Od vode s bunara i rijeke, do vode s okusom

Jeli i vama po ovim paklenim ljetnim vrućinama piće koje najbolje gasi žeđ upravo čaša (i to malo veća) hladne čiste vode? Svi mi dnevno pijemo ili bi bar trebali piti, velike količine vode. Danas je to sasvim normalno da čim smo žedni posegnemo za čašom i ulijemo si vode ili kupimo bočicu vode kako bi utažili žeđ. Vrlo jednostavno riješimo taj problem, zar ne ?Danas osim što vodu možemo piti ili kupiti kad god, gdje god i koliko god, došli smo do toga da nam čak nije ni to dosta pa smo izmislili vodu s raznim okusima poput jagode, limuna ili cole. Voda nam je neophodna svakodnevno osim što ju konzumiramo za hranu i piće, u vodi se kupamo, s njom peremo robu, aute i sve druge slične stvari i stvarčice, s njom polijevamo vrt, travu, bilje, a ponekad bi se moglo reći i da se s vodom razbacujemo naokoloZamislite sad da u kući nemate vode, i ne samo da je nemate već po nju morate pješačiti i po nekoliko kilometara, nezamislivo, zar ne?
Upravo je tako odlazak po vodu izgledao nekoć.
Prije ljudi u kućama nisu imali vode. Kako bi je nabavili morali su odlaziti na rijeke ili na obližnji bunar. Voda se nosila u drvenim kablicama koje su žene najčešće nosile na glavi ili na leđima . Oni koji su živjeli u blizini rijeke odlazili bi na pučinu (žargonskim jezikom rečeno) te tamo „kalali“ vodu koju su nosili kući kako bi imali vode za konzumaciju. Voda se racionalno dijelila (šparala) i za konzumiranje i za kuhanje i kupanje, ali i za napajanje sitnijih životinja. Krupniju stoku najčešće su vodili na napajališta koja su bila namijenjena upravo za napajanje stoke.
Oni koji su živjeli udaljenije od rijeke oni bi po vodu odlazili na bunar koji se nalazio najčešće na sredini sela ili mjesta iz kojeg su svi mogli uzimati vodu i nositi kući. To je ujedno bilo i glavno okupljalište i mladih i starijih. Voda se nosila i po nekoliko puta kroz dan što je još jedan dokaz da je život prije bio mnogo teži i naporniji. Posebno u vrijeme zime, koja je u Lici duga i hladna, postupak odlaska po vodu znatno je otežan što zbog vremenskih neprilika i nemogućnosti pješačenja, što zbog prehladnog vremena koje zaledi vodu. Voda je bila vrlo bitna i svima je bilo u interesu pametno ju raspodijeliti kako je ne bi ponestalo.
Odlazak po vodu skrivao je i mnoge tajne iz života, tu su se susretale prve ljubavi, pričale novosti u selu, ogovaralo ali i svađalo. Pojavom vodovoda nestalo je tih draži odlaska po vodu, ali su se poboljšali uvjeti života.
Sljedeći put kada budete prolijevali vodu jer je topla, ili ju ne budete gasili dok se tuširate ili jednostavno nešto dodatno radite s vodom, sjetite se ove moje današnje teme i toga koliko je kap vode bila važna nekoć.
I danas nažalost postoji takvih problema u svijetu gdje ljudi nemaju dovoljno vode ili moraju prijeći velik put da bi do nje došli. Voda je vrlo važna ali ju mi ljudi ne cijenimo dovoljno, zbog toga sam i ovom malom crticom htjela skrenuti pažnju svima nama da ju čuvamo i štedimo jer voda je naše najveće bogatstvo, voda je naš život.
Ja koja živim uz rijeku Gacku posebne boje i čistoće sretna sam što se mogu ogledati u njoj, a ne ju samo piti, sretna sam što uživam u prekrasnim slikama na njenoj površini i želim tu sreću podijeliti sa svima vama koji to nemate .

 

---

Foto: fullhdpictures.com