Vodno bogatstvo Gorske Hrvatske – naše nasljeđe i odgovornost

Pod utjecajem globalnog rasta broja stanovnika i povećanja pritiska na okoliš, sve više zemalja i područja suočeno je s nedostatkom ili nestašicom pitke vode. Unatoč dugotrajnom i ustrajnom odbijanju modernog homo sapiensa da se suoči s takvim naličjem civilizacije, sve više prevladava svijest da je voda jedno od najvrjednijih prirodnih bogatstava.

Kako je pitka voda sve deficitarnija „roba“ u razmrvljenom globalnom selu, ona je i prvorazredan strateški resurs. Stoga će države i regije s dovoljnom količinom te dragocjene tekućine imati važnu komparativnu prednost u budućem razvoju. Sudeći prema postojećim vodnim zalihama, skupini takvih, može se reći i povlaštenih zemalja, pripada i Hrvatska.Hoće li tako ostati, ovisi o ekološkoj svijesti stanovništva i dosljednosti provedbe načela održivog razvoja.

Kad je riječ o bogatstvu pitkom vodom, posebno mjesto pripada Gorskoj Hrvatskoj. Ovo brdsko-planinsko područje koje se proteže od doline Kupe na sjeverozapadu do doline Zrmanje na jugoistoku, pravi je dragulj s obiljem površinskih i podzemnih voda. Bogatstvo prirodnih ljepota i relativno očuvanu prirodu Gorske Hrvatske krase brojne rijeke, poput Kupe, Dobre, Like, Gacke, Korane i Une, te izvori Mrežnice i Zrmanje, kao i brojna jezera, među kojima su najpoznatija Plitvička jezera čiji se fenomen temelji na jedinstvenom procesu nastanka sedre u krškim ekosustavima.

Iznimnu ulogu vode na ovom području posredno sugeriraju i mnogi nazivi naseljenih mjesta. Korijen riječi Lika, prema pojedinim etimološkim tumačenjima, vuče podrijetlo još iz prapovijesnog razdoblja, od ilirske riječi liqen = jezero, odnosno kasnije lat. riječi liquor = tekućina. Slično tome, i ime grada Otočca potječe od starohrvatskog deminutiva riječi otok – „otočac“, „otočić“, odnosno prirodnog otoka koji su oblikovale vode rijeke Gacke i njezinih rukavaca, a na kojem je bio smješten srednjovjekovni grad i utvrda. Brojni drugi lokalni nazivi, poput Babina Potoka, Jezerana, Jezerca, Lokava, Ponora, Ribnika, Ričica ili Vodoteča, također jasno upućuju na iznimnu prisutnost i važnost vode za lokalno stanovništvo kroz povijest.

Osim površinskih voda, poput rijeka i jezera, Gorska Hrvatska obiluje i značajnim zalihama podzemne vode smještene u unutrašnjosti karbonatnih stijena, krškom podzemlju. Taj krški vodonosnik spremište je golemih količina pitke vode i ima ključnu ulogu za održavanje ravnoteže u ekološkom sustavu. Iz njega se putem krška vrela prihranjuju brojne rijeke, tako da mnoge od njih – poput Gacke, Une, Korane i Zrmanje, ne oskudijevaju vodom ni u sušnim razdobljima.

Istovremeno, krške rijeke ponornice – kao što je primjerice rijeka Lika, koja je prije hidrotehničkih zahvata bila druga najduža ponornica u Europi – dodatno obogaćuju krški vodonosnik. Takva cirkulacija vode između krškog podzemlja i površinskih voda sastavni je dio hidrološkog ciklusa o čijem nesmetanom odvijanju ovisi ekološka ravnoteža, izgled prostora – krajolik i cjelokupni život na Zemljinoj površini.

Rijeka Lika u Kosinju, Foto: Josip Durdov

Suočeni s globalnim izazovima nestašice vode i klimatskih promjena, očuvanje i odgovorno upravljanje ovim neprocjenjivim resursom nije važno samo za buduće, već i za današnje generacije. U uvjetima sve rjeđih padalina i povišenih temperatura, prekomjerno korištenje voda ili njihovo zagađenje može imati ozbiljne posljedice za prirodu i sve koji u njoj žive.

Posebno je važno stoga zaštititi i očuvati krške vodonosnike Gorske Hrvatske, koji za cijelu zemlju imaju strateško značenje. To uključuje odgovarajuću zaštitu površinskih i podzemnih voda, kao i promišljenu upotrebu postojeće vode u skladu s načelima održivog razvoja kako bismo dugoročno očuvali ovaj neprocjenjiv resurs za generacije koje dolaze.

Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom – Županijskom komorom Otočac.

 

 

---

Foto: Pexels