jer smo ih pomeeeeliii!
Turci su dobru igru odigrali, malo preveć, too much, 2mač grubijansku, ali pokazali smo se i dokazali smo se! Trenutko je najpopularniji prilog kebaba suza za turske brege. Cijene kebaba u Njemačkoj porasle za 25%.

Živjeli Vatreni! Živjela Hrvatska! Živio nogomet!
A sad, bacamo se na vlastite životne i nacionalne sapunice!

 

---

Foto: gol.dnevnik youtube